Marija Šerifović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Marija Šerifović
Marija Šerifović, 2009.
Lični podaci
Datum rođenja(1984-11-14)14. novembar 1984.(39 god.)
Mesto rođenjaKragujevac, SR Srbija, SFR Jugoslavija
Zanimanje
  • pevačica
  • producentkinja
  • televizijska ličnost
  • jutjuberka
Porodica
Deca1
Roditelji
Muzički rad
Aktivni period1997—danas
Žanr
Instrumentivokali
Izdavačke kuće

Marija Šerifović (Kragujevac, 14. novembar 1984) srpska je pevačica, muzička producentkinja i televizijska ličnost. Poznata je po pobedi na Pesmi Evrovizije 2007. za Srbiju sa pesmom „Molitva”, dok je takođe prepoznata kao jedan od najmoćnijih vokala u zemlji.

Od 2015. godine članica je žirija u televizijskom pevačkom takmičenju Zvezde Granda (2015—danas).

Život i karijera[uredi | uredi izvor]

Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]

Rođena je 14. novembra 1984. godine u Kragujevcu. Njena majka Verica je rođena u Kragujevcu i ćerka je majstora Vojislava i majke Gordane,[1] dok joj je otac Rajko Šerifović sin harmonikaša Emina Šerifovića i pevačice Lepe Šerifović, a po nacionalnosti Rom. Njeni roditelji su početkom osamdesetih godina zajedno nastupali u istoj grupi „Žaoka”, pre nego što su se venčali u Inđiji 1982. godine.[2]

Dok je Verica bila u devetom mesecu trudnoće sa Marijom, Rajko ostavio Vericu zbog druge žene sa kojom je dobio sina, Danijela, koji je pevač i trener vokala. Marija je svog oca opisala kao nasilnog alkoholičara koji bi redovno tukao majku.[3]

2003—2014: Proboj i Pesma Evrovizije[uredi | uredi izvor]

Šerifovićeva je izdala svoj debitantski album Naj, najbolja 2003. godine za City Records.[4] Sledeće godine, pobedila je na muzičkom festivalu u Budvi sa pesmom „Bol do ludila”. Izborila je pobedu na Radio festivalu 2005. godine, a izdala je drugi album albuma Bez ljubavi 2006. godine.[5] Godinu dana kasnije, održala je svoj prvi koncert u Sava centru.

Sa pesmom „Molitva”, izabrana je da predstavlja Srbiju na Pesmi Evrovizije 2007. godine. Pobedila je i u polufinalu 10. maja (sa 298 bodova) i u finalu 12. maja (sa 268 bodova), postavši prva i jedina pobednica u Srbiji na Pesmi Evrovizije.[6] Po povratku kući, ispred Gradske skupštine Beograda dočekalo ju je više od 70.000 ljudi, a održala je i koncert u rodnom gradu pred 60.000 sugrađana. Izvela je svoju pobedničku pesmu na takmičenju 2008. u Beogradu i bila je deo žirija koji je izabrao prijavu Irske za takmičenje 2008. i Švedske za takmičenje 2009. godine. „Molitva” je uvrštena na listu 10 najboljih pobednika Evrovizije prema SBS-u 2016. godine i The Independent-u 2019. godine, dok ju je The Eurovision Times, obožavateljski blog, rangirao kao treću najbolju pesmu na Pesmi Evrovizije svih vremena.[7][8][9]

Šerifovićeva nastupa 2012.

Godine 2008. objavila je svoj treći album pod nazivom Nisam anđeo, a godinu dana kasnije i četvrti album, Anđeo.[10][11] U maju 2010. godine, održala je koncert u Beogradskoj areni. Godine 2013, Prva je emitovala dokumentarni film o Šerifovićevoj pod nazivom Ispovest, u kojem je govorila o svom teškom detinjstvu, usponu i autovanju kao lezbijka.[12] Šerifovićeva je 2014. godine objavila svoj peti album, Hrabro.[13]

2015—danas: Zvezde Granda i veliki uspeh[uredi | uredi izvor]

U julu 2015. objavila je singl „Pametna i luda”. U septembru iste godine, postala je žiri u televizijskom pevačkom takmičenju Zvezde Granda, zajedno sa Jelenom Karleušom.[14] U oktobru, Šerifovićeva je doživela uspeh sa pesmom „Sama i nervozna”. U martu 2016. godine, održala je koncert u Olimpijskoj dvorani Zetra u Sarajevu. Između maja 2016. i marta 2018. godine, Šerifovićeva je objavila pesme „Svoja i tvoja”, „Deo prošlosti”, „11” i „Nije ljubav to”. Šerifovićeva je potom nastupala u rasprodatoj Beogradskoj areni i, u julu 2018. godine, na Gradskom stadionu Koševo u Sarajevu. Između marta i maja 2019. godine, Šerifovićeva je krenula na turneju pod nazivom „Druga strana ploče”, tokom koje je obrađivala svoje omiljene pesme drugih umetnika i izvodila sopstvene hitove. Navedeno je sedam rasprodatih nastupa, od kojih šest u Sava centru u Beogradu i jedan u SPENS-u u Novom Sadu.[15] Pored toga, u junu 2019. godine, Džejla Ramović, pod mentorstvom Šerifovićeve, pobedila je u 13. sezoni takmičenja Zvezde Granda.[16] 2020. godine u septembru počela je da snima vlogove na Jutjubu tie postala i jutjuberka. 2021. godine njen kandidat u Zvezdama Granda- Mahir Mulalić pobedio je u tom takmičenju.

Jedna je od javnih ličnosti koje imaju najviše pratilaca na Instagramu, skoro milion. Od kad je počela da snima za jutjub broj pratilaca i na toj društvenoj mreži počeo je naglo da raste tako da sada ima oko 430.000 pratilaca (subskrajbera). Posle pauze od deset godina, objavila je novi album "Dolazi ljubav" u oktobru 2023. godine sa osam novih pesama uključujući duet sa Matijom Cvekom.

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Izjašnjava se kao lezbijka. Muzička kritičarka Džermejn Grir tvrdila je da joj je status „autsajdera”, tj. Romkinje i lezbijke, pomogao da se pojavi na Pesmi Evroviziji 2007. godine.[17] U decembru 2023. postala je majka angažovanjem surogat majke, dete se rodilo u Los Anđelesu, sin se zove Mario.[18]

Diskografija[uredi | uredi izvor]

Studijski albumi

Nagrade i nominacije[uredi | uredi izvor]

Godina Nagrada Kategorija Nominovan/rad Rezultat Ref.
2007. Marcel Bezençon Awards Umetnička nagrada Ona Osvojeno
Pesma Evrovizije 2007. Takmičenje Učesnica/Ona Osvojeno
2019. Music Awards Ceremony Pop numera ženskog izvođača godine „Nije ljubav to” Nominacija [19]
Muzički video godine „11” Nominacija
Koncert godine Štark arena, 24. maj 2017. Nominacija
Pop pevačica godine Ona Osvojeno
2020. Koncert godine Druga strana ploče (Sava centar) Osvojeno

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „ISPOVEST VERICE ŠERIFOVIĆ: Sve o detinjstvu, brakovima, ćerki Mariji i njihovim karijerama!”. kurir.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 19. 10. 2021. 
  2. ^ „Marija o odnosu sa ocem: „Kad biste znali koliko je tragova na mojoj duši.... prva.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 19. 10. 2021. 
  3. ^ „MARIJA ŠERIFOVIĆ OTKRIVA: Lezbijka sam, seks sa devojkom je divan!”. Telegraf. 27. 11. 2013. Pristupljeno 30. 12. 2014. 
  4. ^ „Naj, Najbolja”. discogs. 
  5. ^ „Bez ljubavi”. discogs. 
  6. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 22. 09. 2016. g. Pristupljeno 25. 04. 2021. 
  7. ^ „10 Most Deserving Eurovision Winners”. SBS. 13. 4. 2016. 
  8. ^ „Eurovision Song Contest: Every winner ranked from worst to best”. The Independent. 18. 5. 2019. 
  9. ^ „Best Eurovision Song Ever”. The Eurovision Times. Pristupljeno 7. 1. 2020. 
  10. ^ „Nisam Anđeo”. discogs. 
  11. ^ „Anđeo”. discogs. 
  12. ^ „I Am A Lesbian! – Marija Serifovic Opens Up in Her Film "Confession". InSerbia News. 28. 11. 2013. Pristupljeno 7. 8. 2015 ; „The 8 LGBTI artists who made Eurovsion what it is today”. Pink Star News. 17. 5. 2015. Arhivirano iz originala 12. 04. 2021. g. Pristupljeno 14. 11. 2020. 
  13. ^ „Hrabro”. discogs. 
  14. ^ „Počinje snimanje nove sezone: Evo ko su novi članovi žirija "Zvezda Granda"!”. Blic (na jeziku: srpski). 15. 9. 2015. Pristupljeno 27. 9. 2015. 
  15. ^ „Druga strana ploče – na bini plesao hrvatski voditelj, u publici pala prosidba, Marija najavila povlačenje iz medija”. svet.rs (na jeziku: srpski). 
  16. ^ „Džejla Ramović pobjednica Zvezda Granda”. ba.n1info.com (na jeziku: bošnjački). 21. 6. 2019. Pristupljeno 21. 6. 2019. 
  17. ^ Greer, Germaine (21. 5. 2007). „Go, Marija! Eurovision's triumphant lesbian Gypsy”. The Guardian. Pristupljeno 14. 11. 2020. 
  18. ^ {{https://www-telegraf-rs.cdn.ampproject.org/v/s/www.telegraf.rs/amp/jetset/vesti-jetset/3801751-marija-serifovic-postala-majka-beba-se-rodila-pocetkom-decembra-evo-kog-je-pola-i-kako-se-zove?amp_js_v=a6&amp_gsa=1&usqp=mq331AQIUAKwASCAAgM%3D#aoh=17026975639492&referrer=https%3A%2F%2Fwww.google.com&amp_tf=From%20%251%24s&ampshare=https%3A%2F%2Fwww.telegraf.rs%2Fjetset%2Fvesti-jetset%2F3801751-marija-serifovic-postala-majka-beba-se-rodila-pocetkom-decembra-evo-kog-je-pola-i-kako-se-zove}}
  19. ^ „Ovo je lista dobitnika regionalnih MAC muzičkih nagrada” (na jeziku: srpski). Tracara.com. januar 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]