Lim (reka)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lim
Ušće Lima u Drinu (Višegradsko jezero)
Opšte informacije
Dužina220 km
Basen5.963 km2
Pr. protok864 ​m3s
SlivCrno more
Plovnostnije plovna
Vodotok
IzvorPlavsko jezero,
 Crna Gora
V. izvora999 m
UšćeDrina,
BiH (Republika Srpska)
Geografske karakteristike
Država/e Crna Gora
 Srbija
 Bosna i Hercegovina
OblastPolimlje
NaseljaMurino, Andrijevica,
Berane,
Bijelo Polje,
Brodarevo,
Gusinje,
Plav,
Prijepolje,
Priboj,
Rudo
PritokeLešnica,
Bistrica,
Mileševka,
Uvac
Reka na Vikimedijinoj ostavi

Lim je reka koja u dužini od 220 km protiče kroz Crnu Goru, Srbiju i Bosnu i Hercegovinu (Republika Srpska) i uliva se u Drinu. Izvire iz Plavskog jezera u Crnoj Gori, i uliva se u Drinu između Goražda i Višegrada. Na njoj su podignute dve hidroelektrane Potpeć (54 MW) i Bistrica (104 MW) između kojih se nalazi veštačko akumulaciono Potpećko jezero. Sama reka formira kompozitnu dolinu u kojoj se naizmenično smenjuju klisure i kotline, a oblast oko nje se naziva Polimlje. Ono je poznato po svojim kulturno-istorijskim spomenicima koji datiraju iz vremena Stefana Nemanje ((1166)11681196), njegove braće i njihovih potomaka. Najpoznatiji među njima su manastiri Mileševa, Đurđevi stupovi, Davidovica, Kumanica i Sveti Nikola, a nad kanjonom reke se uzdiže i jedan Jerinin grad. Danas je reka poznata kao jedna od najatraktivnijih reka za splavarenje, ali i po velikom stepenu zagađenosti o čemu svedoči i ironična šala da je svoj naziv Lim, dobila zato što je puna olova.

Etimologija imena[uredi | uredi izvor]

Poreklo i značenje imena reke Lim do danas nije sa sigurnošću razjašnjeno. Obično se tumači latinskim terminom limes što znači granica, što se tumači time da je reka oduvek bila granica. Prvo između Istočnog i Zapadnog rimskog carstva, a kasnije i između Osmanskog carstva i Habzburške monarhije[1][2]. Međutim istorijska nauka ima sasvim drugi pogled na ovu tezu. Prema saznanjima kojima se danas raspolaže, granica između istočnog i zapadnog rimskog carstva nije prolazila Limom, tako da je celokupno Polimlje ušlo u sastav Istočnog rimskog carstva odnosno Vizantije.

Drugo tumačenje naziva se dovodi u vezu sa keltskom rečju llyn — llym koja označava vodu ili jezero[1], što bi moglo stajati u vezi da se Lim zvanično nastaje isticanjem iz Plavskog jezera, pošto njegova utoka nosi drugo ime (Ljuča). Na albanskom jeziku Ljumi (Lumi) ima doslovno značenje: reka. Takođe, Ljuča je deminutiv reči Ljumi. S obzirom da predeo oko gornjeg toka Lima pretežno naseljavaju etnički Albanci, čiji jezik sadrži brojne reči sa romanskim korenom, ne treba odbaciti ni ovo tumačenje o poreklu imena Lima.

Tok reke[uredi | uredi izvor]

Izvorište[uredi | uredi izvor]

Reka Lim zvanično nastaje na visini od 999m nmv. isticanjem iz Plavskog jezera [1][3]. Međutim samo jezero je protočno tako da se ovaj vodeni tok može pratiti još dalje rekom Ljučom, koja u njega utiče, do njenog nastanka spajanjem Grnčara i Vruje kod Gusinja. Sam Grnčar, kao jači tok, pod imenom Vermoša prethodno prolazi kroz Albaniju, varošicu Vermoši i Crnu Goru u kojoj i izvire. Njen izvor se nalazi ispod najvišeg vrha Crne planine Maglića koji je visok 2.142 m nmv. i udaljen je svega nekoliko kilometara od izvorišta reke Tare koja se nalazi sa druge strane Maglića. Sama Crna planina se nalazi u pograničnoj zoni Crne Gore i Albanije između Komova na severu i Žujeva na jugu u oblasti Kuča.

Limska kompozitna dolina[uredi | uredi izvor]

Lim nastaje u plavsko-gusinjskoj kotlini i iz nje teče ka severozapadu u klisuru Sutjesku, posle koje izlazi u Beransku kotlinu. Reka zatim prelazi u Tivransku klisuru iz koje se otvara Bjelopoljska kotlina, posle koje počinje Dobrakovačka klisura koja na kraju prelazi u pravi kanjon dugačak 11 km sa visinom strana do 550 m. Ona je poznata i kao Kumanička klisura, a u njoj se danas nalazi državna granica između Srbije i Crne Gore.

Posle Kumaničke klisure reka ulazi u Brodarevsku kotlinu, posle čega se rečne obale ponovo sužavaju, da bi se opet otvorili u Prijepoljsko polje u kome joj se pridružuje rečica Mileševka. Posle Prijepolja otpočinje nova klisura koja sa manjim kotlinastim proširenjima traje do ušća reke Uvac. Lim je na ovom delu svog toga pregrađen i na njemu je formirano veštačko akumulaciono Potpećko jezero zapremine 44.000.000 na kome se nalaze dve hidroelektrane, od kojih jedna koristi jezero kao akumulaciju, a druga kao kompenzacioni bazen.

Ušće[uredi | uredi izvor]

Reka posle primanja Uvca prelazi u vijugavu dolinu koja prvo ulazi u Republiku Srpsku, da bi se vratila u Srbiju i na kraju nedaleko od Rudog trajno ušla u Republiku Srpsku. Neposredno posle Rudog reka se lagano spušta ka Drini i na visini od 299 m nmv. se uliva u Višegradsko jezero kod mesta Međeđa. Reka je na svom ušću široka 90 m, a duboka 5 m.

Prema merenjima vršenim u Beranama, najmanji protok vode zabeležen je 20. avgusta 1954. godine i iznosio je svega 8.16 /s, dok je najveći od 864 /s zabeležen 10. novembra 1965. godine.

Veća gradska naselja u Polimlju[uredi | uredi izvor]

Gradovi u Polimlju
Ime Država Broj stanovnika Napomena
Gusinje  Crna Gora 1.704 (2003) Protiče kao Ljuča
Plav  Crna Gora 3.615 (2003)
Andrijevica  Crna Gora 1.073 (2003)
Berane  Crna Gora 11.776 (2003)
Bijelo Polje  Crna Gora 15.883 (2003)
Brodarevo  Srbija 1.845 (2011)
Prijepolje  Srbija 13.330 (2011)
Priboj  Srbija 19.564 (2002)
Rudo  Bosna i Hercegovina 1.949 (2013)
Lim u Priboju

Kulturno istorijski spomenici u Polimlju[uredi | uredi izvor]

Manastiri u Polimlju
Ime Nastanak Ktitor Vladao
Sveti Petar u Bijelom Polju kraj 12. veka Miroslav, sin Zavidin
Đurđevi stupovi početak 13. veka Prvoslav Tihomirović, sin Tihomira Zavidovića
Mileševa prva polovina 13. veka Stefan Vladislav, sin Stefana Prvovenčanog (1234—1243)
Davidovica 1281. ili 1282. Dmitar Nemanjić, unuk Vukana Nemanjića
Kumanica kraj 13. veka
Tvrđave u Polimlju
Ime Nastanak Položaj Stanje
Kovin 13. vek 7km severno od Prijepolja na vrhu stene Većinom u ruševinama

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v [1]
  2. ^ [2]
  3. ^ [3]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]