Mezogleja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Mezogleja (mezenhim) je želatinozan, amorfan (bez strukture) sloj u kome se nalaze razbacane pojedinačne ameboidne ćelije. Nalazi se između ektoderma i endoderma kod dvoslojnih životinja:

Mezogleja je kod oba ova tipa životinja u različitom stepenu razvijena. Tako askon tip sunđera ima najslabije razvijenu mezogleju, dok je kod sikon tipa ona mnogo bolje razvijena, a kod leukon tipa je najsnažnije razrasla. Usložnjavanje građe sunđera se sastoji, uglavnom, u tome što mezogleja razrasta i zadebljava tako da se čitav endodermis premešta u nju. U mezogleji sikon tipa obrazuju se kanali sahoanocitama, a kod leukon tipa male, okruglaste komore u kojima su smeštene hoanocite.

Kod žarnjaka mezogleja može biti:

  • u obliku nećelijske membrane, bazalne lamine ili
  • zadebljala acelularna (nećelijska) masa sa ameboidnim ćelijama.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]