Lerin

Koordinate: 40° 47′ S; 21° 24′ I / 40.78° S; 21.4° I / 40.78; 21.4
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lerin
Φλώρινα
Pogled na Lerin
Administrativni podaci
Država Grčka
PeriferijaZapadna Makedonija
OkrugLerin
OpštinaLerin
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2011.17.686
Geografske karakteristike
Koordinate40° 47′ S; 21° 24′ I / 40.78° S; 21.4° I / 40.78; 21.4
Vremenska zonaUTC+2 (EET), leti UTC+3 (EEST)
Aps. visina663 m
Lerin na karti Grčke
Lerin
Lerin
Lerin na karti Grčke
Poštanski broj531 00
Pozivni broj23850
Registarska oznakaΡΑ
Veb-sajt
www.cityoflorina.gr

Lerin (Hlerin; grč. Φλώρινα [Flórina] — Florina) je administrativni centar istoimene opštine i okruga, na severu periferije Zapadna Makedonija, u Grčkoj. Prema popisu iz 2011. godine bilo je 17.686 stanovnika.[1]

Ime[uredi | uredi izvor]

Današnje ime grada „Florina“ - „Lerin“ vezano je za ime ovog naselja iz vizantijskog vremena, kada se ovo mesto zvalo Χλέρινον (Chlérinon), u prevodu „mesto puno zelenila“. Postepeno se ovo ime promenilo u oblik „Florina“, dok je kod mesnih Srba zadržan drugi slovenski oblik „Lerin“, bliži prvobitnom.

Prirodni uslovi[uredi | uredi izvor]

Lerin se nalazi na krajnjem zapadnom delu istorijske pokrajine Egejska Makedonija, na znatnoj nadmorskoj visini (663 m). Grad se nalazi na južnom obodu ravnice Pelagonije, na mestu gde iz ove ravnice odvaja put ka Prespanskom jezeru. U Pelagoniji se severnije nalaze i Bitolj i Prilep, danas gradovi u Republici Makedoniji. Južno od grada uzdiže se planina Baba (Varnundas) i Neredska planina (Verno). Kroz Lerin protiče Jelaška reka (Sakulevas, Sakuleva).

Klima u Lerinu je zbog nadmorske visine grada i zatvorneosti ovog područja kontinetnalna, za koju su osobene izuzetno žarna leta i hladnije i kišovite zime sa čestim snegom.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Iako je okolina Lerina bila naseljena tokom praistorije i antike, prvi pomen grada Lerina vezuje se za srednjovekovnu Srbiju, koja je ovim prostorima vladala nekoliko decenija (1331-1385). Car Dušan se 1334. godine obratio mesnom Grku, nadzorniku tvrđave Hlerenon.

Područje Lerina je palo pod otomansku vlast 1385. godine i ostalo sledećih pet vekova. Tokom ovog perioda u gradu su živeli Turci i Sloveni, a manje je bilo Cincara, Roma i Arnauta, a u okolnim selima najviše je bilo Slovena.

U mestu je 1868. godine započela rad srpska narodna škola.[2]

Vekovnu vladavinu Turske nad Lerinom okončala je srpska vojska 1912, koja je prva ušla u grad prilikom gonjenja razbijene turske vojske prema jugu (nakon Bitoljske bitke).[3] Tada je u grad ušla srpska konjica generala Petra Bojovića. Međutim, gred je pripao savremenoj Grčkoj. Posle Prvog svetskog rata i Grčko-turskog rata iseljeno je tursko stanovništvo. Tokom Drugog svetskog rata u logorima nestalo je jevrejsko, da bi tokom Grčkog građanskog rata, u kome je grad bio jako komunističko uporište, bilo iseljeno i dosta Slovena. Poslednjih decenija grad je osavremenjen, ali je i pored toga ostao mesto van glavnih tokova života u Grčkoj, što je uslovilo iseljavanje stanovništva, naročito iz okolnih sela.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Prema popisu iz 2011. godine u gradu živi 17.686 stanovnika. Kretanje stanovništva po godinama bilo je sledeće:

Godina[4] 1951 1961 1971 1981 1991 2001 2011
Stanovništvo 12.270 11.933 11.164 12.562 12.355 14 279 17.686

Privreda[uredi | uredi izvor]

Privreda Lerina se najviše oslanja na prirodna bogatstva okoline (stočarstvo, voćarstvo, šumarstvo), pa su razvijeni drvoprerada, planinski turizam, prehrambena industrija. Savremena privreda je novijeg datuma. Pre toga područje je bilo jako nerazvijeno, a tokom 50-ih i 60-ih godina mnogo mesnog stanovništva se iselilo u veće gradove Grčke ili inostranstvo.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Απογραφή Πληθυσμού - Κατοικιών 2011. ΜΟΝΙΜΟΣ Πληθυσμός Arhivirano na sajtu Wayback Machine (18. april 2016) statistics.gr (jezik: grčki)
  2. ^ "Carigradski glasnik", Carigrad 1904. godine
  3. ^ Živojin Mišić: Moje uspomene. str. 244.
  4. ^ Hristov Simovski 1998, str. 160.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Simovski Hristov, Todor (1998). Naselenite mesta vo Egejska Makedonija. Skopje. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]