Lilit

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lilit
Slika Lilit (1887) umetnika Džona Koliera u Atkinsonovoj umetničkoj galeriji, Mersisajd, Engleska
Mesto rođenjaRaj
Ženska figura sa sumerske keramičke pločice iz 1950. p. n. e.

Lilit (hebr. לִילִית) mesopotamski je ženski demon noći. Ona je prvobitno bila sumerski i vavilonski sukubus (demon koji uzima oblik žene i sa muškarcima ima polni odnos dok oni spavaju), koji je kasnije stopljen sa Lamashtu, demonom koji ubija mušku decu.[1][2]

Lilit je demonska figura u judaističkoj mitologiji, navodno iskonski ženski `demon i alternativno prva Adamova žena. Pretpostavlja se da se ona pominje na biblijskom hebrejskom u Isaiji 34:14, a potom u kasnoj antici u mandejskom gnosticizmu i jevrejskim mitološkim izvorima od 500. godine naovamo. Lilit se pojavljuje u istoriolasu (inkantacije koje uključuju kratku mitsku priču) u različitim konceptima i lokalitetima[3] koji je delimično opisuju. Ona se pominje u Vavilonskom Talmudu,[4] u Knjizi Adama i Eve kao prva Adamova žena, a u zoharskom Levitskom zakonu 19a kao „vrela vatrena žena koja je prvo živela sa čovekom".[5]

U srednjem veku se pojavljuje ideja o Lilit kao prvoj Adamovoj ženi. U midrašu Alfabet Ben Sira (oko 10. veka) ona je Adamova prva žena u raju, koja je stvorena od prašine da bi njemu bila ravna. U Knjizi o Postanju 1:27 piše: „I stvori Bog čoveka po obličju Svojemu, po obličju Božijem stvori ga; muško i žensko stvori ih“ (pre opisa stvaranja Eve od Adamovog rebra u 2:22) Odavde neki izvode zaključak da je Lilit stvorena u istom trenutku kad i Adam.

Lilit je kasnije svojevoljno napustila Rajski vrt (Edenski vrt) odbijajući da se potčini Adamu i bila je zamenjena Evom.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Walter Farber, in Reallexikon der Assyriologie und vorderasiatischen Archäologie (RLA), 7, Berlin, de Gruyter. 1990. ISBN 3-11-010437-7. str. 23–24.
  2. ^ Manfred Hutter, Lilith, in K. van der Toorn et al. (eds.), Dictionary of Deities and Demons in the Bible, Leiden, Brill. 1999. ISBN 90-04-11119-0. str. 520–521.
  3. ^ Christa Müller-Kessler, "Lilit(s) in der aramäisch-magischen Literatur der Spätantike," in Altorientalische Forschungen28, 2001, pp. 338–352.
  4. ^ Eruvin 100b, Niddah 24b, Shabbat 151b, Baba Bathra 73a
  5. ^ Gustav Davidson, A Dictonary of Angels including the Fallen Angels, New York, The Free Press, 1971, p. 174.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]