Lala

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Lala
Naučna klasifikacija e
Carstvo: Plantae
Kladus: Tracheophytes
Kladus: Angiospermae
Kladus: Monocotyledones
Red: Liliales
Porodica: Liliaceae
Pleme: Lilieae
Rod: Tulipa
Pupoljci lale

Lala ili tulipan (lat. Tulipa) je naziv roda monokotiledonih biljaka. Rod obuhvata oko 100 vrsta, prirodno rasprostranjenih u Aziji, južnoj Evropi i severnoj Africi. Centar diverziteta (postojbina najviše vrsta) su oblasti planina Pamir i Hindukuš, kao i stepe Kazahstana. Veliki broj vrsta, kao i uzgojenih kultivara i hibrida, koristi se kao ukrasno bilje u baštama, žardinjerama i parkovima.

Opis[uredi | uredi izvor]

Kod lale je stablo predstavljeno lukovicom osrednje veličine, duguljasta ili kruškasta, pri dnu okruglasta, pri vrhu zašiljena, odevena iznutra zadebljanom, spolja glatkom, tankom i suvom ljuskom. Cvetna drška je čvrsta, obla, 15 do 75 cm visoka, što zavisi od sorte i vrste, okružena glatkim sedećim duguljastim sivkasto-zelenim listovima. Svaka cvetna drška nosi po jedan uspravan, zvonast krupan cvet, koji može biti jednostavan ili dupli. Cvetovi su raznih boja ili nijansi: beli, crveni, ružičasti, žuti, karmin ili tamnocrveni, purpurni, crni, ljubičasti, ili su po dve od gorenavedenih boja međusobno u raznim šarama i prugama kombinovane, npr.: crvena sa belom ivicom, ili bela sa zelenom ivicom ili crvena sa žutom ivicom.

S obzirom na cvetanje, sorte lala dele se u četiri grupe:

  • rano cvetajuće,
  • srednje rano cvetajuće,
  • kasno cvetajuće i
  • botaničke.

Uzgoj lala u stanu[uredi | uredi izvor]

Za prisilno cvetanje (forsiranje) najbolje odgovaraju posebno pripremljene, tzv. preparirane lukovice rano cvetajućih sorti, uvezene iz Holandije. Treba ih nabaviti što ranije, tako da se u oktobru mogu pripremiti za sadnju. Lukovice se sade po tri komada u saksiju (čiji je gornji otvor u prečniku 12 cm), a u dekorativne činijice po 5 do 6 komada, što zavisi od veličine činijice napunjenom plodnom saksijskom zemljom.

Pri sadnji izboji na lukovicama treba da dođu do visine ivice saksije ili činijice. Ovako zasađene lukovice treba držati na tamnom, umereno hladnom i dovoljno vlažnom mestu, najbolje u podrumu, i pokriti ih 10 cm visokim peskom. Treba voditi računa da ovaj pesak sve vreme malo vlažan.

Do januara razviće se na lukovicama toliko korenčića da će oni prodreti i kroz rupicu na dnu saksije, a i gornji deo biljke klica dostići će visinu od oko 10 cm. Ako se pipanjem u njoj oseti cvetni pupoljak, saksije ili činijice treba izvaditi iz peska i staviti u nezagrejanu sobu među zatvorene prozore. Zemlju u saksiji ili činijici treba dobro zaliti, a gornji deo biljke pokriti praznom saksijom ili tuljkom od hartije. Kad se pod saksijom ili tuljkom klica sa cvetom dobro razvije, lale treba izložiti potpunom svetlu i premestiti u toplu sobu, gde će se uskoro razviti cvetovi.

Slike[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]