Mašinski elementi
Mašinski elementi su izvršioci elementarnih funkcija mašinskih sistema.[1]
Imaju razne namjene i oblike pa su podijeljeni u posebne grupe.
Uloga i podjela mašinskih elemenata [uredi]
Mašinske elemente možemo podijeliti u dvije osnovne grupe: opšta grupa u koju spadaju zakovice, vijci, klinovi, zupčanici, vratila, i posebna grupa (klipovi, klipnjače, ventili, itd).
Opšta grupa mašinskih elemenata dijeli se na:
- Elementi za spajanje (klin, vijak, zakovica, opruga, čivija, osovinica i drugi)
- Elementi za kružno kretanje (vratilo, osovina, spojnica, ležaj i drugi)
- Elementi za prijenos snage (zupčanik, remen (kaiš), lanac, tarni (frikcioni) točak i drugi)
- Elementi za provođenje tekućina (tečnosti) i gasova (cijevi, cijevni zatvarači i drugi)
Elementi za spajanje [uredi]
To su mašinski elementi za čvrste, nerazdvojive veze koji se ostvaruju:
- zavarivanjem
- zakovicama
- lemljenjem
- lijepljenjem / lepljenjem
Mašinski elementi koji se koriste za čvrste i razdvojive veze su:
- vijci (zavrtnji) i navrtke
- klinovi (uzdužni i poprečni)
- podloške (podložne pločice)
- osigurači navojnih veza
- ključevi
Mašinski elementi koji se koriste za elastične spojeve:
Mašinski elementi koji se koriste za pokretne spojeve:
Zakovice i spojevi zakovicama [uredi]
| Za više informacija pogledajte članak Zakovica |
Zakovani spojevi su nekada bili osnovni vid spajanja metalnih dijelova. Danas su ostali osnovni vid čvrstog spajanja nekih lakih legura (duraluminijum), i posebno u avio-industriji. Dijelimo ih na sitne (sa prečnikom do 10 mm) i krupne (sa prečnikom od 10 do 37 mm)
Prema obliku glave, sitne zakovice mogu biti:
- sa poluokruglom glavom
- sa upuštenom glavom
- sa pljosnatom glavom
- sa trapeznom glavom
- sa sočivastom glavom
Vrste zakovanih spojeva [uredi]
- Prema položaju limova mogu biti sučeoni (imaju podmetače) i preklopni
- Prema broju redova zakovica mogu biti jednoredni i višeredni
- Prema rasporedu zakovica mogu biti sa paralelnim i cik-cak rasporedom
- Prema broju ravnina smicanja zakovica mogu biti jednosječni i višesječni
Zavareni spojevi [uredi]
| Za više informacija pogledajte članak Zavarivanje |
Prednosti zavarenih spojeva su:
- lakši od zakovanih i livenih konstrukcija
- dijelovi se mogu sklapati sučeono i ugaono
- zavarene konstrukcije su jeftinije za izradu
- smanjena je buka pri radu
Nedostaci:
- Zavisnost kvaliteta vara (zavara) od varioca i elektrode
- Pojava zaostalih napona i deformacija
- Slabljenje mehaničkih osobina materijala
Lemljeni spojevi [uredi]
| Za više informacija pogledajte članak Lemljenje |
Spajanje se vrši primjenom metalnih veziva, lemila i topitelja (boraks, borat, bromid). Spojevi treba da su opterećeni na smicanje. Imaju ograničenu čvrstoću na povišenu temperaturu jer dolazi do rastapanja lema.
Lijepljeni spojevi [uredi]
| Za više informacija pogledajte članak Lijepljenje |
Lijepljenim spojevima postiže se smanjenje površine potrebne za vezivanje. Otpornost na vlagu i hemijske spojeve je ograničena.
Elementi za čvrste i razdvojive veze [uredi]
Klinovi [uredi]
| Za više informacija pogledajte članak Klin |
Uzdužni klinovi se koriste za razdvojivu veza vratila sa glavčinom zupčanika, kaišnika i tako dalje. Postoje zaobljeni klinovi, klinovi sa kukom, klinovi bez kuke, segmentni klinovi, klinovi sa nagibom i bez nagiba. Poprečni klinovi se koriste za nastavljanje dva mašinska dijela koji prenose aksijalna opterećenja. Materijal za klinove je čelik zatezne čvrstoće od 600 N/mm².
Vijci (zavrtnji) [uredi]
| Za više informacija pogledajte članak Vijak |
Zavrtnji i navrtke vezuju mašinske dijelove koji se ako je potrebno lako mogu razdvojiti, a da se ne oštete ni oni ni zavrtnji. Zavrtnji u sklopu sa navrtkama služe osim toga za pretvaranje kružnog u pravolinijsko kretanje pri čemu se obrtni moment pretvara u aksijalnu silu ili istezanje.
Navoji mogu biti unutrašnji i vanjski. Prema nagibu zavojnice mogu biti desni i lijevi. Prema obliku zavojnice mogu biti trouglasti, pravougli, trapezni i drugi.
Zavrtnji i navrtke [uredi]
Sastoje se od sljedećih dijelova: stablo zavrtnja, dio sa zavojnicom, glava zavrtnja, navrtka. Označavanje navoja: unutrašnji navoj i spoljni navoj.
Podložne pločice [uredi]
| Za više informacija pogledajte članak Podloška |
Zadatak im je da povećaju dodirnu površinu između dijela glave zavrtnja i navrtke, da zaštite dodirne površine od habanja i da prilagode površinu nalijeganja normalno na osu vijka.
Elementi za ostvarivanje elastičnih spojeva [uredi]
Opruge [uredi]
| Za više informacija pogledajte članak Opruga |
Opruge se pod dejstvom sila deformišu, a nakon prestanka dejstva sila vraćaju se u prvobitni oblik. Primjene su akumulacija energije (časovnik), amortizacija udara (amortizer), mjerenje sila (dinamometar), prinudno kretanje (opruge ventila), ograničenje pritiska (ventili sigurnosti).
Podjela opruga: Postoje fleksione (proste lisnate, gibnjeve, spiralne, zavojne, tanjiraste) i torzione-zavojne (zatezne, pritisne, pužaste)
Elementi za ostvarivanje pokretnih spojeva [uredi]
Osovinice ili svornjaci [uredi]
| Za više informacija pogledajte članak Osovinica |
To su mašinski elementi koji se upotrebljavaju na mjestima gdje treba obezbijediti zglavkastu vezu za oscilatorno, odnosno kružno kretanje (npr. veza klipnjače i klipa). Izrađuju se kao pune i šuplje, sa i bez naslona.
Osovine [uredi]
| Za više informacija pogledajte članak Osovina |
To su mašinski elementi za kružno kretanje i služe kao nosači drugih mašinskih dijelova. Napregnute su na savijanje i nikad ne prenose obrtne momente. Mogu biti: pokretne i nepokretne, pune i šuplje. Sastoje se od dijelova: rukavac, i ojačani dio. Radi smanjenja mase i uštede materijala osovine se proizvode kao stepenaste. Osovine se izrađuju od žilavih konstrukcionih čelika.
Vratila [uredi]
| Za više informacija pogledajte članak Vratilo |
To su mašinski elementi za kružno kretanje, pri čemu prenose obrtne momente-snagu. Za razliku od osovine, vratila su izložena uvijanju i uvijek se okreću.
Vratila dijelimo na savitljiva i čvrsta. Savitljiva mogu biti zglavkasta i gipka, a čvrsta prava (ravna i stepenasta) i koljenasta (prosta i složena).
Rukavci [uredi]
To su dijelovi vratila i osovina koji se obrću u ležaju.
Ležajevi (ležaji, ležišta) [uredi]
| Za više informacija pogledajte članak Ležaj |
Zavisno od pravca djelovanja sile, ležajevi mogu biti:
- Radijalni ili poprečni, kod kojih sila djeluje okomito (normalno) na osu ležaja
- Aksijalni ili uzdužni, kod kojih sila djeluje u pravcu ose ležaja
- Kombinovani, kod kojih istovremeno sile djeluju u pravcu ose i normalno na osu ležaja
Po konstrukciji ležaji se dijele na klizne i kotrljajne.
Spojnice [uredi]
| Za više informacija pogledajte članak Spojnica |
Spojnice su mašinski elementi koji služe za spajanje krajeva dva ili više vratila u jednu cjelinu. Prema načinu prenošenja snage kao kriteriju grupisanja, spojnice se dijele na:
- mehaničke
- elektromagnetne
- pneumatske
- hidrauličke
- turbohidrauličke
- specijalne
Mehaničke spojnice se dijele:
- krute (sa naglavkom, oklopna, kolutna)
- pomične (aksijalno-pomične, elastične i zglavkaste)
- isključno-uključne (kandžasta isključna, frikciona)
Isključno-uključne spojnice je i spojnica motornog vozila (kvačilo). Njeni dijelovi su: radilica, vratilo, zamajac, pomični naglavak, opruga, aksijalno ležište, obloga, prsten, pedala
Elementi za prijenos snage [uredi]
| Za više informacija pogledajte članak Elementi za prijenos snage |
Zupčasti prenos [uredi]
| Za više informacija pogledajte članak Zupčanički prijenos |
Zupčanici su mašinski elementi koji međusobnim uzastopnim zahvatanjem zubaca prenose obrtno kretanje i obrtni moment sa jednog na drugo vratilo. Kada su ose vratila međusobno paralelne, prijenos se ostvaruje cilindričnim zupčanicima. Prema obliku zubaca, ovi zupčanici mogu biti sa pravim, kosim, i strelastim zupcima. Mogu biti kao spoljašnji i unutrašnji cilindrični par.
Ako se ose vratila sijeku pod nekim uglom, prijenos se ostvaruje koničnim zupčanicima koji mogu biti sa: pravim, kosim, krivolinijskim zupcima.
Za prijenos obrtnog kretanja između vratila čije se ose mimoilaze, upotrebljavaju se hiperboloidni zupčati parovi, i to: cilindrični zupčanici sa zavojnim zupcima, hipoidni zupčanici (konični zupčanici sa spiralnim zupcima) i pužni par.
Prijenos lancima [uredi]
| Za više informacija pogledajte članak Lančani prijenos |
Kod većih udarnih opterećenja se primjenuju i lanci koji se mogu rastavljati na svakoj karici, ili takozvani Evartovi lanci. Lanac se sastoji iz karika i kuka. Dijelovi sistema lančanog prijenosa su: lanac, pogonski točak, i pogonjeni točak.
Prijenos remenom (kaišem) [uredi]
| Za više informacija pogledajte članak Remeni prijenos |
Prema obliku poprečnog presjeka remena razlikujemo: pljosnati remen, klinasti (trapezni) remen, okrugli remen i druge vrste.
Frikcioni (tarni) prijenos [uredi]
| Za više informacija pogledajte članak Frikcioni prijenos |
Raspoznajemo cilindrične frikcione parove i konične frikcione parove.
Elementi za provođenje tekućina (tečnosti) i gasova [uredi]
Cijevi i cijevni zatvarači [uredi]
To su elementi koji se upotrebljavaju za provođenje fluida, gasova i čvrstog materijala u usitnjenom obliku. Oblici završetka cijevi i cijevni priključci mogu biti pravougla račva, kosougla račva, T-račva, jednostrani luk, luk, koljeno, i reducir.
Na konstrukciji cijevnih zatvarača razlikujemo dijelove: ventil, zasun, priklopac, slavina.
Vidi još [uredi]
Spoljašnje veze [uredi]
Literatura [uredi]
- Skripte o mašinskim elementima, univerziteti u Novom Sadu i Mostaru.
- Vojislav Miltenović: Mašinski elementi (oblici, proračun, primena), 7. izdanje, Niš, 2009.
Reference [uredi]
- ^ Vojislav Miltenović: Mašinski elementi (oblici, proračun, primena), Niš, 2009. strana 1