Manks (jezik)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Манкс језик)
manks
manks gelski
Govori se uUjedinjeno Kraljevstvo
RegionOstrvo Men
Broj govornika
1823 (2011) (nedostaje datum)
latinica
Zvanični status
Službeni jezik u
 Engleska
Jezički kodovi
ISO 639-1gv
ISO 639-2glv
ISO 639-3glv
Manks jezik na Ostrvu Man

Manks, poznat i kao manks gelski ili manks gaelski (Manx, Manx Gaelic, Gailck, Gaelg, Yn Ghailck, Yn Ghaelg), je govorni jezik Ostrva Man. Pripada gelskim jezicima i indoevropskoj grupi jezika. Samo mali broj ljudi govori tečno danas manks jezik na Ostrvu Man, a veliki broj ima neko znanje ovog jezika. Smatra se da je to bitan deo kulture baštine ostrva. Poslednji čovek kome je to bio maternji jezik, Ned Madrel, umro je 1974.

Mada se razvio iz staroirskog jezika, ima svoje osobenosti, što ga čini zasebnim jezikom. Početkom 19. veka je još uvek bio glavni govorni jezik Ostrva Man, da bi u drugoj polovini 20. veka gotovo iščezao, što je dovelo do porasta interesovanja za ovim jezikom, te je danas u svim školama Ostrva Man obavezan predmet, a u izvesnom broju srednjih i osnovnih škola su sva predavanja na manksu.

Poslednjih godina pokušava se sa njegovim oživljavanjem, tako da uprkos malom broju ljudi koji ga govore, njegovo korišćenje postalo je primetnije na ostrvu: sve je više i natpisa i radio emisija na njemu.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Kamen u Manks muzeju sa natpisom na primitivnom irskom[1]

Mankski pripada geltskim jezicima i blizak je irskom i škotskom gelskom jeziku. Poput škotskog gelskog i modernog irskog, manks potiče od starije forme irskog jezika. Najstariji poznati jezik na Ostrvu Man je britonski.

Mankski je nastao od primitivnog irskog, koji je potvrđen na Ogam natpisima iz 4. veka. Ovi natpisi su pronađeni širom Irske i na zapadnoj obali Velike Britanije. Primitivni Irski je vremenom evoluirao u staroirski tokom 5. veka. Staroirski iz 6. veka koristi latinski alfabet ali ne postoje dokazi o njegovom postojanju na Ostrvu Men. Do 10. veka staroirski je evoluirao u srednjoirski, koji se govorio širom Irske, u Škotskoj i na Ostrvu Man. Ostrvo Man su kolonizovali Vikinzi, koji su ostavili traga u pozajmljenicama i imenima.

Tokom kasnog srednjeg veka, Ostrvo Man se našlo pod jakim uticajem Engleske i engleskog jezika. Mankski je počeo da se razliku od ranog modernog irskog u 13. veku i škotskog gelskog u 15. veku.[2] Jezik je brzo počeo da nestaje tokom 19. veka i da se zamenjuje engleskim jezikom.

Knjige na manks jeziku nisu štampane do početka 18. veka, a nije bilo manks-engleskog rečnika do 19. veka. Izuzev nekoliko baada komponovanih u 16. veku i nešto religiozne literature, do 20. veka nije bilo literature na manks jeziku.

Zbog pada korišćenja manks jezika tokom 19. veka, osnovano je 1899. Manks jezičko društvo. Do sredine 20. veka samo nekoliko starijih ljudi je govorilo ovaj jezik a poslednji među njima, Ned Madrel umro je 27. decembra 1974. Međutim, oživljavanje jezika je započelo tako što su u školama ljudi počeli da uče manks kao drugi jezik.

Na popisu iz 2011. 1.823 od 80.398 stanovnika ostrva (ili 2,27%), izjavilo je da zna manks jezik.[3] Ovo je povećanje od 134 u odnosu na 2001.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The Ogham Stones of the Isle of Man”. BabelStone. 30. 6. 2011. Arhivirano iz originala 11. 11. 2013. g. Pristupljeno 11. 11. 2013. 
  2. ^ Broderick 1993, str. 228.
  3. ^ Isle of Man Census Report 2011 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. novembar 2013). Retrieved 2012-10-19.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]