Lov (film)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lov
Filmski poster
Izvorni naslovJagten
RežijaTomas Vinterberg
Glavne ulogeMads Mikelsen
Godina2012.
Trajanje115 minuta
Zemlja Danska
Jezikdanski
engleski
Budžet3.400.000 dolara
Zarada16.779.362 dolara
Veb-sajtwww.magpictures.com/thehunt/
IMDb veza

Lov (dan. Jagten; engl. The Hunt) danski je film iz 2012. godine režisera Tomasa Vinterberga, u kom glavnu ulogu tumači Mads Mikelsen. Radnja se odvija u malom danskom gradiću u periodu oko Božića i prati čoveka koji postaje meta masovne histerije nakon što biva nepravedno optužen za zlostavljanje devojčice u vrtiću gde radi kao vaspitač.

Lov je premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Kanu 2012. godine, gde je Mikelsen osvojio nagradu za najboljeg glumca.[1] Sam film je osvojio brojna druga priznanja, uključujući nagradu Nordijskog filmskog saveta za najbolji film. Takođe je bio nominovan za Oskara i BAFTU u kategoriji „Najbolji strani film“, a trenutno se nalazi na listi 250 najboljih filmova sajta IMDb.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Lukas je član lovačke zajednice u danskoj provinciji i radi kao vaspitač u vrtiću; uživa u društvu dece i deca ga doživljavaju prijateljski. Živi sa psom i iako razveden trudi se da održi kontakt sa sinom adolescentom, koji živi sa majkom. U vrtiću se zapošljava imigrantkinja Nađa i njih dvoje stupaju u vezu.

Jedna od štićenica vrtića, Klara, ćerka Lukasovog prijatelja Tea, zaljubljuje se u Lukasa, ali je on u pokušaju da joj pojasni međuljudske odnose prejako emotivno odguruje. Povređena, devojčica se seća pornografskog sadržaja koji joj je pokazao brat i komentarom navodi direktorku vrtića na pomisao da joj se Lukas pokazivao nag. Prilikom ispitivanja, Klara iznosi nejasno svedočenje protiv Lukasa. Direktorka i ostali u zajednici uzimaju njenu priču o zlostavljanju zdravo za gotovo, iako Klara pokušava da je opovrgne i tvrdi da je čitav slučaj izmislila.

Lukas biva okarakterisan kao pedofilski predator. Njegovo prijateljstvo sa Teom biva uništeno, a zajedno sa svojim sinom, nakon što se on doseli kod njega, biva isključen iz društva. Uprava vrtića nastavlja istragu i pojavljuju se druga deca koja takođe tvrde da su videli Lukasa golog. Lukas isteruje Nađu iz kuće nakon što ona komentarom oda utisak da ostavlja prostora za Lukasovu krivicu. Grupa Lukasovih prijatelja dopušta mu da sa sinom provede vreme do suđenja kod njih. Pred suđenje, pominju se svedočenja o podrumu u Lukasovoj kući, koja Lukasu idu u prilog, jer njegova kuća nema podrum. Lukas biva oslobođen optužbi.

Zajednica i dalje ne veruje Lukasu i situacija se preliva u nasilje. Nakon što mu kamenuju kuću i ubiju psa, doživljava napad u samoposluzi, na koji odgovara tako što mesaru lomi nos. Na Badnje veče, Lukas se u crkvi sukobljava sa Teom. Pod utiskom očevog i Lukasovog emotivnog pucanja, Klari se iz sna čini da umesto oca vidi Lukasa i njegovog psa, nakon čega se izvinjava ocu misleći da je reč o Lukasu. Sutradan, Teo odlazi kod Lukasa i njih dvojica se mire.

Godinu dana kasnije, lovačka zajednica slavi lovačku dozvolu Lukasovog sina, Markusa. Lukas i Nađa su ponovo zajedno, a i Lukasov odnos sa Klarom ponovo je stabilan. Na lovačkoj ekspediciji u Markusovu čast neko puca na Lukasa, ali ga promašuje. Zaslepljen suncem, Lukas ne uspeva da vidi ko je napadač, ali vidi repetiranje puške, ponovno upiranje puške u njega, a potom i kako napadač beži.

Uloge[uredi | uredi izvor]

  • Mas Mikelsen kao Lukas
  • Aleksandra Rapaport kao Nađa, Lukasova devojka
  • Tomas Bo Larsen kao Teo, Lukasov prijatelj
  • Lase Fogelštrom kao Markus, Lukasov sin
  • Suse Vold kao Grete
  • Lars Rante kao Brun
  • Ane Luize Hasing kao Agnes, Teova žena
  • Bjarne Henriksen kao Ole
  • Anika Vederkop kao Klara, Teova i Agnesina ćerka
  • Ole Dupont kao advokat

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Awards 2012”. Cannes. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]