Lotar Mateus
Lotar Mateus | |||
---|---|---|---|
Lični podaci | |||
Puno ime | Lotar Mateus | ||
Datum rođenja | 21. mart 1961. | ||
Mesto rođenja | Erlangen, Nemačka | ||
Pozicija | vezni igrač | ||
Seniorska karijera* | |||
Godine | Klub | Nast. | (Gol) |
1979—1984 1984—1988 1988—1992 1992—2000 2000 |
Menhengladbah Bajern Minhen Inter Bajern Minhen Metro stars |
162 113 115 189 16 |
(36) (57) (40) (28) (0) |
Reprezentativna karijera** | |||
1979—1983 1979—1981 1980—2000 |
Zapadna Nemačka U21 Zapadna Nemačka B Nemačka |
15 4 150 |
(2) (1) (23) |
Trenerska karijera | |||
2001—2002 2002—2003 2003—2005 2006 2006—2007 2008—2009 2010—2011 |
Rapid Beč Partizan Mađarska Atletiko Paranainse Red bul Salcburg Makabi Netanja Bugarska | ||
* Datum aktuelizovanja: 25. septembar 2015. ** Datum aktuelizovanja: 25. septembar 2015. |
Lotar Herbert Mateus (nem. Lothar Herbert Matthäus; Erlangen, Nemačka 21. mart 1961) je nemački bivši fudbaler, a sadašnji fudbalski trener.
Igračka karijera[uredi | uredi izvor]
Mateus je počeo trenira fudbal u mlađim kategorijama Hercogenauraha, na poziciji veznog igrača. Svoju profesionalnu fudbalsku karijeru je započeo 1979. godine u Borusiji Menhengladbah, gde je ostao do 1984. Do tada je stekao reprezentativno iskustvo nastupima na Evropskom prvenstvu 1980. i Svetskom prvenstvu 1982. u dresu reprezentacije Zapadne Nemačke.
Zatim je otišao u Bajern Minhen, s kojim je osvojio Bundes ligu i Kup. U Bajernu je igrao od 1984. do 1988. godine. S klubom je došao i do finala Lige šampiona 1987, gde su poraženi od Porta.
Mateus je 1988. godine prešao u milanski Inter sa kojim je osvojio Seriju A 1989, i Superkup iste godine. Zbog dobrih igara u Interu, našao se na spisku pozvanih igrača za Svetsko prvenstvo 1990. gde je sa reprezentacijom stigao do finala, gde su pobedili Argentinu rezultatom 1:0. Mateus je nastavio sa sjajnim igrama u Interu, osvojivši Kup UEFA 1991. godine i postavši najbolji fudbaler u izboru FIFE. Godine 1992. se vratio se u Bajern, gde je sa klubom osvojio četiri titule, dva Kupa, Kup UEFA, i drugo mesto u Ligi šampiona 1999. godine.
Zbog povrede je propustio Evropsko prvenstvo 1992.. godine. Na Svetskom prvenstvu 1994., igrao je kao kapiten na poziciji beka, i postigao je jedan pogodak. Nastupao je i na Svetskom prvenstvu 1998. godine.
S Bajernom je 1999. došao do finala Lige šampiona. U tom finalu Bajern je primio dva gola u zadnjim minutima sudijske nadoknade i tako izgubio titulu. Poslednju utakmicu za Bajern je odigrao 8. marta 2000. u Minhenu protiv Real Madrida. Mateus je 2000. godine prešao u Njujork metrostarse. U SAD je igrao od marta do septembra 2000. godine i posle toga je završio igračku karijeru.
Trenerska karijera[uredi | uredi izvor]
Nakon sjajnih igračkih dana, Mateus je započeo trenersku karijeru. Prvi angažman dobio je u bečkom Rapidu. U decembru 2002, počeo je da trenira Partizan zamenivši Ljubišu Tumbakovića. Mateus je srpski klub odveo u Ligu šampiona gde su ispali u takmičenju po grupama.[1] Nakon godinu dana, preuzeo je Mađarsku fudbalsku reprezentaciju u kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo 2006. godine. Mađarska nije uspela da se kvalifikuje na takmičenje, pa je napustio selektorsku funkciju.[traži se izvor] On je 2006. godine kratko trenirao brazilski Atletiko Paranainse. Nakon samo sedam utakmica na klupi, podneo je ostavku.[2] Lotar je 19. maja preuzeo Red bul Salcburg. I ako je imao solidne rezultate, dobio je otkaz 12. juna 2007. godine. Zatim je preuzeo izraelski klub Makabi Netanja[3] Od 21. septembra 2010. godine, postao je trener reprezentacije Bugarske[4]
Privatni život[uredi | uredi izvor]
Mateus ima troje dece,[5] a ženio se četiri puta. Njegov prvi brak sa Silvijom Mateus trajao je od 1981. do 1992, i sa njom ima dve ćerke, Alisu i Violu. Ponovo se 1994. godine oženio, švajcarskim modelom i TV-voditeljkom Lolitom Morenom. Brak se završio 1999. godine. Srpkinja Marijana Čolić bila je njegova treća žena. Venčali su se 2003, a razveli 2007. godine.[6] U decembru 2008, 47-godišnji se Mateus oženio po treći put, 21-godišnjom ukrajinkom Lilianom Čudinovom od koje se razveo 2011. godine.[7]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Zeitungen: Matthäus kehrt zu Partizan Belgrad zurück”. Transfermarkt.de. Arhivirano iz originala 02. 10. 2009. g. Pristupljeno 29. 12. 2011.
- ^ „Same as the old boss”. Soccernet.espn.go.com. 28. 3. 2006. Arhivirano iz originala 27. 04. 2011. g. Pristupljeno 29. 12. 2011.
- ^ „Matthaus to coach Maccabi Netanya”. Fifa.com. 13. 4. 2008. Arhivirano iz originala 16. 06. 2010. g. Pristupljeno 29. 12. 2011.
- ^ „Lothar Matthaus named new Bulgaria coach”. telegraph.co.uk. 21. 9. 2010. Pristupljeno 19. 12. 2018.
- ^ „Matthäus har gift sig – igen”. Aftonbladet.se. Pristupljeno 29. 12. 2011.
- ^ „Mateusovi se razveli posle godinu dana suđenja”. Blic.rs. Arhivirano iz originala 22. 01. 2010. g. Pristupljeno 29. 12. 2011.
- ^ „Lothar Matthaus se i službeno razveo od ukrajinske manekenke Liliane”. index.hr. 4. 2. 2011. Pristupljeno 19. 12. 2018.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Zvanični veb-sajt
- Statistika na Fussballdaten.de
- Rođeni 1961.
- Nemački fudbaleri
- Nemački fudbalski treneri
- Fudbaleri Borusije Menhengladbah
- Fudbaleri Bajern Minhena
- Fudbaleri Intera
- Fudbaleri Njujork red bulsa
- Treneri FK Rapid Beč
- Treneri FK Partizan
- Treneri FK Atletiko Paranainse
- Treneri FK Red bul Salcburg
- Treneri FK Makabi Netanja
- Selektori fudbalske reprezentacije Mađarske
- Selektori fudbalske reprezentacije Bugarske
- Fudbaleri na Svetskom prvenstvu 1982.
- Fudbaleri na Svetskom prvenstvu 1986.
- Fudbaleri na Svetskom prvenstvu 1990.
- Fudbaleri na Svetskom prvenstvu 1994.
- Fudbaleri na Svetskom prvenstvu 1998.
- Fudbaleri na Evropskom prvenstvu 1980.
- Fudbaleri na Evropskom prvenstvu 1984.
- Fudbaleri na Evropskom prvenstvu 1988.
- Fudbaleri na Evropskom prvenstvu 2000.
- Fudbaleri svetski prvaci
- Fudbaleri evropski prvaci
- Fudbalski univerzalci
- Vezni igrači u fudbalu
- Dobitnici Zlatne lopte
- Dobitnici nagrade za FIFA fudbalera godine