Luj Burbonski, grof od Vermandoa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Luj Burbonski
Luj Burbonski, grof od Vermandoa
Lični podaci
Datum rođenja(1667-10-02)2. oktobar 1667.
Mesto rođenjaSen Žermen an Laj, Francuska
Datum smrti18. novembar 1683.(1683-11-18) (16 god.)
Mesto smrtiKortrajk, Flandrija
Porodica
RoditeljiLuj XIV
Louise de La Vallière
Period1669–1683
PrethodnikVacant
Eleonore de Vermondois
NaslednikUnknown

Luj Burbonski, grof od Vermandoa, rođen 2. oktobra 1667, bio je francuski princ zvanično od 1669, a umro je 1683. godine.

Rođen u vreme kada je njegova majka polako počela da pada u nemilost kralja, prvi je od vanbračnih sinova Luja XIV koje je kralj imao sa svojom „zvaničnom“ miljenicom vojvotkinjom Lujzom de La Valijer i zvanično je priznat samo dve godine nakon rođenja. Druga dvojica sinova rodila su se i umrla pre nego što je gđica De La Valijer bila javno proglašena za kraljevu ljubavnicu.

Sa samo dve godine stekao je titulu admiral Francuske, što je omogućilo kralju da zadrži kontrolu nad mornaricom tokom dugog niza godina.

Kada se njegova majka zamonašila (pristupivši karmelićankama) kako bi okajala svoje grehe, poverila je svoju decu na čuvanje kraljevoj snahi, vojvotkinji od Orleana (1674).

Nešto docnije, kada je vojvotkinja od Orleana odvela malog grofa od Vermandoa i njegovu sestru da posete majku u manastiru, gđica De La Valijer je, sva u svom kajanju, odbila da poljubi sina koji je hteo da joj se baci u naručje.

Kao usamljenog mladića, zaveo ga je i uveo u homoseksualne odnose vitez od Lorene, najpoznatiji ljubavnik njegovog strica, vojvode od Orleana, kome je mladi grof služio kao „zaklon“ za slučaj da kralj odluči da ga liši milosti. Zaista, grof od Vermandoa je zbog svojih mladalačkih grešaka navukao na sebe kraljev bes (koji je samo iz političkih razloga tolerisao bludničenje svoga brata). Mladom admiralu bilo je zapoveđeno da se povuče sa dvora (1682).

Naredne godine, vojvotkinja od Orleana izborila je, od kralja, za svog štićenika pravo da ratuje u Flandriji kako bi se iskupio za svoje greške i pokušao da ponovo zadobije naklonost kralja. Iako se nemilice trošio, njegov otac (kralj) ga je zbog toga samo malko više uvažavao, a ni sinovljeva smrt nije ga previše pogodila.

Luj Burbonski je umro 18. novembra 1683. u Flandriji od kuge kojom se zarazio tokom opsade grada Kurtre, pod vođstvom Sebastijana Vobana. Sahranjen je u katedrali u Arasu.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Antonio Burbonski
 
 
 
 
 
 
 
8. Anri IV
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Huana III od Navare
 
 
 
 
 
 
 
4. Luj XIII
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Frančesko I Mediči
 
 
 
 
 
 
 
9. Marija Mediči
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Johana od Austrije
 
 
 
 
 
 
 
2. Luj XIV
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Filip II od Španije
 
 
 
 
 
 
 
10. Filip III od Španije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Ana od Austrije
 
 
 
 
 
 
 
5. Ana od Habzburga
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Karl II Štajerski
 
 
 
 
 
 
 
11. Margareta od Austrije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Marija Ana od Bavarske
 
 
 
 
 
 
 
1. Luj Burbonski, grof od Vermandoa
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Laurent Le Blanc, Seigneur de La Vallière
 
 
 
 
 
 
 
12. Jean de La Baume Le Blanc, Baron de la Papelardière
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Marie Adam de la Gasserie
 
 
 
 
 
 
 
6. Laurent de La Baume Le Blanc, Seigneur de La Vallière
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Jacques de Beauvau, Seigneur du Rivau
 
 
 
 
 
 
 
13. Françoise de Beauvau
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Françoise Le Picard du Boille
 
 
 
 
 
 
 
3. Louise de La Vallière
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Jean le Provost, Ecuyer, Seigneur de la Rue en Guel
 
 
 
 
 
 
 
14. Jean Le Prévost, Seigneur de la Coutelaye
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Francoise Fious
 
 
 
 
 
 
 
7. Françoise Le Prévost
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Philippe Martin de Mauroy, Chevalier, Seigneur de la Garde
 
 
 
 
 
 
 
15. Elisabeth Martin de Mauroy
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Francoise Van Den Werne
 
 
 
 
 
 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Les Bâtards du Soleil Eve de Castro, France Loisirs
  • Louise de La Vallière Jean-Christian Petitfils, librairie Académique Perrin, Paris, 1990
  • "Louis de Bourbon ou le soleil maudit" Claude Puzin, Éditions T.G., Paris 2007.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]