Lukijan Bovski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lukijan Bovski

Sveti Lukijan (umro oko 290.) je hrišćanski mučenik koji je ubijen u progonima cara Dioklecijana.

Poreklom je bio Rimljanin, znamenit zbog plemićkog porekla, bogatstva i učenosti. Neko vreme bio je učenik apostola Petra. Docnije ga je poslao papa Kliment s Dionisijem Areopagitom u Galiju na propoved Jevanđelja, rukopoloživši ga prethodno za episkopa bovskog. Sa velikom revnošću Lukijan je prenosio hrišćanstvo najpre po Galiji a potom po Belgiji. Kada je car Domentijan otpočeo gonjenje hrišćana, poslani su iz Rima naročiti ljudi u Galiju, da potraže i pohvataju hrišćanske misionare. Oni su prvo uhvatili i ubili svetog Dionisija, a potom pošli u poteru za Lukijanom. Našavši ga u Belgiji, zajedno sa njegovim pomoćnicima: prezviterom Maksijanom i đakonom Julijanom, oni su na jednom mestu ubili ovu dvojicu a na drugom mestu posekli Lukijana. U hrišćanskoj tradiciji pominje se da se Lukijanovo mrtvo telo diglo sa zemlje, uzelo glavu svoju u ruke i otišlo tako do onoga mesta, na kome je želeo da bude sahranjen. Nad njegovim moštima bi docnije je sagrađena crkva.

Srpska pravoslavna crkva slavi ga 3. juna po crkvenom, a 16. juna po gregorijanskom kalendaru.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]