Letnje računanje vremena

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
  Zemlje koje prelaze na letnje računanje vremena
  Zemlje koje su nekada prelazile na letnje računanje vremena
  Zemlje koje nikad nisu prelazile na letnje računanje vremena

Letnje računanje vremena (engl. daylight saving time – DST; ili samo letnje vreme) ili letnje ukazno vreme, je dogovor po kojem se preko leta časovnik pomera da bi poslepodneva imala više dnevnog svetla nego prepodneva. Sprovodi se tako što se službeno vreme pomeri unapred u poznu zimu ili rano proleće, a vrati nazad u jesen. Vreme se obično pomera za jedan sat, ali tačan broj časova i datumi izmena se određuju lokalno, i podložni su promenama. Ovakvo podešavanje doprinosi boljem prilagođavanju i većem iskorišćavanju dana i štednje energije.[1][2] Letnje ukazno vreme se najčešće koristi u umerenom pojasu, zbog značajnije razlike između dužine obdanice (dnevnog svetla) u različitim godišnjim dobima, dok se u tropsko-ekvatorskom regionu i polarnim područjima manje koristi.[3] Manjina svetske populacije koristi DST, jer ga Azija i Afrika generalno ne poštuju.

Datum i vreme početka i prestanka letnjeg računanja vremena nije standardizovan na nivou sveta i načelno se razlikuje od države do države (mada je EU ovo regulisala a većina zemalja Evrope uklj. Srbiju je to preuzela). Pomeranje vremena se u većini slučajeva vrši u noći između subote i nedelje i to u 2 č. - kako bi se umanjio negativan uticaj dodatnog ili nedostajućeg sata na radno stanovništvo, redove vožnje i sl. Na severnoj hemisferi, letnje vreme počinje na proleće, a završava se na jesen. Na južnoj hemisferi, početak i kraj letnjeg vremena je obrnut od severne. Većina modernih računarskih operativnih sistema ima mogućnost automatskog prelaska na letnje računanje vremena.

Obrazloženje[uredi | uredi izvor]

Industrijalizirana društva obično prate raspored koji se zasniva na satu za dnevne aktivnosti koje se ne menjaju tokom godine. Vreme dana kada pojedinci počinju i završavaju posao ili školu i koordinacija masovnog prevoza, na primer, obično ostaju konstantni tokom cele godine. Nasuprot tome, dnevne rutine agrarnog društva za rad i lično ponašanje su u većoj meri zavisni od dužine dnevnih časova[4][5] i od sinodičkog dana, koji se menja sezonski zbog Zemljinog nagiba ose. Severno i južno od tropskih područja dnevna svetlost traje duže leti i kraće zimi, a efekat postaje veći što se više posmatrač udaljava od tropa.

Sinhronim resetovanjem svih satova u regionu na jedan sat ispred standardnog vremena, pojedinci koji prate takav celogodišnji raspored budiće se sat vremena ranije nego što bi inače; oni će započeti i završiti svakodnevne radne rutine sat vremena ranije, i ono će imati na raspolaganju dodatni sat dnevne svetlosti nakon aktivnosti u toku radnog dana.[6][7] Međutim, oni će imati jedan sat dnevne svetlosti manje na početku svakog dana, što će politiku učiniti manje praktičnom tokom zime.[8][9]

Dok se vremena izlaska i zalaska sunca menjaju otprilike jednako kao i godišnja doba, zagovornici letnjeg računanja vremena tvrde da većina ljudi preferira povećanje broja dnevnih sati nakon tipičnog „devet do pet” radnog dana.[10][11] Pobornici takođe tvrde da DST smanjuje potrošnju energije tako što smanjuje potrebu za osvetljenjem i grejanjem, mada je stvarni efekat na ukupnu potrošnju energije u velikoj meri osporen.

Manipulacija vremenom na višim geografskim širinama (na primer u Islandu, Nunavutu, Skandinaviji ili Aljaski) ima mali uticaj na svakodnevni život, jer se dužina dana i noći ekstremnije menja tokom sezone (u poređenju sa drugim geografskim širinama), a stoga su vreme izlaska i zalaska sunca značajno van faze sa standardnim radnim vremenom bez obzira na manipulacije sata.[12] DST se takođe malo koristi za lokacije u blizini ekvatora, jer ove regije imaju samo malu varijaciju dnevne svetlosti tokom godine.[13] Efekat takođe varira u zavisnosti od toga koliko je istočno ili zapadno mesto u njegovoj vremenskoj zoni, pri čemu lokacije dalje na istok unutar vremenske zone imaju više koristi od DST nego lokacije dalje na zapad u istoj vremenskoj zoni.[14]

Istorija[uredi | uredi izvor]

A water clock. A small human figurine holds a pointer to a cylinder marked by the hours. The cylinder is connected by gears to a water wheel driven by water that also floats, a part that supports the figurine.
Drevni vodeni sat koji dozvoljava da dužina sata varira sa sezonom

Drevne civilizacije su prilagođavale dnevne rasporede suncu fleksibilnije nego što to DST čini, često deleći dnevnu svetlost na 12 sati, bez obzira na dnevno vreme, tako da je svaki dan u proleće postajao sve duži i kraći tokom jeseni.[15] Na primer, Rimljani su merili vreme vodenim satovima koji su imali različite skale za različite mesece u godini; na geografskoj širini Rima, treći sat od izlaska sunca (hora tertia) počeo bi u 09:02 sinodičkog dana i trajao je 44 minuta na zimskom solsticiju, ali je pri letnjim solsticiju počinjao u 06:58 i trajao 75 minuta.[16] Od 14. veka nadalje, jednake dužine građanskih sati zamenjuju nejednake, tako da građansko vreme više ne varira po sezoni. Nejednaki sati su i dalje korišteni u nekim tradicionalnim okruženjima, kao što su manastiri na Svetoj Gori[17] i u svim jevrejskim ceremonijama.[18]

Bendžamin Frenklin je objavio poslovicu „rano u krevet i rano ustajanje čini čoveka zdravim, bogatim i mudrim”,[19][20] a objavio je i pismo u Žurnalu Pariza tokom svog boravka kao američki izaslanik u Francuskoj (1776–1785) sugerišući da Parižani štede na svećama tako što će ustajati ranije da bi koristili jutarnju svetlost.[21] U satiri iz 1784. godine predložio je oporezivanje prozorskih kapaka, racioniranje sveća i buđenje javnosti zvonjavom crkvenih zvona i ispaljivanjem topova pri izlasku sunca.[22] Uprkos široko prisutnoj zabludi, Franklin u stvari nije predložio DST; Evropa tokom 18. veka nije čak ni održavala precizne redove vožnje. Međutim, to se promenilo, jer su željeznički transport i komunikacijske mreže zahtevali standardizaciju vremena, na način nepoznat u Franklinovo doba.[23]

Evropa i Amerika[uredi | uredi izvor]

Srbija[uredi | uredi izvor]

Početak letnjeg računanja vremena poslednje nedelje u martu, kada se kazaljke pomeraju sat unapred
Završetak letnjeg računanja vremena poslednje nedelje u oktobru, kada se kazaljke vraćaju sat unazad

Letnje računanje vremena u Srbiji počinje poslednje nedelje u martu u 2 č. (nakon 01:59:59 SEV sledi 03:00:00 SELV), a završava se poslednje nedelje u oktobru (kada nakon 02:59:59 SELV sledi 02:00:00 SEV.

Računanje letnjeg vremena je postojalo u vreme Prvog svetskog rata. Jedna kratka vest iz aprila 1921. kaže da se od te mere odustaje jer "to nije pokazalo nikakve koristi".[26] Pitanje su u martu 1922. razmotrili predstavnici nekih ministarstava i privrednih tela i odlučili da se letnje vreme više ne uvodi.[27] Letnje vreme je ponovo korišćeno tokom Drugog svetskog rata.

Srbija je počela da koristi letnje računanje vremena 27. marta 1983.[28] Do 1995. godine satovi su se vraćali u poslednjoj sedmici septembra i to na osnovu odluka koje je donosila Vlada, a kasnije je donet zakon kojim je letnje računanje vremena usklađeno sa Evropskom unijom. Od 1996. period računanja letnjeg vremena je produžen do oktobra.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Daylight Saving Time "fall back" doesn't equal sleep gain”. Harvard Health Publishing. Harvard Health Publishing. novembar 2013. Pristupljeno 14. 10. 2018. 
  2. ^ „Adjusting to Daylight Savings Time”. www.medicalwesthospital.org. Pristupljeno 3. 2. 2019. 
  3. ^ „Decretos sobre o Horário de Verão no Brasil” (na jeziku: Portuguese). Time Service Dept., National Observatory, Brazil. 16. 9. 2008. 
  4. ^ „Daylight savings time”. Session Weekly. Minnesota House Public Information Office. 1991. Pristupljeno 7. 8. 2013. 
  5. ^ „Single/Double Summer Time policy paper” (PDF). Royal Society for the Prevention of Accidents. oktobar 2006. Arhivirano iz originala (PDF) 13. 9. 2012. g. 
  6. ^ Hudson, G. V. (1895). „On seasonal time-adjustment in countries south of lat. 30°”. Transactions and Proceedings of the New Zealand Institute. 28: 734. 
  7. ^ Seize the Daylight. str. 115—118. 
  8. ^ Gurevitz, Mark (7. 3. 2007). „Daylight saving time”. Order Code RS22284. Congressional Research Service. Arhivirano iz originala 31. 8. 2014. g. 
  9. ^ Handwerk, Brian (6. 11. 2011). „Permanent Daylight Saving Time? Might Boost Tourism, Efficiency”. National Geographic. Pristupljeno 5. 1. 2012. 
  10. ^ Mikkelson, David (13. 3. 2016). „Daylight Saving Time”. Snopes. Pristupljeno 17. 10. 2016. 
  11. ^ „100 years of British Summer Time”. National Maritime Museum. 2008. Arhivirano iz originala 28. 12. 2014. g. 
  12. ^ „Bill would do away with daylight savings time in Alaska”. Peninsula Clarion. 17. 3. 2002. Arhivirano iz originala 2. 11. 2013. g. Pristupljeno 5. 1. 2013. „"Because of our high latitudinal location, the extremities in times for sunrise and sunset are more exaggerated for Alaska than anywhere else in the country," Lancaster said. "This makes Alaska less affected by savings from daylight-saving time." 
  13. ^ Rosenberg, Matt (2016). „Daylight Saving Time (Also Known as Daylight Savings Time)”. About. Arhivirano iz originala 21. 11. 2016. g. Pristupljeno 17. 10. 2016. 
  14. ^ Swanson, Anna (11. 3. 2016). „Why daylight saving time isn't as terrible as people think”. The Washington Post. Pristupljeno 27. 3. 2018. 
  15. ^ Berthold (1918). „Daylight saving in ancient Rome”. The Classical Journal. 13 (6): 450—451. 
  16. ^ Jérôme Carcopino (1968). „The days and hours of the Roman calendar”. Daily Life in Ancient Rome: The People and the City at the Height of the Empire. Yale University Press. ISBN 978-0-300-00031-3. 
  17. ^ Robert Kaplan (2003). „The holy mountain”. The Atlantic. 292 (5): 138—141. 
  18. ^ Yitzhak, Hertzel Hillel (2006). „When to recite the blessing”. Tzel HeHarim: Tzitzit. Nanuet, NY: Feldheim. str. 53—58. ISBN 978-1-58330-292-7. 
  19. ^ Manser, Martin H. (2007). The Facts on File dictionary of proverbs. Infobase Publishing. str. 70. ISBN 9780816066735. Pristupljeno 26. 10. 2011. 
  20. ^ Benjamin Franklin; William Temple Franklin; William Duane (1834). Memoirs of Benjamin Franklin. McCarty & Davis. str. 477. Pristupljeno 20. 10. 2016. 
  21. ^ Block, Seymour Stanton (2006). „Benjamin Franklin: America's inventor”. American History. 
  22. ^ Benjamin Franklin, writing anonymously (26. 4. 1784). „Aux auteurs du Journal”. Journal de Paris (na jeziku: French) (117): 511—513.  Njegovo prvo objavljivanje bilo je u časopisu „Économie” u fancuskom prevodu. Revidirana engleska verzija [od 13. februara 2009] se obično naziva „Ekonomski projekat”, što nije Franklinov naslov; pogledajte A.O. Aldridge (1956). „Franklin's essay on daylight saving”. American Literature. 28 (1): 23—29. JSTOR 2922719. doi:10.2307/2922719. 
  23. ^ Zerubavel, Eviatar (1982). „The standardization of time: a sociohistorical perspective”. The American Journal of Sociology. 88 (1): 1—23. doi:10.1086/227631. 
  24. ^ „Politika - Rusija vratila zimsko, Donbas prešao na moskovsko vreme”. www.politika.rs. Pristupljeno 12. 2. 2017. 
  25. ^ „Daylight Saving Time 2018 in the United States”. www.timeanddate.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 15. 12. 2018. 
  26. ^ "Politika", 16. april 1921
  27. ^ „Politika”, 21. mart 1922, str. 5
  28. ^ „RTS - Letnje računanje vremena.”. www.rts.rs. Pristupljeno 26. 3. 2011. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Bartky, Ian R. (2007). One Time Fits All: The Campaigns for Global Uniformity. Stanford University Press. ISBN 978-0-8047-5642-6. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]