Mamertinci

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Mamertinci su bili najamnici italijanskoga porekla, koje je najpre unajmio kralj Sirakuze Agatokle. Nakon Agatoklove smrti 289. p. n. e. ostalo je mnogo nezaposlenih najamnika na celoj Siciliji. Mamertinci su 288. p. n. e. zauzeli Mesanu, a njeno stanovništvo su pobili ili isterali. Mesanu su koristili kao bazu za piratske napade i bazu za pljačkaške pohode na obližnja naselja na Siciliji. Zbog pljačkanja izbio je 265. p. n. e. rat Mamertinaca i Sirakuze. Mamertinci su gubili rat, pa su zatražili pomoć Rima. Kada se Rim uključio u rat na strani Mamertinaca Kartagina se uključila kao saveznik Sirakuze, pa je lokalni sukob prerastao u Prvi punski rat.

Zauzimanje Mesene[uredi | uredi izvor]

Mala grupa najamnika ušla je u grčku naseobinu Mesanu (današnja Mesina). Mesana je bila strateški značajna jer je zajedno sa Regijem na drugoj strani kontrolisala strateški važan Mesinski moreuz, tj tesnac između Sicilije i Italije. Stanovnici Mesane su ugostili najamnike ništa ne sumnjajući. Nakon nekog vremena najamnici su počeli da planiraju da zauzmu grad. Jedne noći najamnici su iznenadili svoje domaćine, pobili većinu stanovništva i zauzeli grad za sebe. Preživele stanovnike Mesane isterali su iz grada, a imovinu i žene su zadržali za sebe. Nakon osvajanja Mesane 288. p. n. e. sebe su nazvali Mamertinci po oskanskom bogu rata Mameru (identičan bogu Marsu).

Vladanje nad severoistočnom Sicilijom[uredi | uredi izvor]

Mamertinci su držali Mesanu preko 20 godina. Grad je pretvoren u piratsku bazu, odakle su kretali u napade i pljačke. Pljačkali su i obližnja sicilijanska naselja. Zarobljavali su neoprezne trgovačke brodove, a plen su nosili u svoju bazu. Zarobljavali su i ljude tražeći za njih otkup. U to doba kovali su i svoj novac, na kome su bile slike njihovih bogova. Postali su bogati i moćni i počeli su da putuju i dublje, čak do Gele. Mamertinci su mnogima nametnuli plaćanje danka kao zaštite od pljačke.

Pir od Epira interveniše na Siciliji[uredi | uredi izvor]

Narod Sirakuze je 278. p. n. e. tražio pomoć od Pira od Epira. Pir je ratovao protiv Kartaginjana, a Mamertinci su bili njihovi saveznici. Pir od Epira je pobedio Mamertince i uništio im je mnogo uporišta, ali nije nameravao da im zauzme grad. Umesto toga sukobljavao se više sa Kartaginjanima na zapadu Sicilije. Nakon nekoga vremena Pira su počeli da napuštaju saveznici, pa je napustio Siciliju.

Hijeron II od Sirakuze pobeđuje Mamertince[uredi | uredi izvor]

Međutim njihove aktivnosti i pljačke nisu prošle neopažene. Sirakuški naseljenici su se žalili. Hijeron II od Sirakuze okupio je vojsku sa kojom je nameravao da oslobodi Siciliju pljačkaša. Hijeronova građanska vojska naišla je na Mamertince kada su se oni približavali Sirakuzi. Hijeron je napred poslao najpre svoje nedisciplinovane najamnike i dozvolio da ih Mamertinci pobiju. Oslobodivši se onih kojima nije verovao Hijeron se vratio u Sirakuzu, gde je počeo da trenira svoju građansku vojsku. Kada je uvežbao vojsku krenuo je u novi obračun sa Mamertincima. Sukobio se s njima na reci Longan u niziji Mile i lako ih je pobedio. Bilo je to između 269. p. n. e. i 265. p. n. e. Mamertinci nisu bili navikli na velike odlučne bitke, a bili su i nesmotreni nakon pobede nad Hijeronovim najamnicima. Hijeron II od Sirakuze je u bici zarobio vođe Mamertinaca, a ostali Mamertinci su pobegli u Mesanu.

Kartaginjanski garnizon spašava Mamertince[uredi | uredi izvor]

Hijeron je ograničio aktivnosti Mamertinaca, pa su se oni našli u užasnoj situaciji. Hijeron II od Sirakuze je nakon pobede u bici na Loganu okupio vojsku sa ciljem da opseda Mesanu. Mamertinci su zatražili pomoć od obližnje kartaginjanske flote, koja se nalazila na Eolskim ostrvima. Kartaginjani su sa svojim garnizonom ušli u Mesanu, pa je Hijeron odustao od opsade. Kartaginjani nisu bili spremni da dopuste da Sirakuze kontroliše tako važan tesnac, poput Mesinskoga. Sirakužani su se nakon toga povukli ne želeći da se sukobe sa Kartaginjanima.


Mamertinci se nisu osećali lagodno pod kartaginjanskom zaštitom i sa kartaginjanskim garnizonom, pošto su Kartaginjani kontrolisali mesenski moreuz. Međutim sami nisu imali dovoljno snaga da se izbore ta nezavisnost, pogotovo kada više nisu imali podršku iz Regija, koji su Rimljani očistili od pobunjenika. Među Mamertincima jedni su se zalagali za sklapanje novoga sporazuma sa Kartaginom, kojim bi bila garantovana njihova nezavisnost. Međutim prevagu je odnela strana, koja se zalagala da se potraži rimska zaštita, a da se od kartaginjanskoga garnizona traži da napuste grad. Mamertinci su nakon toga zatražili zaštitu Rima. Rimljani najpre nisu želeli da pomažu vojnicima, koji su nepravedno oteli grad od njihovih stanovnika, a pogotovo što je postaojao sličan slučaj sa kampanijskim najamnicima, koji su bili oteli Regij na drugoj strani mesenskoga tesnaca. Ipak pošto nisu želeli da se kartaginjanska hegemonija raširi još dalje po Siciliji i približi Italiji odlučili su da postanu saveznik Mamertinaca. Kao odgovor na taj rimski potez Sirakuza je stupila u savez sa Kartaginom. Pošto su u sukob Mamertinaca i Sirakuze bili uvučeni Rim i Kartagina stekli su se uslovi za veći rat, pa je taj manji sukob eskalirao u Prvi punski rat. Nakon Prvoga punskoga rata Mamertinci su se izgubili iz istorije.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]