Manastir Nova Pavlica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nova Pavlica
Manastirska crkva
Opšte informacije
MestoPavlica
OpštinaOpština Raška
Država Srbija
Vrsta spomenikamanastir
Vreme nastanka14. vek
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture od velikog značaja
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture Kraljevo

Manastir Nova Pavlica se nalazi pored Ibra u Pavlici, nedaleko od manastira Stara Pavlica i ostataka tvrđave Brvenik. Pripada Eparhiji žičkoj Srpske pravoslavne crkve i predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od velikog značaja.

Položaj[uredi | uredi izvor]

Hram Vavedenja Bogorodičinog u Novoj Pavlici nalazi se na području srednjovekovne župe Brvenik i u blizini istoimenog starog grada, koje je, po odobrenju cara Uroša,1363. godine čelnik Musa zamenio sa moćnim knezom Vojislavom Vojinovićem, dajući mu grad i župu Zvečan.[1][2]

Prošlost manastira[uredi | uredi izvor]

Manastirsku crkvu podigli su ga krajem 14. veka braća Musići (Stefan i Lazar), kao zadužbinu članova porodice pomenutog čelnika, oženjenog Draganom, sestrom kneza Lazara, koja je kasnije primila rizu i ime Teodosija.[3][4][5]

Smatra se da su oni, nakon pogibije u Kosovskom boju, sahranjeni ispod svojih portreta u manastirskoj crkvi.

Sam manastir je osnovan kao ženski i u njega se povukla i zamonašila njihova majka, supruga čelnika Muse i sestra kneza Lazara (1371—1389) Dragana, koja je u njemu i preminula kao monahinja Teodosija. Nakon Kosovskog boja, u manastiru je 1392. godine prenoćilo telo kneza Lazara, tokom njegovog prenošenja u Ravanicu.

Manastirska crkva[uredi | uredi izvor]

Sama manastirska crkva je posvećena Vavedenju Presvete Bogorodice, a podignuta je u Moravskom stilu, koji je tada tek nastajao, tako da crkva ima osnovu trolista odnosno trikonhosa. Za razliku od ostalih spomenika ovog stila koji se odlikuju bogatom ornamentikom i spoljnom ukrasnom obradom, Nova Pavlica je dosta siromašno ukrašena sa spoljne strane[6].

U njenoj unutrašnjosti se do danas očuvao živopis, u kome se nalazi i ktitorski portret braće Musića - Stefana i Lazara.[7]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ St. Novaković, Zakonski spomenici srpskih država srednjega veka, Beograd 1912,316;
  2. ^ M. Blagojević, Državna uprava u srpskim srednjovekovnim zemljama, Beograd 2001 (19971), 124–126;
  3. ^ A. Solovjev, Odabrani spomenici srpskog prava od XII do kraja XV veka, Beograd 1926,166;
  4. ^ A. Solovjev, Jedna srpska župa za vreme carstva, Glasnik Skopskog naučnog društva III (1928),25–41, naročito 25–29;
  5. ^ M. Šuica, Nemirno doba srpskog srednjeg veka, Beograd 2000, 101–102,
  6. ^ Deroko, Aleksandar (1985). Monumentalna i dekorativna arhitektura u srednjovekovnoj Srbiji (treće dopunjeno izdanje). Beograd. 
  7. ^ "Nova iskra", Beograd 1911.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]