Kula (grad)

Koordinate: 45° 36′ 36″ S; 19° 31′ 54″ I / 45.61011° S; 19.53153° I / 45.61011; 19.53153
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kula
Kula
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugZapadnobački
OpštinaKula
Stanovništvo
 — 2022.14.873
 — gustina146/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 36′ 36″ S; 19° 31′ 54″ I / 45.61011° S; 19.53153° I / 45.61011; 19.53153
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina84 m
Površina122,1 km2
Kula na karti Srbije
Kula
Kula
Kula na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj25230
25231
25235
Pozivni broj025
Registarska oznakaSO
Kula

Kula je gradsko naselje i sedište opštine Kula u Zapadnobačkom okrugu. Prema popisu iz 2022. bilo je 14.873 stanovnika. Ovde se nalaze Srpska pravoslavna crkva Svetog Marka u Kuli i Rimokatolička crkva Sv. Đorđa u Kuli.

Nazivi[uredi | uredi izvor]

Grad je poznat po još nekim nazivima na drugim jezicima: mađ. Kúla, nem. Wolfsburg, Kula, ukr. Кула.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Današnja Kula pominje se u istorijskim zapisima kao jedno od najstarijih naselja Bačke. Pretpostavlja se da je tu još 1522. godine, na početku 16. veka, postojao „grad od zemlje“ s turskom vojnom posadom i nešto malo unaokolo naseljenih Srba i Bunjevaca.

U stvari, najranije, zvanične podatke o Kuli srećemo u beleškama o posedu Ferenca Vešelenjija iz 1652. godine, kao i iz projekta grofa Štarenberga od 29. avgusta 1699. godine u kojem se govori o granici prema Turcima na kojoj je bila posada od 100 vojnika. Po svemu sudeći, Kula ili bliža okolina je bila naseljena mnogo vekova pre prvih nađenih zapisa o postojanju ovog mesta. Velika pustošenja u ovim krajevima i izmenjena struktura stanovništva su doprineli da tragovi ranijih naselja nestanu. Po narodnom predanju, u vreme Turaka, negde na teritoriji današnje Kule, postojala je jedna kula sa turskom posadom (manje utvrđenje ili osmatračnica), te se smatra da je mesto po toj kuli i dobilo naziv. O ovome ne postoje neki čvršći dokazi, niti su u tom pravcu vršena ozbiljnija istraživanja do danas. Pa ipak se zna da je u narednim vekovima ova teritorija često menjala gospodare da bi se tek posle Prvog svetskog rata pripojila matici Srbiji. I pored velikih pustošenja koja su Turci vršili u ovim krajevima su iz tih vremena ostali prvi pisani tragovi o postojanju Kule. Tako je zabeleženo u crkvenim zapisima prelatstva, Kaloča (Mađarska) o ubiranju dažbina (desetine) za crkvu.

"... 1543. godine... Kula (!) 12 forinti i 1 par čizama..."
"... 1650. godine... Kula 12 forinti i par čizama..."

U jednom zapisu iz 1733. godine je zabeleženo da je Kula imala 251 kuću. Zapisi iz tih vremena spominju Kulu kao: Kulja, Kola, Kula, Gornja Kula, Donja Kula, što upućuje na mogućnost postojanja i dva odvojena naselja: jedan deo naselja, verovatno na padinama uzvišice Telečke, a drugi negde ispred ovih padina.

Iz 18. i 19. veka postoje već redovniji zapisi o ovim krajevima. U Bačkoj, pa i u okolini Kule, s obzirom na prirodne pogodnosti prvenstveno se razvijala zemljoradnja i stočarstvo. Naseljavanje Mađara 1740. i Nemaca 1780-1785. godine imalo je pored ekonomskog, i nacionalno-politički karakter.

Početak organizovanog doseljavanja karpatskih Rusina na prostore današnje Srbije vezan je upravo za Kulu. U maju 1745. godine, komorske vlasti su sklopile ugovor sa prvom grupom rusinskih doseljenika, koji su pristigli u Kulu, odnosno na pustaru Kosceljisko,[1][2] tako da se pomenuta godina (1745) među Rusinima u Srbiji obeležava kao početak njihovog doseljavanja, a tim povodom je 1995. godine u Novom Sadu održan i prigodan naučni skup, kojim je obeležena 250. godišnjica (1745-1995) doseljavanja Rusina na ove prostore.[3]

Baš za okolinu Kule, pa i celu srednju Bačku, od ogromnog je značaja bilo iskopavanje odvodnog kanala od Kule do Vrbasa 1785. godine, kojim su odvođene vode iz močvarnih predela iz gornjeg atara Kule u prirodni tok rečice od Vrbasa prema Tisi. Ovaj kanal je produžen do močvarnog predela kod Novog Sivca 1786. godine. Već u periodu 1793-1797. godine ovaj kanal je produžen i povezan sa Dunavom i Tisom te je stvorena preteča današnjeg Velikog bačkog kanala. Tvorac ovog kanala je bio inženjer Jožef Kiš, koji je u ostvarenju ovog velikog poduhvata nailazio na mnogo nerazumevanja i velike teškoće.

Kula je pred sam kraj 19. veka povezana sa ostalim mestima makadamskim putem Sombor - Kula - Vrbas - Bečej, i Kula - Ruski Krstur - Odžaci. Direktnu železničku vezu dobija 1896. godine prugama Sombor-Kula-Bečej, i Mali Iđoš - Kula - Bačka Palanka. Železnička veza je postojala i ranije iako nešto udaljena od Kule, prugom Subotica - Vrbas - Novi Sad, kada je stanica u Vrbasu nosila naziv Vrbas-Kula.

Privreda Kule već u 18. veku beleži vidan razvoj, a u 19. i 20. veku umesto manufakturnog dobija industrijski karakter. Prerada konoplje i vlakana svilene bube, zatim proizvodnja piva, bili su poznati u Kuli u 19. veku. Početkom 20. veka selo je imalo 9.000 stanovnika; zanatstvo je bilo veoma razvijeno, dok je industrija bila u usponu. Kula je imala i svoj list: "Bacskai Kozerdekek".

Ustaljenjem novonaseljenih stanovnika u 18. veku, ne samo zemljoradnja i stočarstvo, već i zanatstvo se počelo razvijati. Tako su u Kuli po zapisima iz 1815. godine postojali cehovi krojača, obućara, a kasnije 1819. godine cehovi ćurčija, tkača itd. Zanatstvo se naglo razvijalo, pa je 1894. godine zanatsko udruženje u Kuli brojalo 254 člana, a koji su evidentirali 154 pomoćnika i 59 učenika. Razvijeno zanatstvo je u ovom mestu bila kolevka industrijalizacije. Tako je:

  • 1812. godine osnovana fabrika piva.
  • 1876. godine je podignut prvi parni mlin.
  • 1880. godine je osnovana fabrika plugova.
  • 1882. godine je osnovana livnica i fabrika armatura.
  • 1892. godine osnovana je fabrika svilenih tkanina.
  • 1904. godine osnovana je fabrika stolarija.
  • 1906. godine osnovana je fabrika šešira.
  • 1908. godine je osnovana fabrika vunenih tkanina.
  • 1916. godine je podignut Mlin „Žitobačka“.
  • 1920. godine je podignuta fabrika kože, mada njena proizvodnja datira još iz 1753, kada su to bile manufakturne radionice, s malim brojem radnika i ponekom mašinom.

Neke od ovih fabrika su posle Prvog svetskog rata, a naročito za vreme svetske ekonomske krize (1929-1931. godine) prestale sa radom, kao što su fabrika svilenih tkanina, fabrika stolarije i fabrika šešira.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Kula živi 15.384 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,7 godina (39,2 kod muškaraca i 42,2 kod žena). U naselju ima 6.602 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,70.

Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno.

Demografija[4]
Godina Stanovnika
1948. 10.704
1953. 11.733
1961. 13.609
1971. 17.245
1981. 18.847
1991. 19.311 19.005
2002. 19.301 19.739
2011. 17.866
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[5]
Srbi
  
9.623 49,85%
Crnogorci
  
3.022 15,65%
Mađari
  
2.738 14,18%
Ukrajinci
  
1.125 5,82%
Rusini
  
725 3,75%
Jugosloveni
  
446 2,31%
Hrvati
  
322 1,66%
Nemci
  
97 0,50%
Makedonci
  
63 0,32%
Slovaci
  
48 0,24%
Muslimani
  
28 0,14%
Slovenci
  
22 0,11%
Albanci
  
19 0,09%
Romi
  
17 0,08%
Česi
  
16 0,08%
Bunjevci
  
12 0,06%
Rusi
  
10 0,05%
Goranci
  
4 0,02%
Bošnjaci
  
2 0,01%
Rumuni
  
1 0,00%
Bugari
  
1 0,00%
nepoznato
  
340 1,76%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Sport[uredi | uredi izvor]

Trenutno u gradu Kuli funkcionišu tri fudbalska kluba FK Hajduk Junior, FK Kula i KFK Kula, od kojih je najuspešniji Hajduk Junior, koji se takmiči u Područnoj ligi Sombor, i bori se za plasman u viši rang takmičenja. Ovaj klub je uspešan u mlađim kategorijama, takmiči se u Kvalitetnoj ligi Vojvodine. OFK Hajduk osnovan je u julu 2013.god. a ugašen 2015. godine.[7] FK Hajduk 1925 osnovan je 2013. god.[8][9]

Poznate ličnosti[uredi | uredi izvor]

  • Gabor Kiš (1751-1800), hidrauličar i vojni inženjer. Mlađi brat Jožefa Kiša (1748–1813) zajedno sa njim projektant Velikog bačkog kanala.
  • Aleksa Popovski (1805-1830), sekretar Miloša Obrenovića.
  • Karlo Bijelicki (1813-1878), osnivač Gradske biblioteke u Somboru.
  • Mileta Leskovac (1873-1942), apotekar.
  • Lazar Bajić (1877-1947), doktor pravnih nauka.
  • Isidor Bajić (1878-1915), bio je srpski kompozitor, učitelj, pedagog, melograf i izdavač. Osnovao je i bio prvi direktor Muzičke škole u Novom Sadu.
  • Pal Salai (1892-nepoznato), atletičar, fudbaler, fudbalski trener. Trener FK Parma u sezoni 1938-1939.
  • Tihomir Vlaškalić (1923-1993), predsednik Centralnog komiteta SK Srbije.
  • Nikola Bošnjak (1927-1977), nosilac visokog izraelskog priznanja "Pravednik među nacijama".
  • Dragoslav Herceg (1948), rektor Univerziteta u Novom Sadu (1991-1996).
  • Branka Parlić (1955), akademska muzičarka i pijanistkinja.
  • Endre Šili (1956), matematičar i akademik, inostrani član Srpske akademije nauke i umetnosti i član Kraljevsko društva.
  • Dragan Škrbić (1968), bivši je srpski rukometaš i reprezentativac. Izabran je 2000. godine za najboljeg igrača na svetu od strane Međunarodne rukometne federacije.
  • Dejan Lutkić (1974), srpski je filmski, televizijski i pozorišni glumac.
  • Jelena Đukić (1980), srpska je pozorišna, televizijska i filmska glumica.
  • Nadežda Jakovljević (1994), srpska je pozorišna glumica. Stalna je članica glumačkog ansambla Knjaževsko-srpskog teatra u Kragujevcu.
  • Predrag Rajić (1987), srpski politički analitičar, političar, publicista

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Laboš 1979.
  2. ^ Ramač 2007.
  3. ^ Tamaš & Sabo 1996.
  4. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  5. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  6. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 
  7. ^ [1]
  8. ^ Bot generated title -->
  9. ^ „Bot generated title -->”. Arhivirano iz originala 23. 5. 2014. g. Pristupljeno 23. 5. 2014. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]