Medoševac (Niš)

Koordinate: 43° 19′ 19″ S; 21° 51′ 25″ I / 43.321833° S; 21.856833° I / 43.321833; 21.856833
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Medoševac
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugNišavski
GradNiš
Gradska opštinaCrveni krst
Stanovništvo
 — 2011.Pad 2.674
Geografske karakteristike
Koordinate43° 19′ 19″ S; 21° 51′ 25″ I / 43.321833° S; 21.856833° I / 43.321833; 21.856833
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina185 m
Medoševac na karti Srbije
Medoševac
Medoševac
Medoševac na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj18209
Pozivni broj018
Registarska oznakaNI

Medoševac je naseljeno mesto koje se nalazi u gradskoj opštini Crveni krst na području grada Niša u Nišavskom upravnom okrugu. Nalazi se u zapadnom kvadrantu Niša, na desnoj obali Nišave, udaljen od centra grada 2,8 km. Do pedesetih godina 20. veka bio je selo, zatim do sedamdesetih godina prigradsko mešovito naselje, a posle 1970. godine gradska četvrt (deo grada). Prema popisu iz 2002. bilo je 2704 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 2564 stanovnika).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Medoševac se kao selo pominje još u doba otomanske vladavine. Turski popis iz 1498. godine zatekao ga je sa 41 kućom, 19 neoženjenih, 2 muslimana i 4 udovičke kuće. Iz prihoda od ispendže, poreza na čift, benak, pšenicu, raž, ječam, ovas, proso, širu, ušur od košnica, sitnu stoku, konoplju, voće, porez na svinje, ušur od sočiva, crni i beli luk, porez na burad, bostan, travu, ogrevno drvo, baduhavu i svadbarinu plaćao je 6.421 akču. Prema turskom popisu nahije Niš iz 1516. godine, mesto je bilo jedno od 111 sela nahije i nosilo je isti naziv kao danas, a imalo je 50 kuća, 9 udovička domaćinstva, 12 samačka domaćinstva.[1] Iz popisa 1564. godine vidi se da su u selu formirana dva muslimanska čifluka.

U austrijsko-turskom ratu krajem 17. veka sela Medoševac, Popovac i Donji Bubanj su se raselila, jer ih popis u niškom kadiluku 1710. godine ne pominje. Ali dok su se Medoševac i Popovac obnovili s Donjim Bubnjem to više nije bio slučaj. Da se Medoševac obnovio u prvoj polovini 18. veka vidi se iz francuskog plana (gravure) verovatno iz 1737. godine u kojem je ucrtan i upisan kao Medoschewze.

Pominje se takođe kao jedno od popaljenih sela u Srpsko-turskom ratu 1876/77. godine. Pred oslobođenje (1878) selom je gospodario Mustafa-beg. To je unuk moćnog Hafis-paše koga je potukao Karađorđe u bici na Ivankovcu. Medoševac je bio deo njihovog porodičnog vlastelinstva. Još je Hafis-paša u Medoševcu sagradio okruglu kamenu kulu na sprat i, kako kaže Kanic, „sa svojim ženama provodio letnje dane s prekrasnim pogledom na okolinu“.

Posle oslobođenja 60 hektara zemlje u selu otkupio je general Đuro Horvatović i na njemu formirao veliko poljoprivredno gazdinstvo. Hafis-pašina kula stajala je do 1932/33. godine kada je, pošto se našla na ivici zemljišta koje je otkupljeno za aerodrom (dvadesetak metara izvan današnje ulice Bogdana Blagojevića), srušena. Kameni materijal kule iskorišćen je za vojnu izgradnju na aerodromu.

Oslobođenje 1878. godine zateklo je Medoševac kao malo selo (prema predanju sa 7 domaćinstava). Brzo se konsolidovalo i obnovilo, pa je 1930. godine imalo 98 domaćinstava i 660 stanovnika. U decembru 1908. ovde je otvorena prva stanica golubije pošte srpske vojske.[2]

Tokom 1944. godine saveznici su u više mahova bombardovali vojni aerodrom i teretnu železničku stanicu. U tim naletima stradao je i Medoševac. Oko dvadesetak zgrada bilo je uništeno ili onesposobljeno za stanovanje.

U deceniji od 1930. do 1941. godine, pored poljoprivrede i pečalbarenja, javili su se u Medoševac i prvi oblici radničkih zanimanja, kao i pojava dnevne migracije. Ova je bila najčešće orijentisana ka železnici i železničkoj radionici. Već u 1953. godini odnos čistih poljoprivrednika (39%) i nepoljoprivrednih i mešovitih domaćinstava (61%) prevagnuo je u korist ovih drugih. Ujedno je nastupio i nagli proces imigracije pridošlica koji je već nakon pedesetih i šezdesetih godina 20. veka doprineo temeljnoj promeni ekonomsko-socijalne strukture. Najveći dotok pridošlica dolazio je iz topličkog i leskovačkog kraja, a zatim sa područja Pirota, Aleksinca, Sokobanje, Svrljiga i Zaplanja. Iako je ovim procesom Medoševac dobio karakteristike najpre mešovitog (od 1950-ih godina), a zatim i karakteristike gradskog naselja (od 1970-ih godina), fizička organizacija ulične mreže i naselja zadržala je ruralni izgled, dok su od 1960/70. godine krupne promene nastale na planu arhitekture. U ovom procesu Medoševac je sukcesivno dobijao: električnu energiju (1942/43), ispravljanje i uređenje Nišavinog korita (1948/49 i 1959), asfalt (od 1971. godine), betonski most na Nišavi (1972), prvu programsku urbanističku skicu za uređenje (1964), detaljni urbanistički plan (1979), telefonsku mrežu (1977), itd; vodovodni sistem i kanalizaciona mreža uvedeni su kasnije.

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Do naselja se može doći gradskom linijom 7 Trg Pavla Stojkovića - Medoševac, i prigradskim linijama : linijom 27A PAS Niš - Medoševac - Popovac - Trupale, linijom 27B Trg Kralja Aleksandra - Medoševac - Popovac, linijom 28 PAS Niš - Medoševac - Popovac - Trupale - Vrtište i linijom 29A PAS Niš - Medoševac - Popovac - Trupale - Vrtište - Mezgraja - Donja Toponica - Donja Trnava - Gornja Trnava.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Medoševac živi 2191 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,0 godina (41,1 kod muškaraca i 42,8 kod žena). U naselju ima 818 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,27.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 902
1953. 1.024
1961. 1.777
1971. 2.419
1981. 2.608
1991. 2.564 2.534
2002. 2.704 2.788
2011. 2.674
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
2.606 96,37%
Romi
  
39 1,44%
Bugari
  
15 0,55%
Jugosloveni
  
11 0,40%
Makedonci
  
8 0,29%
Rusi
  
3 0,11%
Hrvati
  
2 0,07%
Bunjevci
  
2 0,07%
nepoznato
  
12 0,44%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Istorijski arhiv Niš: „DETALjNI POPIS NAHIJE NIŠ IZ 1516. GODINE“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. mart 2012), Pristupljeno 12. 4. 2013.
  2. ^ "Politika", 1. mart 1938
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Enciklopedija Niša: Priroda, prostor, stanovništvo; izdanje Gradina - Niš, 1995. g. pp. 94-95.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]