Lustracija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Lustracija (lat. lustratio čišćenje, pročišćavanje ili lustrum):

1. antički obred čišćenja, pročišćenja, pranja sa vodom ili raspršivanjem vode grančicama lovora ili masline ili u Rimu i sa napravom nazvanom aspergillum. Lustracija je bila povezana i sa mirisom paljenih tvari, a na ceremoniji su se znale prinašati žrtve životinja u ritualu koji se odnosio kako na ljude, tako i na objekte.

2. politička lustracija je novi izraz uzet iz antičkih rituala s novim političkim značenjem za čistke i uklanjanje iz javnog političkog života primenjen u neokapitalističkim državama istočne Evrope od 1990-ih godina protiv suradnika bivšeg socijalističkog poretka te protiv članova komunističkih i radničkih partija. Za takvo političko-ideološko značenje koristi se i neologizam lustrizam[1].. Novi pojam lustracije uveden je u Poljskoj (polj. lustracja) odakle se proširio u druge jezike

Ritual lustracije[uredi | uredi izvor]

Cuovetaurilija na Marsovim poljanama

U aničko doba obred se obaljao od ritualnog pranja ruku, utrljavanja različitih ritualnih tvari, kao što su krv ili glina, do vrlo složenih ritualaa, od kojih su neki imali i ispovedanje greha, i ritualnog čišćenja čitavih delova grada[2]. U slučaju kad je trebalo provesti lustraciju (pročišćenje) čitave zajednice, bilo zbog kolektivne krivice, ili zbog akumulirane nesreće ili zbog lošeg vremena, korišteni su razni obredi, zavisno od kulturnog kruga. Grci bi u velikoj procesiji kroz svoje naselje, sa sveštenicima na čelu proveli - određene osobe ili životinje za koje su verovali da mogu primiti na sebe nagomilano zagađenje. Njih bi na kraju te ceremonije izveli iz svog naselja i tako se pročistili. Za razliku od njih, - Rimljani su prakticirali, doneti ili provesti lustracijske životinje ili predmete do (ili oko) osobe ili terena koji je trebalo pročistiti. Rimljani su imali brojne ritualne javne obrede tog tipa, kao što su Luperkalije (procesija oko brda Palatina) i Amburbia (procesija oko grada).

U staroj Grčkoj ceremoniju su organizovali pojedinc ili grad kako bi se očistili od učinjenog zločina ili za čišćenje oskvrnutog svetog mesta, a u rimskoj religiji ta je ceremonija bila za blagosiljanje i za zaštitu božanstava, a ne zbog krivice[3].

Antička Grčka[uredi | uredi izvor]

U počecima je lustracija u drevnoj Grčkoj (κάθαρσις, katharsis) bio običaj ritualnog pranja vodom. Lustracije, za koje danas znamo, su bile povezane sa žrtvovanjem i drugim verskim obredima. I tad bi se one koje treba pročistiti - škropilo vodom lovorovim ili maslinovim grančicama, ali se pročiščavalo i dimom (za koji se verovalo da također ima moć čišćenja) i prinošenjem žrtvenih životinja, koje bi se ritualno u procesiji provele kroz prostor koji treba pročistiti[4].

Najpoznatija starogrčka lustracija bila je ona koju je proveo Epimenid u Atini, nakon masakra nad Kilonovim pristalicama koju je opisao Diogen Leartije u svojoj knjizi Životi i mišljenja poznatih filozofa (Knjiga I).

Grci bi lustrirali i svoja sveta mesta, kad bi ih se onečistilo nečim što su oni smatrali da ne pripada tom mestu, kao što bi bilo pokapanje mrtvih na svetom otoku Delos.

Antički Rim[uredi | uredi izvor]

Rimljani su, da bi dobili naklonost bogova, lustrirali i polja nakon žetve (svecanost Arvali  (Fratres) Arvales), stada da ih zaštite od bolesti i zala (Palilia, povezana sa žrtvama boginji Pales) i nove kolonije te vojsku pre odlaska u vojne pohode, a ponavljala bi se u logorima pre bitke.

Obredi lustracije su se provodili i da se pročiste gradovi, objekti ili površine, na kojima je počinjen neki zločin ili neka druga prljava radnja. Sam grad Rim, kao i drugi gradovi pod njegovom vlašću, često bi bili lustrirani, nakon čudnih događaja ili nekih velikih nesreća. U Rimu se.redovito provodila lustracija celog rimskog naroda svakih pet godina, u trenutku kada su censori izvršili izbore i napuštali svoj mandat. Otud i pojam lustro za petogodišnje razdoblje[5]. Prvi je car Septimije Sever uveo tu ceremoniju kada su se oko okupljenog mnoštva na Marsovim poljanama tri puta provodilo životinje koje je trebalo žrtvovati: svinju (sus), ovna (ovis) i bika (taurus) u ritualu zvanom suovetaurilia.

Druga redovna lustracija vršila se svake godine u februaru, zbog tog jer se verovalo da je bog Februus moćni lustrator.

Jedan od najčešćih razloga za lustraciju bio je običaj da se na taj način oslobodi novorođenčad od svih štetnih uroka koje su ona možda dobila rođenjem. Ceremonija lustracije se provodila kad je novorođeno muško dete navršilo devet dana, a kod devojčica - osam dana. Taj dan, nazvan dies lustricus svi koji du dodirnuli majku su svečano prali ruke. Na kraju rituala, kad se radilo o dečačiću, on bi dobio (najčešće) mali zlatni amulet, zvan bulla, koji bi se nosio u kožnoj kesici oko vrata. Tu bulu bi nosili sve dok ne bi izrasli u muškarca, tad su i menjali dotadanju dečačku togu sa ljubičastim rubom (toga praetexta) za - togu virilis, kakvu su nosili odrasli. Lustracijske svečanosti bi kulminirale - imenovanjem deteta, dodeljivanjem službenog imena, i promatranjem leta ptica kako bi se predvidila detetova budućnost[6].

Lustrizam - politička lustracija[uredi | uredi izvor]

Lustracija je novi politički izraz za kontroverznu pojavu kod konzervativnih vlasti u državama istočne Evrope da su se zakonom i drugim propisima te političkim kampanjama u praksi odstranjivali za njih politički neprihvatljive levičare iz javnog života, odnosno organa uprave i paradržavnih tela. Pod udar lustrizma nisu došli samo agenti i saradnici sigurnosnih službi najodgovornijih za razne oblike represije u real socijalizmu već se u najširem smislu svodilo na izbacivanje kadrova koje se smatralo “odgovornim za održavanje poretka” te progon levičarske misli i političkog delovanja. Izraz lustrizam je postao svojevrsni novi cinonim za pojave slične makartizmu, a za neke aytope[7] i staljinističkim čistkama političkih protivnika.

Zagovornici lustracije su najčešće spominjali potrebe da se "mlade demokratije" štite od “reakcionarnih snaga bivšeg sistema", odnosno da se kroz nove, komunističkom ideologijom "neinficirane" kadrove u državi što pre uvede kapitalistički ('demokratski') poredak.

Primena[uredi | uredi izvor]

Lustracija je posebnim zakonima najrigoroznije sprovela ujedinjena Hemačka u bivšoj Istočnoj Nemačkoj. ‘Njemačka je ujedinjena priključenjem DDR-a zapadnom dijelu zemlje, čime su faktički preuzete ne samo ekonomske već i političke, društvene i ideološke vrijednosti Zapada’’[8]. Konzervativna vlast “Genšerove Nemačke” (Hans-Dietrih Genšer) donaša poseban zakon po kome, pored toga šta je održan velik broj javnih suđenja osobama koje su nekad radile u tajnoj službi (Stasi), provode se masovne čistke na osnovu “visoke etičnosti i moralne ispravnosti” pa je tako na temelju takvih ‘kriterija’ samo u pokrajini Saksoniji oko 1000 profesora izbačeno sa posla[9].

Lustracija u Poljskoj se odnosila na politiku onemogučavanja bivšim članovima komunistima u sudelovanju u političkom i javnom život te u državnoj službi. Prvi zakon o lustraciji usvojio je poljski parlament već 1992, ali ga je Ustavni sud Republike Poljske proglasio neustavnim[10]. Donosi se novi zakon o lustraciji koji se odnosio na ljude koji su bili na određenim funkcijama (zapovedna odgovornost), da bi 1998. dolaskom radikalne desnice (Pravo i Pravda) na vlast i promenom tog zakona došlo do masovnih procesa pred lustracijskim sudovima tako da je do 2007. u lustrističkim čistkama bilo obuhvaćeno 100.000 ljudi, a mnoge je presude Vrhovni sud proglasio lažnim[11]. Do kojih razmera su išle čistke govori i podatak da je dva puta (2000. i 2010) obustavljan postupak protiv poljskog antikomunistickog lidera Leha Valese jer je bio suradnik  “Bolkae”, a kada je Crkva, glavni zagovornik lustracije, nakon smrti pape Vojtile 2005, došla na red jer su njihovi sveštenici bili saradnici poljskih tajnih služba jednostavno je odbila sudelovanje u tom postupku[12]. Na inicijativu braće Leha i Jaroslava Kašinskih (Lech i Jarosław Kaczyńsk) 2007. se predlaže drastičniji zakon o lustraciji šta izaziva suprostavljanje demokratskije opozicije jer se takvim zakonom 'stvara doušnička klima i lov na veštice tipičan za makartizam', a po njima takva politika je nazvana kašizam (Kaczisam), termin u opštem znaćenju kao poljski pandan makartizmu – tj. radikalnom desničarskom antikomunizmu[13]. U maju 2007. Ustavni sud Poljske proglasio je taj novi zakon neustavnim[14], šta je zapadnoevropska liberalnija štampa pozdravila jer je “Poljska pokazala da je slobodna zemlja i ponosno evropska.”[15]. Uglavnom u toj je “slobodnoj drzavi” do 2013. procesuirano 300.000 građana Poljske[16].

Lustracija je provedena u Rumuniji nakon obojane revolucija, u Češkoj te posledna u Ukrajini uspostavom radikalno desničarske vlasti nakon obojane revolucije na Majdanu 2014. donaša se zakon nazvan "U vezi vraćanja poverenja u sudsku vlast Ukrajine", koji se odnosio na lustrciju javnih funkcionera[17].

Na postjugoslovenskom prostoru uglavnom nisu donašani lustristički zakoni (ili je to formalno učinjeno, osim u Makedoniji), a razloge treba potražiti na više strana, a najvažniji je taj da samoupravni socijalistički poredak poslednih 30-ak godina je napustio raniju rigidnu fazu pa se trebalo zadirati u dublju prošlost za “isterivanje pravde”. Najbolji je primer Slovenija koja je već u socijalizmu pokretala postupke za učinjene nepravde (npr. 1976. poništenje presuda iz ‘Dahauskog procesa 1948. i 1949.’ te politička rehabilitacija na X. konresu SKSl 1986) pa u restauraciju kapitalizma Slovenija ulazi bez potrebe za političkim revanšizmom, tj. čistkama tako da cy u telima uprave, institucijama, a naročito po preduzećima ostajali stari stručni kadrovi, šta se smatra glavnim razlogom da je došlo do stagnacije slovenačke privrede, ali ne i do privrednog propadanja kao u ostalim jugoslovenskim državama. Drugi važan razlog nedonašanja lustrističkih zakona jeste da su vladajuće konzervativne partije, kao u Hrvatskoj, sprovodile masovnu čistku svih kadrova koji nisu prešli na njihovu stranu te novi nacionalistički partitokrati iz HDZ-a postavljaju partijski podobne kadrove ne samo u državnoj upravi nego i u privredi te u svim sferama javnog života (u svim medijima, kulturnim i obrazovnim ustanovama, sportu) pa nestručnost “novih ljudi” dovodi do katastrofalnog pada u svim sferama društvenog i privrednog života u Hrvatskoj. U takvim ideološkim čistkama na udaru je i ‘osnovni antifašistički okvir sećanja’[18]’, izvršena je emotivna (afektivna) kolektivna mobilizacija. Na toj osnovi je stvoren snažan propagandni aparat. Zaokret je bio radikalan od ideologije bratstva i jedinstva ka ideologiji nacionalizma[19]. Uspostavom ovakvog režimskog jednoumlja pristupilo se i etničkom čišćenju. Unatoč krajnje negativnom iskustvu bratoubilačkog građanskog rata na tlu Jugoslavije radikalne reakcionarne snage, u Hrvatskoj iz religioznih redova[20] i političkih organizacij[21] i dalje ustraju na lustrizmu, ali ne zbog zločina i korumpiranosti novih kapitalističkih vlasti, vec uglavnom iz revanšizma prema antifašizmu. Tako predlog lustracije radikalne desnice 1997. u Sloveniji (Zakona o odpravi posledic komunističnega totalitarnega režima i predlog Resolucije o protipravnem delovanju komunističnega totalitarnega režima). doživljava žestoku reakciju i odbacivanje antifašističke i demokratske javnosti[22]. Treći razlog nedonašanja lustracijskog zakona jeste šta mnogi akteri novih režima na tlu Jugoslaavije su bili upleteni u rad bivsih tajnih služba pa tako su, na primer, glavni hrvatski sudionici jugoslovenskih tajnih služba bili i glavni akteri stvaranja takvih službi za Tuđmanov režim, nije bilo nikakve političke volje ni na desnici ni na centru za donašanje takvog zakona[23]. Nešto kao zakon o lustraciji je Zakon o odgovornosti za kršenje ljudskih prava donet 2003. u Srbiji koji nikad nije primenjen te mu 2013. istekao ‘rok trajanja’. ‘Može se reći da je bio grešno začet pa nije ni čudo što je potom ovako i završio“, komentar je profesor prava Vladimira Vodinelića[24]. Apsurdnosti postjugoslovenskog lustrizma pridružila se Bivs Jugoslovenska Republika Makedonija čija desničarska vlast (VMRO), u opštem ekonomskom i političkom rasulu izazvanom restauracijom kapitalizma, pribegavaju lustraciji glavnih 'krivaca' za takvo stanje. ‘bivših Udbasa’. Nakon donašanja Zakona, 2009. se formira komisija od 11 članova koja se bavi objavljivanjem imena pripadnika bivših tajnih služba šta izaziva javni medijski linč[25] u makartijevskoj tradiciji te bez sudskog postupka donašaju odluku o zabrani rada na javnim funkcijama “Proces je percipiran kao lov na vještice i obračun s neistomišljenicima. Uz brojne nepoćudne novinare, pravnike, profesore – uključujući i pokojnike – lustrirali su i bivšeg predsjednika Ustavnog suda Trendafila Ivanovskog s čijim radom vladajući nisu bili zadovoljni”[26]”.. Reagovala je čak i Evropska komisija u Briselu jer su “kao osnova za lustraciju korišćeni politički ili partijski razlozi[27]“. "Lustracija u Makedoniji promovirana kao alat za progon zloupotrebe, ali se pretvorila u zloupotrebu progona (Mirjana Najčevska, ekspert za ljudska prava[28]).

Kontroverze[uredi | uredi izvor]

I drugde je lustrizam postao predmetom žestokih kontroverzi, političkih otpora, pa i delomičnog i potpunog ukidanja na osnovu kršenja ustavnih prava. Negde je izvršena čistka u ideološkom, antikomunističkom smislu, dok su u stvarnosti neki bivši članovi komunističkih i radniċkih partija preko noći promenili ideološki rečnik kako bi postigli svoje karijerističke cijeve na vlasti i uvrstili se u novu vladajuću bogatašku klasu. Kako je zapazio Džon Elster “Lustrizam je najćešće bio predizborna platforma desnice koje su se čvrsto držali kada su došli na vlast, a nestajao kada su socijaldemokratske partije došle na vlast[29].

Politološka struka zamera lustrističkom pokretu potpunu ideološku netrpeljivost prema svakoj levičarskoj ideji i borbi za socijalna prava, čime je uspostavljeno novo jednoumlje onemogućavanjem formiranje suvislije političke (partijske) sistemske opozicije pa je time nanesen veliki udarac stvarnoj demokratizaciji društva. Ideološki neobojana pravna struka upućuje krucijalnu zamerku samoj činjenici da se donašaju posebni lustristički zakoni za ciljaju političku grupaciju šta vodi ideološkim čistkama, a ne uvođenju pravde[30].

Sociolozi vide najveću negativnost lustracije jer su je poveli sledbenici neokonzevativnog liberalizma i radikalnog nacionalizma te najčešće lustrizam stavljaju u širi društveni kontekst koji prati proces restauracije kapitalizma. Kako se lustristički pokreti i ideologija temelje najčešće na radikalnom nacionalizmu često izmešanim i sa religioznim fundamentalizmom sa osnovnim ciljem uvođenja socijalnog mira uništenjem svake opozicije temeljene na socijalnoj pravdi, šta ne dovodi do porasta poverenja u vlast[31], već suprotno.

Mnoge žrtve lustrizma su se izborile za pravdu pred Evropskim sudom za ljudska prava koji lustraciju definiše kao administrativnu restrikciju prava na posao u državnom i javnoms sektoru. Lustracija se može smatrati procesom u javnom interesu na samom početku, kada se on odnosi na stavljanje van službe starih komunističkih funkcionara kako bi se osiguralo da se država neće vratiti na staro. Međutim, s protokom vremena, rizik za tako nešto opada, pa tako i potreba za lustracijom. Deset ili više godina nakon sloma istočnog bloka, konstatira Sud, to što je netko bio član komunističke partije ili tajnih službi više ne ugrožava društvo te stoga nema opravdanja[32].

Povezano[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Lustrismo | Sapere.it”. www.sapere.it (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 2022-03-22. 
  2. ^ „lustration | ancient ritual | Britannica”. www.britannica.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-03-22. 
  3. ^ Beltrami Lucia, Il sangue degli antenati, Edipuglia, 1998
  4. ^ „LacusCurtius • Roman Religion — Lustratio (Smith's Dictionary, 1875)”. penelope.uchicago.edu. Pristupljeno 2022-03-22. 
  5. ^ Beltrami L, ibid.
  6. ^ Sarti Paolo, Sparmacci Giuseppe, Gravidanza e puericultura, Giunti, 2003
  7. ^ Zięba, Marta (2012). „To what extent is lustration an effective mechanism of transitional justice and democratic consolidation? The case of Polish Lustration Law”. Security and Human Rights. 23 (2): 147—158. ISSN 1874-7337. doi:10.1163/18750230-99900009. 
  8. ^ Dojče Vele (Deutsche Welle), prenio https://www.vecernji.hr/vijesti/lustracija-u-njemackoj-i-prigovor-dvostrukih-mjerila-928167 - www.vecernji.hr
  9. ^ https://web.archive.org/web/20140326180424/http://www.dnevno.hr
  10. ^ Mark S. Ellis, http://www.law.duke.edu/shell/cite.pl?59+Law+&+Contemp.+Probs.+181+(Fall+1996)+pdf
  11. ^ Mezeg, Domen (2016-09-15). „Lustracija – kako so jo izvedli na Poljskem in kako je propadla v Sloveniji | Nova24TV” (на језику: словеначки). Приступљено 2022-03-22. 
  12. ^ Мезег Д. ibidem
  13. ^ Komorowsky, Cezar. „Poland’s new “lustration” law—a profound attack on democratic rights”. World Socialist Web Site (на језику: енглески). Приступљено 2022-03-22. 
  14. ^ Polish court strikes down spy law, 11. maj 2007, http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/6648435.stm
  15. ^ Romano Sergio, Ricordo di Geremek patriota polacco ed europeo, Corriere della Sera, 27. april 2009.
  16. ^ Mezeg D. ibid.
  17. ^ „Quadro giuridico del lustrismo in Ucraina”. web.archive.org. 2014-10-30. Архивирано из оригинала 30. 10. 2014. г. Приступљено 2022-03-22. 
  18. ^ Kuljić Todor Tito u novom srpskom poretku secanja Sociologija, Vol. XLV (20 03), N° 2
  19. ^ Đokica Jovanović, Jasmina Petrović, Dragoslav Petrović, Saša Madić, Parodija tragičnog, Kič kao konstituens političke i kulturne ideologije, Filozofski fakultet, Kosovska Mitrovica; Institut za filozofiju i društvenu teoriju, Beograd; Istraživačko-analitički centar, Niš, 2002 str. 115. i 23
  20. ^ //www.katolicki-tjednik.com/vijest.asp?n_UID=3381 (2013-12-18). „Lustracija”. web.archive.org. Архивирано из оригинала 18. 12. 2013. г. Приступљено 2022-03-22. 
  21. ^ Хрватска странка права 98. и 99.предлог закона о лустрацији
  22. ^ http://www2.gov.si/up-rs/2002-2007/bp-mk.nsf/priponke/2582BDF0459B8687C1256EE400361CF9/$FILE/1997-03-lustracija-pismo.pdf
  23. ^ https://www.dw.com/bs/slabi-izgledi-za-lustraciju-u-hrvatskoj/a-17676860
  24. ^ Welle (www.dw.com), Deutsche. „Lustraciji u Srbiji istekao rok trajanja? | DW | 11.06.2013”. DW.COM (на језику: српски). Приступљено 2022-03-22. 
  25. ^ „Lustracija ili lov na veštice - Makedonija - Nedeljnik Vreme”. www.vreme.com (на језику: српски). 2012-08-15. Приступљено 2022-03-22. 
  26. ^ Деспот Сања на na https://faktograf.hr/2016/03/01/za-negativan-stav-europskih-institucija-prema-zakasnjeloj-lustraciji-ne-treba-ici-do-litve-i-latvije-dovoljna-je-makedonija/
  27. ^ „Makedonija ukida kontroverzni zakon o lustraciji”. Balkan Insight (na jeziku: srpski). 2015-07-14. Pristupljeno 2022-03-22. 
  28. ^ Evrosimoski, Daniel. „Svi grijesi lustracije u Makedoniji”. balkans.aljazeera.net (na jeziku: bošnjački). Pristupljeno 2022-03-22. 
  29. ^ Elster, Jon, ed. (2006). Retribution and Reparation in the Transition to Democracy. Cambridge University Press. str.. 189.
  30. ^ 12.  Roman David, Lustration and Transitional Justice: Personnel Systems in the Czech Republic, Hungary, and Poland. Philadelphia: University of Pennsylvania Press, 2011, str. 183.
  31. ^ Roman David, Ibid., str., 209
  32. ^ Despot S., ibid.