Manastir Dobrićevo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Manastir Dobrićevo
Osnovni podaci
JurisdikcijaSrpska pravoslavna crkva
EparhijaEparhija zahumsko-hercegovačka i primorska
Osnivanje1232
OsnivačRastko
PosvećenVavedenje
Lokacija
MestoOrah (Bileća)
DržavaBosna i Hercegovina
(Republika Srpska)
Koordinate42° 49′ 04.1″ N 18° 24′ 47.9″ E / 42.817806° S; 18.413306° I / 42.817806; 18.413306
Manastir Dobrićevo na karti Bosne i Hercegovine
Manastir Dobrićevo
Manastir Dobrićevo
Manastir Dobrićevo na karti Bosne i Hercegovine

Manastir Dobrićevo je manastir Vladičanstva zahumsko-hercegovačkog i primorskog Srpske pravoslavne crkve koji se nalazi u selu Orah, na 12 km od Bileće, opština Bileća. Manastir je sagrađen u prvoj polovini 13. vijeka.[1]

Starješine manastira Dobrićeva bili su: Voskresija Stanojević (1955—1986), Simeon Biberdžić (1993—2009), Tekla Daskalaki (2009—danas).[traži se izvor]

Položaj i prošlost[uredi | uredi izvor]

Manastir Dobrićevo se nalazi sa lijeve strane magistralnog puta Bileća-Trebinje, oko 12 km južno od Bileće. Prvobitno se nalazio pokraj same rijeke Trebišnjice u Dobrićevskom selu. Podignut je na temeljima ranohrišćanske bazilike, prema manastriskom pečatu iz 1232. godine.[2] Godine 1965. je uslijed izgradnje brane Grnčarevo, u ono vrijeme skupim i veoma složenim konzervatorskim zahvatom manastir prenesen na sadašnju lokaciju[3]. Prenošenje je izvršeno u okviru projekta spasavanja spomenika kulture i umetnosti iz potopljenog područja rijeke Trebišnjice, koji su ostvarili stručnjaci Zavoda za zaštitu spomenika SR BiH i Stanford sveučilišta iz Los Anđelesa (SAD). Pored crkve na novo mjesto su preneseni i njeke pomoćne manastirske građevine, grobovi sa spomenicima, kao i Crkva Sv. Nikole sa Nistihalja, koja se danas uklapa u jedinstvenu graditeljsku cjelinu manastira Dobrićevo.

Manastir je izgrađen u prvoj polovini 13. vijeka na temeljima ranije ranohrinšćanske bazilike. Gradnju manastira Dobrićevo predanje vezuje za Nemanjiće i za cara Konstantina i njegovu majku Jelenu. Najstarija sačuvana povelja o manastiru potiče iz sredine 17. vijeka.

Stradanje[uredi | uredi izvor]

Manastir Dobrićevo je opljačkan 1549. i 1680. godine, a unutrašnjost manastira je dva puta spaljivana 1672. i 1914. godine. Životopis je dosta stradao kada su Austrijanci zapalili crkvu 1914. godine.

U 19. vijeku manastir su opsjedali mjesne muslimanske kabadahije. Muslimani Korjenići su pljačkali i ubijali po svom nahođenju. Musa Šeović je rado dolazio sa svojim Korjenićima i prijetio inocima. Jednom prilikom skinuo je sa sebe đečermu okovanu srebrom (toke), i okačio je na carske dveri oltara. Rekao je da će odsjeći glavu onom ko skine ćečermu. Kada je čuo za to neki Mijajlo Anđelić, došao je u manastir sa svojim društvom i skinuo sa carskih dveri odjevni prijedmet i bacio ga Šeoviću. Kada je vidio Musa da je više hrišćana nego njegovih izjavio je da je on te toke donio manastirskoj crkvi na dar. Da nije bilo Anđelića inoci bi postradali. Kasnije, godine 1856. usred dana Šeović je iz objesti ubio inoka tog manastira svještenoinoka Spiridona.[4]

Hram[uredi | uredi izvor]

Manastirska crkva posvećena Vavedenju Presvete Bogorodice izgrađena je od mjesnog kamena krečnjaka. Posebno je zanimljiv za proučavanje prošlosti graditeljstva, jer slikovito ilustruje preplijetanje dvije vrste gradnje: rašku u osnovi crkve i gotsku u nadgradnji, nastalih pod utjecajem raške graditeljske škole i dubrovačke zakašnjele gotike. Sadašnji životopis u hramu je radilo više majstora. Majstor Georgije Mitrofanović je krajem 16. vijeka i početkom 17. vijeka preko starijih stjenopisa oslikao zidove manastira. Prema sačuvanim zapisima, manastirske stjenopise je oslikavao i majstor Teodosije. Sadašnji crkveni ikonostas je 1745. godine oslikao živopisac Rafailo Dimitrijević iz Risna.[5] Prilokom premještanja manastira 1965. godine, ispod sloja stjenopisa su pronađeni ostaci starijih stjenopisa. Povjesničari umjetnosti smatraju da manastirski stjenopisi predstavljaju najljepšu cjelinu srpskog živopisa toga vremena. U manastiru se čuvaju svete mošti, ruka nepoznatog svjetitelja okovana u pozlaćenu srebrnu narukvicu iz jedne cjeline.

Slike[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Eparhija zahumsko-hercegovačka: Manastir Dobrićevo (jezik: srpski)
  2. ^ Ninković, Leontije (1908). Monografija manastira Dobrićevo. Mostar. str. 4. 
  3. ^ Radio-televizija Republike Srpske: Manastir Dobrićevo, april 2011.[mrtva veza] (jezik: srpski)
  4. ^ "Srbski dnevnik", Novi Sad 1857. godine
  5. ^ [https://www.rastko.rs/rastko-bl/umetnost/likovne/srakic-ikone/srakic-ikone_bih.html Ikone Bosne i Hercegovine (16-19. vijek)]. rastko.rs

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]