Latkovac

Koordinate: 43° 28′ 29″ S; 21° 00′ 10″ I / 43.474666° S; 21.002833° I / 43.474666; 21.002833
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Latkovac
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugRasinski
OpštinaAleksandrovac
Stanovništvo
 — 2011.474
Geografske karakteristike
Koordinate43° 28′ 29″ S; 21° 00′ 10″ I / 43.474666° S; 21.002833° I / 43.474666; 21.002833
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina386 m
Latkovac na karti Srbije
Latkovac
Latkovac
Latkovac na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj037
Registarska oznakaAC

Latkovac je naselje u Srbiji u opštini Aleksandrovac u Rasinskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 474 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 574 stanovnika).

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Latkovac živi 388 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,6 godina (42,3 kod muškaraca i 42,9 kod žena). U naselju ima 139 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,41.

Ovo naselje je skoro u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednjih pet popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 724
1953. 780
1961. 775
1971. 756
1981. 674
1991. 574 551
2002. 474 502
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[2]
Srbi
  
469 98,94%
Crnogorci
  
1 0,21%
Slovenci
  
1 0,21%
nepoznato
  
3 0,63%


Istorija[uredi | uredi izvor]

Prvi pisani zapisi sela Latkovac nalaze se u turskim defterima iz 16. veka gde se selo pominje kao Vlatkovac. Dobar geografski položaj i udaljenost od puteva uticali su da mesto bude naseljeno bez prekida. Selo je za vreme Turaka, pa i kasnije, bilo ograđeno jednom ogradom. Izvan ograde su bile šume. Stanovnici Latkovca su se doselili iz Crne Gore. Sadašnja teritorija Aleksandrovca je do polovine 20. veka bila podeljena na 20 opština. Latkovac je bio središte jedne od njih.

Etno-selo[uredi | uredi izvor]

U Latkovcu se nalazi etno-zaselak koji se sastoji od četiri kuće stare više od jednog veka. Najstarija kuća (stara oko 200 godina) bila je sudnica pre nego što je početkom 20. veka prešla u privatno vlasništvo. Selo je preživelo oba svetska rata i čuva veoma zanimljive istorijske priče.

U etno-selu se organizuju umetničko – edukativne radionice: slikarstvo, etno muzika, pozorište, kaligrafija, keramika, poezija, istorija, arheologija, ekologija, stari zanati (tkanje, vez, štrikanje, šivenje, predenje vune, korparstvo, kovaštvo, stolarstvo, kazandžija, šeširdžija, časovničar).


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  2. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  3. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]