Ledinačko jezero

Koordinate: 45° 09′ 54″ S; 19° 48′ 14″ I / 45.164991° S; 19.803825° I / 45.164991; 19.803825
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ledinačko jezero
Nekadašnji izgled jezera
Koordinate45° 09′ 54″ S; 19° 48′ 14″ I / 45.164991° S; 19.803825° I / 45.164991; 19.803825
Zemlje basena Srbija
Ledinačko jezero na karti Srbije
Ledinačko jezero
Ledinačko jezero
Vodena površina na Vikimedijinoj ostavi
Pogled sa visine na Ledinačko jezero
Masovno krštenje na Ledinačkom jezeru koje je organizovala Srpska pravoslavna crkva u maju 2006. godine

Ledinačko jezero (jezero Srebro) je bilo malo veštačko jezero na Fruškoj gori, u blizini naselja Stari Ledinci kod Novog Sada.

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Jezero je nastalo tokom NATO bombardovanja Jugoslavije 1999. godine, kada su oštećene pumpe napuštenog kamenoloma Srebro prestale da pumpaju vodu iz kamenoloma. Podzemne vode, kao i vode iz dve rečice, Lukinog sveca i Srebrnog potoka, počele su da pune kamenolom, čime je nastalo jezero.

Osobine[uredi | uredi izvor]

Jezero je zauzimalo površinu od 4 ha i skoro sa svih strana je bilo okruženo strmim liticama. Ledinačko jezero je bilo oblika pasulja, dugačko oko 400 m, a najveća širina je bila oko 100 m. Prosečna dubina bila je 15 m, a najveća 50 m. Nalazilo se na nadmorskoj visini od 300 m. Voda na površini bila je zelena i čista, zbog konstantnog dotoka iz pritoka, a hladna tokom letnjih meseci.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Krajem 1990-ih i početkom 2000-ih godina, prava na eksploataciju jezera su bila predmet rasprave u kojoj su učestvovali mesna zajednica, grad Novi Sad, rudarsko preduzeće Alas registrovano u Rakovcu i javno preduzeće koje je rukovodilo nacionalnim parkom Fruška gora. Zbog nejasnih odluka opštine i suda, postojala je mogućnost da jezero odmah nestane, pošto je rudarsko preduzeće zahtevalo nazad svoj kamenolom, a jezero se činilo nestabilnim zbog mogućeg izlivanja vode.

Uprava nacionalnog parka Fruška gora je porekla glasine iz 2006. godine da su prava na korišćenje kamenoloma prodata nekom austrijskom preduzeću, pošto je Skupština Vojvodine već usvojila plan da sačuva jezero. Na kraju su rasprave završene u korist očuvanja jezera.

Budućnost jezera je neizvesna. U periodu od 2001. do 2006. godine, uz njega je bilo malo turističko odmaralište, a mesna zajednica Stari Ledinci i preduzeće koje upravlja odmaralištem imali su želju da prošire turističku ponudu. Međutim, juna 2006. godine odron sa litica je povredio nekoliko plivača, a javni pristup jezeru je zabranjen. Na kraju, Republička inspekcija za zaštitu životne sredine je naredila da se jezero odmah isprazni (pošto naredba iz 2002. godine nije izvršena), jer je nivo vode došao do vrha i počeo da se izliva. Takođe, Republički biro za zaštitu životne sredine je izrazio mišljenje da se prvo obustavi eksploatacija kamena, uz radove na zaštiti i očuvanju prirode i da se namena jezera promeni u rekreativnu. Stanovnici Ledinaca borili su se nekoliko godina za očuvanje jezera, organizujući proteste protiv njegovog isušivanja. [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. jul 2011)

Jezero je ispražnjeno tokom leta 2009. godine, [1][2] a firma Alas će u narednih osam do deset godina eksploatisati kamen iz kamenoloma u kom je jezero nastalo. Nakon toga trebalo bi da se ponovo upumpa voda i oformi jezero. [2] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. jul 2011) Zamišljeno je da buduće jezero čini centar novog parka prirode, u kojem će postojati izletište, plaža, sportski tereni za košarku i fudbal, biciklizam i sportsko penjanje. [3] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. jul 2011)

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

2003. Zdravko Čolić je snimio spot za svoju pesmu Ao, nono bijela na Ledinačkom jezeru.

Na jezeru su snimane scene za filmove Pad u raj (2004), Mi nismo anđeli 3: Rokenrol uzvraća udarac (2006) i Čarlston za Ognjenku (2008).

U organizaciji Srpske pravoslavne crkve na Ledinačkom jezeru su obavljana masovna krštenja vernika.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ MIRKOVIĆ, Z. (15. 7. 2009). „Isušuju Ledinačko jezero”. Press. Pristupljeno 16. 8. 2009. [mrtva veza]
  2. ^ Pavlica, Maja (3. 8. 2009). „Jezero isušili, ali od obilaznice ni traga”. Blic. Pristupljeno 16. 8. 2009. [mrtva veza]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Milorad Kuljić, Kroz Stare Ledince - turistički vodič, Stari Ledinci, 2008.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]