Lapovo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Лапово (село))
Lapovo

Zgrada skupštine opštine Lapovo
Grb
Osnovni podaci
Država  Srbija
Upravni okrug Šumadijski
Sedište Lapovo
Stanovništvo
Stanovništvo Pad 6.582[1] (2022)
Geografske karakteristike
Površina 55 km2


Ostali podaci
Vremenska zona UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Predsednik opštine Boban Miličić (SNS)
Veb-sajt lapovo.ls.gov.rs

Lapovo je gradsko naselje u Srbiji i sedište istoimene opštine u Šumadijskom okrugu. Administrativno je podeljeno na Lapovo varoš i Lapovo selo. Prema podacima sa poslednjeg popisa 2022. godine u opštini je živelo 6.582 stanovnika[1] (prema popisu iz 2011. bilo je 7.837 stanovnika).[2]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Teritorija opštine Lapovo nalazi se u središnjem delu Srbije. Ona je smeštena u istočnom predelu Šumadije i zahvata središnji tok Velike Morave. Naselje se pruža pravcem sever - jug koje je sa tri strane okruženo rekama (na severu Račom, na zapadu Velikom Moravom i na jugu Lepenicom. Sa istočne strane nalazi se brdo koje predstavlja poslednje obronke planine Rudnik. Ukupna površina Lapova iznosi 40 km².

Opština Lapovo se graniči sa opštinom Batočina na jugu, sa opštinom Svilajnac na istoku, sa opštinom Velika Plana na severu, dok se sa zapadne strane graniči sa opštinom Rača.

U sastav opštine Lapovo ulaze dva naselja: Lapovo varoš i Lapovo selo. Administrativno sedište opštine je Lapovo varoš.

Klima[uredi | uredi izvor]

Klimatske prilike na teritoriji Lapova, pokazuju uporedna posmatranja obližnjih meteoroloških stanica u Kragujevcu, Smederevskoj Palanci i Ćupriji, jer Lapovo nema meteorološku stanicu. Lapovsko klimatsko područje odlikuje se relativno hladnim zimama, i umereno toplijim letima. Ovakve temperaturne prilike i odnosi prelaznih godišnjih doba posebna su odlika regionalne nizijske umereno-kontinentalne klime. Od značaja je istaći da pojava mrazeva u većini slučajeva nema izrazito negativno dejstvo na razvoj mnogih biljnih kultura, mada se u nekim mesecima vegetacione periode javljaju i dani sa temperaturom ispod tačke smrzavanja (0 °C). Oblast godišnje u proseku ima 81 „mrazni dan“. Najveći broj mraznih dana je u januaru i februaru.

Najkišovitije godišnje doba je leto sa prosečnom visinom od 171 mm do 192 mm, dok su zima i jesen godišnja doba sa najmanjom visinom padavina (zime sa najmanje padavina su sa 131 mm, a jesen sa po 145 mm. Letnje kiše su kratkotrajne i pljuskovite. Dani sa snežnim pokrivačem su od novembra do marta a nekada i do aprila. Januar je prosečno imao najviše dana sa snežnim pokrivačem, a zatim februar.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Arheološki nalazi na teritoriji lapovskog atara ukazuju na postojanje naseobina od najstarijih vremena do srpskog srednjovekovnog doba. Na karti praistorijskih nalazišta u Centralnoj Srbiji Lapovo je označeno kao naselje bronzanog doba, dok je u antičko doba na ovoj teritoriji egzistiralo malo rimsko naselje na lokalitetu Šavac. U ranom srednjem veku, nešto severnije od antičke nekropole, osnovano je srpsko srednjevekovno naselje (potesi Klenovac i Samarna).

Prvi pisani tragovi o Lapovu, u kojima se ovo naselje pominje pod imenom Šavče, potiču iz 12. veka. Međutim, ovaj podatak nije dovoljno pouzdan. Znatno su pouzdaniji podaci iz doba nakon Kosovskog boja u kojima se naselje pominje pod nazivom Hlapova Poljana. U turskom popisu iz 1516. godine, Lapovo se pominje i pod imenom Lipova, kao selo naseljeno stočarima.

Tokom austrijske okupacije severne Srbije, u prvoj polovini 18. veka, naselje Lapovo nalazilo se na ušću Lepenice u Veliku Moravu, u potesu Ključ. Sredinom 18. veka Lapovo je uneto u kartu Hominovih naslednika pod imenom Lupova, a 1788. godine i u Šumekovu kartu pod pravim imenom Lapovo. Po zapisima austrijskog špijuna Mitesera sa kraja 18. veka Lapovo je imalo 23 srpske kuće i jedan turski konak na drumu. Sredinom 18. veka stanovnici naselja su se zbog poplava izmestili iz potesa Ključ u potes Kace, a potom u današnji Donji kraj. Nakon osnivanja Donjeg kraja, stanovništvo iz okoline Miljkovog manastira iselilo se u Gornji kraj, a spajanjem Donjeg i Gornjeg kraja nastalo je sadašnje naselje.

Zahvaljujući povoljnom ekonomsko-geografskom i naročito saobraćajnom položaju, Lapovo se po oslobođenju od Turaka vrlo brzo počelo razvijati. Po želji i molbi stanovništva, Lapovo je 17. marta 1896. godine, kao tada po žiteljstvu i broju poreskih glava najveće selo u celoj kraljevini i „lepa trgovačka tačka“, Ukazom kralja Aleksandra Obrenovića proglašeno za varošicu, a u znak sećanja na ovaj događaj, opština Lapovo 17. mart obeležava kao Dan opštine.

Srpsku pravoslavnu crkvu u Lapovu gradili su meštani 1828. godine. Prilog od 500 groša dao je knez Miloš Obrenović.[3]

Tokom 1930-tih, Morava se tako pomerala da su Lapovčani ostali bez više od "hiljadu hektara" plodne zemlje.[4]

Demografija[uredi | uredi izvor]

Lapovo je i velikoj administrativnoj reorganizaciji i racionalizaciji uprave 1960. godine izgubilo status opštine i postalo mesna zajednica u okviru opštine Batočina, da bi na sednici Skupštine 18. decembra 1991. godine zahvaljujući čvrstoj volji i upornošću meštana, varošica ponovo dobila status opštine.

Opština Lapovo[uredi | uredi izvor]

Populacija (ist.): Lapovo
Godina1890194819531961197119811991200220112022
Stanovništvo5144[5]781982558850915696319480822878376582
Etnički sastav prema popisu iz 2011.[6]
Srbi
  
7.613 97,14%
Romi
  
56 0,71%
Hrvati
  
8 0,10%
Makedonci
  
7 0,09%
Crnogorci
  
7 0,09%
Bugari
  
6 0,07%
Albanci
  
5 0,06%
Bošnjaci
  
2 0,02%
Mađari
  
1 0,01%
Rumuni
  
1 0,01%
Slovaci
  
1 0,01%
ostali
  
6 0,07%
regionalna pripadnost
  
1 0,01%
neizjašnjeni
  
39 0,49%
nepoznato
  
84 1,07%
ukupno: 7.837

Varoš Lapovo[uredi | uredi izvor]

Populacija (ist.): Lapovo
Godina194819531961197119811991200220112022
Stanovništvo716975698112830788378655742271436057
Etnički sastav prema popisu iz 2011.[6]
Srbi
  
6.945 97,23%
Romi
  
55 0,77%
Hrvati
  
7 0,09%
Crnogorci
  
7 0,09%
Bugari
  
6 0,08%
Makedonci
  
6 0,08%
Albanci
  
5 0,07%
Bošnjaci
  
2 0,02%
Mađari
  
1 0,01%
Rumuni
  
1 0,01%
Slovaci
  
1 0,01%
ostali
  
4 0,05%
regionalna pripadnost
  
1 0,01%
neizjašnjeni
  
36 0,50%
nepoznato
  
66 0,92%
ukupno: 7.143

Selo Lapovo[uredi | uredi izvor]

Populacija (ist.): Lapovo
Godina194819531961197119811991200220112022
Stanovništvo650686738849794825806694525
Etnički sastav prema popisu iz 2011.[6]
Srbi
  
668 96,25%
Makedonci
  
1 0,14%
Romi
  
1 0,14%
Hrvati
  
1 0,14%
ostali
  
2 0,29%
neizjašnjeni
  
3 0,43%
nepoznato
  
18 2,59%
ukupno: 694

Opštinska vlast[uredi | uredi izvor]

Izbori 2020.[uredi | uredi izvor]

Broj Partija Glasovi Procenat Odbornici
1. Aleksandar Vučić — Za našu decu (Srpska napredna stranka) 2.540 65.16% 16
2. „Svi za Lapovo-SPO-Saša Ivković“ 398 10.21% 2
4. Ivica DačićSocijalistička partija Srbije 340 8.72% 2
3. dr Vojislav ŠešeljSrpska radikalna stranka 267 6.85% 1
6. Ekološki pokret Lapova — Za čistije Lapovo — Pucko 148 3.80% 0
5. Za Kraljevinu Srbiju — Dragan Zlatković — Naši ljudi 113 2.90% 0
7. Grupa građana „Za život Lapova” 92 2.36% 0

Za predsednika opštine, izabran je Boban Miličić iz Srpske napredne stranke.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Industrija[uredi | uredi izvor]

Industrija je jedna od najvažnijih privrednih grana Lapova. Na teritoriji opštine nalazi se četiri radne zone, a izradnjom puta prema Rači stvorili su se uslovi da se stvori i peta radna zona.

Prva radna zona nalazi se na površini od oko 170ha, a na prostoru zapadno od autoputa E-75 do koridora železničke pruge. U ovoj privrednoj zoni nalaze se:

  • Logističko-distributivni centar firme „Baki doo“ nalazi se u Lapovu od 2017. godine.
  • „Kronošpan SRB doo“, jedna od fabrika koja se bavi proizvodnjom pločastog materijala od iverice. U Lapovu se nalazi od 2009. godine.
  • „Mentor Investment“, firma koja se bavi proizvodnjom betonskih elemenata u okviru kompleks nekadašnje fabrike GIK „1.maj“
  • „Stratemis doo”, firma koja se bavi trgovinom metalima i metalnim rudama,
  • „S Rail doo”, koja se bavi železničkim transportom.
  • „Kolor pres“ doo, štamparija.
  • „9.oktobar“, firma za proizvodnju plastičnih ambalaža

U radnoj zoni 2 na prostoru zapadno od autoputa E-75, na površini od oko 57 ha, izgrađen je drugi u Srbiji logističko-distributivnog centra kompanije „LIDL SRBIJA KD“. U radnoj zoni 4, na prostoru istočno od koridora autoputa E-75 nalazi se regionalna deponija kompanije „FCC Vrbak“ d.o.o. Lapovo, koja vrši delatnost sakupljanja komunalnog otpada sa teritorija opština Lapovo, Batočina, Despotovac i Rača još od 2008. godine. Ovde se nalaze i firme lokalnih preduzetnika „D&N Sani doo”, „Alfa Nova doo“, „Somil“, kao i asfaltna baza Preduzeća za puteve Kragujevac.

Školstvo[uredi | uredi izvor]

Predškolska ustanova „Naša mladost”[uredi | uredi izvor]

Predškolsko obrazovanje na teritoriji opštine Lapovo je prvi put organizovano 1. oktobra 1978. god. pri OŠ „Svetozar Marković“. Od 1. septembra 1979 godine do 17. marta 1992 godine je radila kao ogranak PU „Poletarac“ iz Batočine. Kada je formirana opština Lapovo, stekli su se uslovi za osnivanjem samostalne predškolske ustanove. To se desilo 24.februara 1992. godine kada je osnovana Predškolska ustanova „Naša mladost”.[7]

Osnovna škola[uredi | uredi izvor]

Osnovna škola „Svetozar Marković” počela je sa radom davne 1840. godine i imala je 10 učenika. Prvi učitelj u školi bio je Dimitrije Jovanović. Od 1899. godine školu počinju da pohađaju i devojčice.

Današnje ime dobija 1954. godine kada iz četvorogodišnje škole prerasta u osmogodišnju. Tada je škola imala preko 1200 đaka, dok danas ovu školu pohađa oko 650 učenika od prvog do osmog razreda u centralnoj školi i u dva odeljka od prvog do četvrtog razreda.

Prva školska zgrada se počinje 1864. godine. Opština Lapovo je 1885. godine sazidala novu školsku zgradu koja je prizemlje današnje škole. Godine 1970. na istom temelju dozidan je sprat. Školske zgrada u isturenim odeljenjima sazidane su 1946. godine.[8]

Srednja škola[uredi | uredi izvor]

Škola je osnovana Odlukom Skupštine opštine Lapovo na sednici održanoj 13. maja 1993. godine, u skladu sa mrežom srednjih škola i razvijala se od drugih škola prerastanjem iz ogranka različitih profila u samostalnu Srednju školu. Tokom postojanja škola je menjala naziv i vrstu delatnosti. Građevinska škola u Lapovu osnovana je 26. maja 1993. godine. Građevinska škola promenila je naziv u Tehnička škola 31. avgusta 2000. godine, kada je dodat i obrazovni profil Mehaničar šinskih vozila u području rada Mašinstvo i obrada metala. Tehnička škola je promenila naziv u Srednja škola 15. aprila 2003.goine, kada su dodate Ekonomija i Delatnost ličnih usluga.[9]

Zdravstvo[uredi | uredi izvor]

Dom zdravlja Lapovo

Zdravstvena stanica Lapovo postaje samostalna radna organizacija 1969. godine. U skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, 1. septembra 1990. godine postaje sastavni deo kragujevačkog zdravstvenog centra „Dr Mihajlo Ilić”.

Uredbom o planu mreža zdravstvenih ustanova Srbije, Dom zdravlja Lapovo postaje samostalna zdravstvena organizacija za pružanje zdravstvenih usluga stanovništvu opštine Lapovo. Zgrada sadašnje zubne poliklinike Doma zdravlja Lapovo izgrađena je i svečano je useljena 13. februara 1984. godine. Izgradnja nove zgrade Doma zdravlja Lapovo otpočela je avgusta 1995. godine, a završetak i useljenje spratnog dela, završena je marta 2004. godine.[10]

Kultura[uredi | uredi izvor]

Kulturno-turistički centar „Stefan Nemanja”[uredi | uredi izvor]

Kulturno-turistički centar „Stefan Nemanja” Lapovo je osnovan 1991. godine, a pod ovim imenom postoji od 2005. godine.[11]

Centar poseduje bioskopsku salu sa 250 mesta za sedenje sa grejanjem i bioskopskim stereo sistemom „Dolby”, galerijski prostor opremljen „Brilux” rasvetom, kao i učionički prostor za izvođenje edukacije stranih jezika i informatičkih nauka.

Pod okriljem Kulturnog centra deluju Likovni klub „Svetlost”, zatim, Udruženje žena „Moravske šarenice”.

Narodna bilioteka „Slovo”[uredi | uredi izvor]

Opštinska biblioteka „Slovo” je jedina javna biblioteka na teritoriji opštine Lapovo. Osnovana 1995. godine od strane Skupštine opštine Lapovo. Svoju delatnost zasniva na radu na publikacijama i sa korisnicima i organizovanju različitih vidova kulturno-prosvetnih programa (književne večeri, predstavljanje knjiga, izložbe, predavanja, radionice, humanitarne i druge akcije). U biblioteci uspešno funkcionišu Internet klub sa tri računara i Dečji kutak. Pod okriljem biblioteke već 26 godina postoji Književni klub „Milorad Branković“ koji okuplja književne stvaraoce iz Lapova i okoline.

U Fondu monografskih publikacija ima 30.000 knjiga. Najviše je publikacija iz domaće i prevedene književnosti, slede knjige za decu, pa knjige iz stručnih oblasti. U ovom fondu su i knjige na stranom jeziku: francuskom, nemačkom, engleskom i italijanskom. Fond serijskih publikacija se u toku svake godine prinavlja sa 10 naslova novina i časopisa. Biblioteka veliku pažnju posvećuje nabavnoj politici, tako da poseduje sve najaktuelnije naslove, a u skladu sa

Biblioteka je od 2011. deo COBISS „porodice“ i povezana je sa drugim bibliotekama u nacionalni bibliotečko-informacioni sistem.

Verski objekti[uredi | uredi izvor]

Crkva brvnara[uredi | uredi izvor]

Crkva brvnara u Lapovu ili hram Prepodobne Mučenice Paraskeve sagrađena je 1827. godine a porušena 1930. godine, nakon izgradnje nove crkve, bila je jedna od prvih crkava u tadašnjoj kapetaniji Jasenice u Kneževini Srbiji a zatim Kraljevini Srbiji.[12] Po podacima popisne komisije koja je 1836. godine popisala i opisala crkve i manastire u Okružju smederevskom Kneževine Srbije, porta crkve brvnare u Lapovu u to vreme se nalazila na kraj sela sa zapadne strane, na ravnom mestu.

S obzirom na tadašnja materijalna stanja i dostupnost drveta kao građevinskog materijala u Kneževini Srbiji u prvoj polovini 19. veka, bilo je znatno brže i jeftinije podizati crkve brvnare nego one od trajnijeg materijala. Jedna od opštih karakteristika arhitekture ove crkave brvnare, kao i sličnih podizanih u Kneževini Srbiji jesu kameni temelji, najčešće sačinjeni od nepravilnih komada kamena, lomljenog kamena ili oblutaka.[13] Materijal je bio naslagan na samoj površini zemlje, kako bi se nivelisao teren i izdigli zidovi crkve iznad tla radi sprečavanja njihovog vlaženja. Spoljne, vidljive površine ukopanog temelja crkava brvnare bio je bez obrade, sa vidljivim spojnicama maltera između kamenih blokova, ili delom omalterisanog i okrečenog. Na kamene temelje postavljene su dvojne tesane hrastove grede – temeljače, duž južne i severne strane crkve. Grede koje su čine zidove oltarske apside na uglovima su užljebljene dubokim usecima jedna u drugu, a veze su dodatno ojačane kovanim gvozdenim ekserima. Zidovi crkve u unutrašnjosti nose drveni poluobličast svod koji je ojačan sa dve zatege, jednom u prostoru priprate i jednom u prostoru naosa. Glavni ulaz u hram bio je na zapadnoj strani i dekorativno je obrađen prikovanim daščicama sa urezima. Uzor za podizanje crkve brvnare u Lapovu pronađen je u arhitekturi crkava brvnara u neposrednoj blizini, ali i u višedecenijskoj narodnoj tradiciji građenja crkava u drvetu.[14]

Hram Svete Paraskeve[uredi | uredi izvor]

Hram Svete Paraskeve

Hram Svete Paraskeve u Lapovu podignut je 1912. godine na mestu gde je prethodno bila crkva brvnara. Crkvu je osveštao tadašnji Mitropolit, a potonji Patrijarh srpski Dimitrije Pavlović koji je 1870. godine službovao u Lapovu. Sagrađena je po planovima poznatog arhitekte Jovana Spasojevića, krstoobrazne osnove sa centralnim kubetom. Iznad priprate su dva manja kubeta, a na istočnoj, severnoj i južnoj strani poligonalne apside. Hram ima naglašenu longitudinalnost, a zidne površine predstavljaju mešavinu raških i moravskih motiva. Sagrađena je delimično od kamena a delimično od opeke. Za temelj je doteran lomljeni kamen iz Brzana i Gradca, za sokl i stepenice iz džepskog majdana, a beli i žuti kamen je dovežen iz dela Lapova zvanog Gvozdenjak. Crveni kamen za prozore je doteran iz Svete Petke kod Paraćina, a mermerni stubovi su nabavljeni iz Venčaca. Ikone na ikonostasu izradili su akademski slikari Patko Vučetić i Ljubiša Valić, a 1959. godine je na zapadnoj strani hrama dozidana zvonara sa tremom.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Konačni rezultati popisa stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. (knjiga 1, nacionalna pripadnost opštine i gradovi)”. popis2022.stat.gov.rs. Pristupljeno 9. 7. 2023. 
  2. ^ „Uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002. i 2011.” (PDF). Beograd: Republički zavod za statistiku. 2014. 
  3. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd ?
  4. ^ "Politika", 8. jul 1937
  5. ^ Wagner, Herrmann; Supan, Alexander (1893). „Periodische Übersicht über neue Arealberechnungen, Gebietsveränderungen, Zählungen und Schätzungen der Bevölkerung auf der gesamten Erdoberfläche”. Petermanns Mitteilungen (na jeziku: nemački) (Ergänzungsheft 107): 72. 
  6. ^ a b v Etnička struktura nakon popisa 2011.
  7. ^ „Predškolska ustanova "Naša mladost" Lapovo”. pulapovo.edu.rs/. Pristupljeno 12. 12. 2022. 
  8. ^ „Istorijat škole”. oslapovo.edu.rs. Pristupljeno 12. 12. 2022. 
  9. ^ „Istorijat Srednje škole”. lapovo.edu.rs. Pristupljeno 12. 12. 2022. 
  10. ^ „Dom zdravlja Lapovo”. lapovo.rs. Pristupljeno 12. 12. 2022. 
  11. ^ „Kulturno turistički centar Lapovo”. Moja delatnost. Pristupljeno 04. 01. 2019. 
  12. ^ Klasicizam kod Srba – Katalog građevinarstva (priredio Nikola Kusovac), Beograd, 1967, 19
  13. ^ O temeljima crkava brvnara: D. St. Pavlović, Crkve brvnare u Srbiji, 60-61.
  14. ^ D. St. Pavlović, Crkve brvnare u Srbiji, 121-122, 127, 130, 141.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]