Megafon

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Megafon

Megafon je prenosivi uređaj u obliku duže cevi za govor s otvorom u obliku zvona. Služi za pojačanje zvuka u željenom pravcu.[1]

Mikrofon je obično interni, ali neki zvučnici imaju posebni, ručni mikrofon. Posebni mikrofon se obično pojavljuje kod megafona sa snagom većom od 20 W. Koristi u različitim vrstama događaja za koja nije moguće koristiti ozvučenje ili je to komplikovano. Megafon se široko upotrebljava zbog svoje dobre prenosivosti i jednostavnosti upotrebe.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Megafon je prvobitno, pre pojave elektronike, pravljen od jednostavnog izduženog levka. Najuži deo je prilagođen veličini ustiju, što je omogućavalo da se glas prirodno pojača.

Ne zna se tačno ko je pronalazač megafona, pošto se prvi uređaj sličan megafonu vezuje za dva imena, Samuela Morlanda i Atanasijusa Kirčera. Morland u radu koji je objavio 1655. godine pisao je o eksperimentisanjima sa različitim rogovima i o najuspešnijoj varijanti. 20 godina pre, Kirčer je opisao uređaj koji se može koristiti i za radio-difuziju i kao pojačavač zvuka.

Termin megafon je po prvi put upotrebio Tomas Edison 200 godina kasnije. 1878. godine konstruisao uređaj sličan trubi za pojačanje zvuka koji bi koristio gluvim i nagluvim osobama.

Od šezdesetih godina prošlog veka, akustični megafoni su zamenjeni električnim megafonima, iako jeftine i lake akustične megafone još uvek koriste sportski navijači i navijačice ili spasioci na bazenima i plažama, gde vlaga može da ošteti elektroniku na električnim megafonima.

Akustični megafon[uredi | uredi izvor]

Akustični megafon ima jednostavnu konstrukciju. Ne sadrži nikakav elektronski uređaj za pojačanje zvuka. Zvuk se pojačava u zavisnosti od oblika i vrste materijala, kao i usmerenja samog megafona. Akustični megafon ima oblik kupe sa otvorom na manjem kraju koji se drži neposredno ispred ustiju govornika. Zvuk prolazi kroz telo megafona i izlazi na širem kraju kupe. Na telu megafona se nalazi drška kojom je jednostavno i lako jednom rukom pomeriti megafon u željen položaj. Akustični megafoni su napravljeni od kombinacije materijala, upotrebljavaju se metalni delovi, kombinacije plastike i metala, čak i razne vrste drvnih vlakana.[2]

Akustični megafon pojačava zvuk na dva načina:

Električni megafon[uredi | uredi izvor]

Animacija električnog megafona

Megafon je postao efikasniji za upotrebu primenom elektronske tehnologije. Iako je znatno teži od akustičnog, električni megafon može znatno više da pojača zvuk, čak preko 90 decibela. Shema unutar električnog uređaja omogućava korisnicima da podese jačinu zvuka i modulaciju glasa pomoću tastature ili seta prekidača koji se nalaze sa bočne strane uređaja.[3][4]

Električni megafon je električni ručni razglas koji pojačava zvuk (ljudski glas) koristeći električnu energiju. Sastoji se od:

U današnje vreme se elektronski megafon češće koristi, posebno na političkim i drugim kampanjama, protestima, radnim akcijama.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Mornar koristi megafon kako bi probudio regrute, Američki vojni kamp 1947. godine u Sijetlu.
  • Megafoni osim svoje praktične vrednosti, kao i sve vrste razglasa, imaju i socijalni faktor. Megafoni su doprineli promociji prava žena i njihovom ravnopravnijem mestu u društvu. U Americi, dvadesetih godina prošlog veka u događajima poput Nacionalne Republičke i Demokratske Konvencije, kada su razglasi postajali sve popularniji, žene su koristile megafone i ostala tehnološka pojačala zvuka tokom pozivanja na glasanja i megafon je postao jedan od prepoznatljivih znakova ovakvih dešavanja.[5]
  • Akustični megafon predstavlja klišeirani simbol režisera, iako savremeni režiseri već koriste i električne megafone Decenijama režiseri koriste megafone da komuniciraju sa glumcima i ekipom na većim postavkama kada ima puno ljudi i teško je sporazumeti se bez pojačala. Prvi ko je koristio megafon za tu namenu bio je režiser Cecil Demil, koji je režirao biblijske filmove kao što su Deset zapovesti i Kralj kraljeva. Mnogi njegovi filmovi su bili biblijski, snimani su na otvorenom, a uključivali su stotine glumaca i veliku snimateljsku ekipu. [6]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Školsko sveznanje, grupa autora, Zavod za udžbenike, Beograd, 2007
  2. ^ What Is a Megaphone?
  3. ^ Patent US2218389 - Electroacoustic megaphone - Google Patents
  4. ^ „How Electronic Megaphones Work | Blue Ocean MegaphonesBlue Ocean Megaphones[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 10. 08. 2013. g. Pristupljeno 12. 09. 2013.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  5. ^ Kramarae, Cheris. Technology and Women's Voices: Keeping in Touch. New York: Routledge & Kegan Paul, 1988.
  6. ^ IMDB: Cecil B. DeMille

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]