Lažni Dimitrije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lažni Dimitrije
Lažni Dimitrije
Lični podaci
Datum rođenja1581.
Mesto rođenjaMoskva, Rusko carstvo
Datum smrti1606.
Mesto smrtiMoskva, Rusko carstvo
Porodica
SupružnikMarina Mniszech
DinastijaRjurikoviči
Period16051606.
PrethodnikFjodor II od Rusije
NaslednikVasilij IV

Lažni Dimitrije ili Dimitrije Samozvanac (? — 17. maj 1606) je bio car Rusije od 1605. godine.

Uspon na vlast[uredi | uredi izvor]

Smrt malog princa Dimitrija, sina Ivana IV Groznog 1591. godine među narodom tog vremena nije bila prihvaćena kao stvarnost. Kada se početkom novog veka prvi put pojavio Lažni Dimitrije, zbog pretvaranja da je preminuli princ, ubrzo se našao u zatvoru iz kojeg uspešno beži u Poljsku. Skitanje po raznim lokalnim kneževstvima i vojvodstvima završava kada posećuje dvor kralja Žigmunda III u martu 1604. Kralj mu daruje dopuštenje da okupi vojsku za osvajanje Rusije. Kako bi dobio što veću podršku za svoj poduhvat, Lažni Dimitrije prelazi na katoličku veru uz istovremeno obećanje da će cela Rusija slediti njegov primer kada bude car[1].

Tokom juna 1604. okupljena vojska je po njegovom mišljenju postala dovoljno velika za rat, tako da na njenom čelu ulazi u Rusiju tokom te jeseni. Dobija i prvu bitku te godine osvajajući usput nekoliko ruskih gradova. U sledećoj bici 1605. godine (Bitka kod Dobriniča) Lažnom Dimitriju poraz nanosi Boris Godunov[1], a njegova vojska pretrpljuje katastrofalne gubitke. Taj poraz, kojim je trebalo završiti rat, ubrzo postaje tek neugodni događaj pošto njegov protivnik iznenada umire. Zahvaljujući iskustvu tog poraza, šalje poruku narodu u Moskvi čija objava dovodi do pobune protiv Fjodora II, novog cara. Novi car je najprije uhapšen, a potom najverovatnije po naređenju Lažnog Dimitrija pogubljen zajedno sa majkom i sestrom[2].

Car[uredi | uredi izvor]

Prvi zadatak koji sebi postavlja po ulasku u Moskvu bio je poseta grobu svog navodnog oca Ivana IV Groznog. Odmah potom posećuje svoju navodnu majku koja ga potvrđuje kao svog sina darujući legalnost njegovom preuzimanju vlasti. Vladavina Lažnog Dimitrija se ubrzo pokazala kao doba stalnih velikih reformi, kao da je znao ograničenost svog vremena. Na spoljnopolitičkom planu sklapa protivturski savez sa Venecijom i Poljsko-litvanskom unijom, dok u unutrašnjim poslovima olakšava život običnih seljaka.

Odstupajući od politike svih prethodnih ruskih vladara, još od doba Kijevske Rusije, odbija strogu povezanost pravoslavne crkve i države što dovodi do prvih problema. Njegove prozapadne reforme i nikada skriveno razmišljanje kako je zapadna kultura bolja od ruske, dovode do dodatnih podozrenja konzervativnih krugova. Kap koja preliva čašu strpljenja je bilo venčanje Lažnog Dimitrija s poljskom princezom Marinom koja je bila katoličke vere. U takvim slučajevima tokom ruske istorije ona je trebalo da pređe na pravoslavnu veru. Kako se to nije dogodilo uz punu podršku cara, koji poštuje njeno pravo na izbor, dolazi do sklapanja nove zavere. Manje od deset dana nakon venčanja, Lažnog Dimitrija ubijaju zaverenici koji će na presto postaviti onog istog Vasilija IV Šujskog kog je ubijeni car već jedanput pomilovao radi zavere[1].

Dimitrije[uredi | uredi izvor]

Po mišljenju Borisa Godunova koji je sigurno tada imao najbolje podatke, Lažni Dimitrije je sigurno bio Griška Otrepev koji 1601. godine napušta manastir i počinje da se predstavlja kao princ Dimitrije Ivanovič. Ako bi ta tvrdnja bila istinita tada je svoje znanje pisanja ruskog i poljskog jezika stekao još u manastiru. Bio je i veoma dobar jahač što je pripomoglo da bude prihvaćen u plemićkim krugovima[3].

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Istorija Rusije (P. Miljukov) 5 — Vikizvornik, slobodna biblioteka”. sr.wikisource.org (na jeziku: srpski). Pristupljeno 06. 4. 2018. 
  2. ^ „Istorija Rusije (A. Jelačić) 10 — Vikizvornik, slobodna biblioteka”. sr.wikisource.org (na jeziku: srpski). Pristupljeno 06. 4. 2018. 
  3. ^ Fajfrić, Željko (2008). Ruski carevi (1. izd.). Sremska Mitrovica: Tabernakl. ISBN 9788685269172. OCLC 620935678. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


car Rusije
1605-1606