Lopta za bejzbol

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Moderna lopta za bejzbol

Lopta za bejzbol je okrugla lopta koja se koristi za igranje bejzbola. Sastoji se od gumenog ili centra od plute, zavijenog u pređu i prekrivenog kožom. Obim lopte je od 229-235 mm, a prečnik između 73-76 mm. Dužina pređe koja se koristi da bi se zavila lopta može biti i do 1,5 km.

Istorijski razvoj[uredi | uredi izvor]

Prepolovljene lopte. Na lijevoj strani je lopta sa centrom od plute, a lijevo lopta sa gumenim centrom korišćena tokom Drugog svjetskog rata

Jastučići od jezgra drveta su patentirani krajem 19. vijeka od strane kompanije Spalding, proizvođača sportske opreme. Kompaniju je osnovao bivši igrač bejzbola A.G. Spalding. 1909. godine je bilo prijedloga da se centar lopte pravi od sjemena jedne vrste palme koja raste u Panami, ali je taj prijedlog odbijen i centar lopte je i dalje bio pravljen od plute.[1] Tokom Drugog svjetskog rata korišćeni su centri od gume, isti oni kao kod lopti za golf, zbog restrikcije u korištenju drugih materijala.

U početnim godinama igranja bejzbola korišćena je jedna lopta za igranje utakmice, osim ako bi bila previše oštećena i u tom slučaju bi se mijenjala. Ako bi lopta napustila igralište i otišla na tribine redari i gledaoci su bili dužni da je vrate. Lopta bi se tokom utakmice zaprljala od prašine i blata, izgorjela od duvanskog tima što je dovodilo do toga da se jako teško vidi prilikom igranja u sumrak. Takva praksa je trajala sve do 1920, kada je Rej Čapman poginuo prilikom udarca lopte u glavu. Tada su se lopte počele mijenjati češće u toku jedne utakmice.

Lopte za MLB ligu[uredi | uredi izvor]

Proizvođač lopti koje se koriste u MLB ligi (engl. Major League Baseball - Glavna liga bejzbola) je kompanija Roulings, koja lopte proizvodi na Kostariki. Do 1977. zvanični proizvođač je bio Spalding, koji je taj posao obavljao od osnivanja lige. Do 1973. je za izradu korišćena konjska koža, a nakon toga koža krave. Bilo je pokušaja da se proces izrade automatizuje, ali se lopte i danas prave ručno.

Tokom 20. vijeka na loptama koje su korišćene u MLB-u su stajali različiti potpisi predsjednika asocijacije u zavisnosti od konferencije u kojoj su korišćeni.[2] S ovom praksom se prestalo 2000. godine. Obim lopte koja se danas koristi je od 229-235 milimetara, a prečnik od 73-76 milimetara. Dužina pređe koja se koristi da bi se zavila lopta može biti i do 1,5 kilometara.[3] Na loptama je napravljeno 108 duplih šavova.

Danas se na mečevima MLB lige koristi nekoliko desetina lopti. Lopte koje odu u publiku gledaoci nisu dužni da vrate, osim u slučaju da neki od igrača to od njih zahtjeva iz ličnih razloga. Posljednjih godina koriste se i neki sintetički materijali, ali se smatra da su oni slabijeg kvaliteta i ne koriste se u najjačim ligama. Različiti materijali daju različite rezultate pri korištenju lopti. Lopte koje su jače zategnute pri će letjeti brže i dalje. Kako se lopte koje se koriste u novije vrijeme više zatežu postoje teorije o tome kako se one namjerno prave u korist udarača. Za brisanje lopti od blata i prašine koriste se posebne četke.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ US Patent 932911, Shibe, Benjamin F., "Base-Ball", issued 31. 8. 1909. 
  2. ^ Deford, Frank (8. 8. 2005). „Rapid Robert Can Still Bring It”. Sports Illustrated. str. 3(of 11). Pristupljeno 14. 9. 2013. 
  3. ^ Major League Baseball: "Official Rules : Objectives of the Game", Major League Baseball
  4. ^ Schneider, Jason (4. 7. 2006). „All-American mud needed to take shine off baseballs”. The Florida Times-Union. Pristupljeno 14. 9. 2013. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]