Ludvig II Nemački

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ludvig II Nemački
Novac sa likom Ludviga Nemačkog
Lični podaci
Datum rođenja810, 805, 806
Mesto rođenjaFrankfurt na Majni,
Datum smrti28. avgust 876.
Mesto smrtiFrankfurt na Majni,
Porodica
SupružnikHemma
PotomstvoKarloman Bavarski, Irmgard of Chiemsee, Ludvig Mlađi, Karlo III Debeli, Berta, Hildegarde, Gisela
RoditeljiLuj I Pobožni
Ermengarda od Hesbaja
DinastijaKarolinzi
PrethodnikLuj I Pobožni
NaslednikKarloman Bavarski (Bavarska)
Ludvig Mlađi (Saksonija)
Karlo III Debeli (Francuska)

Ludvig II Nemački (nem. Ludwig der Deutsche; poznat i kao Ludvig Bavarski) (80428. avgust 876) je bio kralj Bavarske (817—843) i kralj Istočne Franačke (Nemačke) (843—876). Bio je treći sin cara Luja Pobožnog.

Prva podela carstva[uredi | uredi izvor]

Kad je Luj Pobožni podelio carstvo 817, tada je Ludvig dobio Bavarsku i okolne teritorije, koje su dotad pripadale Lotaru. Međutim nije vladao tim teritorijama do 825, kada ratuje protiv Lužičkih Srba i Venda na istočnoj granici.

Građanski rat[uredi | uredi izvor]

Nakon rođenja Karla Ćelavog nastaju nevolje jer je već carstvo bilo podeljeno. Trebalo je stvotiti teritorije za Karla Ćelavog. Trojica ostale braće su osetila da su njihove teritorije ugrožene, pa ne dopuštaju da Luj Pobožni preda Alemanju Karlu Ćelavom. Sudelovao je u svrgavanju cara Luja Pobožnog, ali ga pušta 831. godine.

U drugom građanskom ratu napada Alemanju. Starija braća Lotar I i Pipin Akvitanski nagovorili su ga da napadne Alemanju, obećavši mu još teritorija u novoj podeli carstva. Predvodio je 832. vojsku sastavljenu od Slavena i zauzeo je Alemanju. Luj Pobožni ga je lišio nasledstva, ali Luja Pobožnoig zarobljavaju i svrgavaju 833. godine. Kada se Luj Pobožni vratio na vlast 834, miri se sa Ludvigom Nemačkim i vraća mu Bavarsku 836. godine.

Ludvig Nemački je započeo treći građanski rat. Kad je Karlo Ćelavi dobio delove njegova teritorija Ludvig Nemački je ponovo napao Alemanju, ali poražen je jer je Lotar nastupao u savezu sa Lujem Pobožnim.

Kada je umro Luj Pobožni 840, Lotar I je postao car. Pokušao je da nametne svoju vlast ostaloj braći. Ludvig Nemački se udružio sa Karlom Ćelavim protiv Lotara I i Pipina II Akvitanskog. Pobeđuju Lotara u bici kod Fontenoa juna 841. godine.

Verdenskim sporazumom Ludvig dobija Nemačku[uredi | uredi izvor]

Od juna 842. do avgusta 843. trajali su mirovni pregovori među braćom, koji su završili Verdenskim sporazumom avgusta 843. godine. Ludvig Nemački dobija zemlje istočno od Rajne zajedno sa Vormsom, Majncom i Spejerom na levoj obali Rajne. Njegove teritorije su bile Bavarska sa Regenzburgom kao glavnim gradom, te Tiringija, Frankonija i Saksonija.

Ugušio je pobunu 842. u Saksoniji, Oborite je podveo pod svoju vlast. Preduzeo je kampanje protiv Čeha i Moravaca i drugih plemena. Protiv Vikinga nije bio dovoljno uspešan.

Pokušaji osvajanja Zapadne Franačke (Francuske)[uredi | uredi izvor]

Godine 852. poslao je Ludviga Mlađeg u Akvitaniju, jer je vlasteli u Akvitaniji bilo dosta Pipinove vlasti. Od 854. više puta je pokušavao da obezbijedi tron Zapadne Franačke, tj. da bude kralj Francuske. Plemići Francuske su bili ogorčeni vladavinom Karla Ćelavog, pa su više puta nudili Ludvigu Nemačkom da ih oslobodi lošeg kralja.

Uz pomoć Pipina II Akvitanskog i Karla Provansalskog Ludvig Nemački je napao 858. Francusku. Karlo Ćelavi nije uspio čak ni da skupi dovoljno vojske, pa mu je jedino preostalo da pobegne u Burgundiju. Početak vladanja Francuskom obiležile su izdaje i lojalnost akvitanskih biskupa svrgnutom kralju Karlu Ćelavom. Biskupi su odbili da se ujedine dva kraljevstva, tako da je 860. Ludvig morao odustati od Francuske.

Deoba Lotarovih poseda[uredi | uredi izvor]

Kada je 855. umro Lotar I, Ludvig Nemački i Karlo Ćelavi sarađuju u pokušaju podele Lotarovog carstva. To carstvo je već bilo podeljeno Lotarovim sinovima: Lotaru II, koji je dobio Lotaringiju, Luju II (car Svetog rimskog carstva) i Karlu Provansalskom. Kada je umro 863. Karlo Provansalski, tada njegove posede Provansu i Burgundiju dele Karlo Ćelavi i Ludvig Nemački.

U Mecu su se njih dvojica dogovorila 869. da podele Lotaringiju, koja je pripadala Lotaru. Pošto je Lotar II umro 869, a Ludvig Nemački bio jako bolestan i u ratu sa Moravcima, Karlo Ćelavi je iskoristio priliku i zauzeo celu Lotaringiju. Kada se Ludvig Nemački oporavio pozivao se na dogovor preteći ratom. Sporazumom iz Marsena podelili su Lotaringiju.

Problemi sa sinovima[uredi | uredi izvor]

Ludvig je imao problema sa svojim sinovima. Najprije se pobunio Karloman Bavarski 861, pa opet 863. godine. Zatim se buni drugi sin Ludvig Mlađi zajedno sa Karlom Debelim. Karlomanu Bavarskom predaje 864. kraljevstvo Bavarsku. A već sledeće godine 865:

Posle smrti[uredi | uredi izvor]

Umro je tokom priprema za rat 28. avgusta 876. u Frankfurtu. Njegovi sinovi su poštovali podelu, koja je izvršena za njegova života. Na vest o smrti Ludviga Nemačkog Karlo Ćelavi je pokušao zauzeti Nemačku, ali poražen je od Ludvigovih sinova.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Karlo Martel
 
 
 
 
 
 
 
8. Pipin Mali
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Rotrude
 
 
 
 
 
 
 
4. Karlo Veliki
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Karibert od Laona
 
 
 
 
 
 
 
9. Bertrada od Laona
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Luj I Pobožni
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Hado of Vintzgau
 
 
 
 
 
 
 
10. Gerold of Vinzgouw
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Gerniu of Suevie
 
 
 
 
 
 
 
5. Hildegarde
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Hnabi of Alamannia
 
 
 
 
 
 
 
11. Emma of Alamannia
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Hereswind
 
 
 
 
 
 
 
1. Ludvig II Nemački
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
12. Rodbert
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
6. Ingerman of Hesbaye
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Ermengarda od Hesbaja
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
7. Hedviga od Bavarske
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Literatura[uredi | uredi izvor]


nema
Kralj Nemačke
(843876)
Ludvig Mlađi Nemačka, Saksonija
Karloman Bavarski Bavarska
Karlo Debeli Švabija i Retija

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]