Meropa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Izgubljena Plejada
Vilijam-Adolf Bugro, 1884.

Meropa (stgrč. Μερόπη, Merópe), u grčkoj mitologiji jedna od sedam Plejada, kćerki Atlasa i Plijone, kćerke Okeana i Tetide.[1]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Otvoreno zvezdano jato Plejade

Kada su njihove posestrime Hijade umrle od tuge za svojim mrtvim bratom Hijantom, oduzelu su sebi život od žalosti, a bog Zevs ih je sve pretvorio u zvezde, a bilo ih je sedam sestara Plejada:[2]

Mereopa ili „Rečita“, „Smrtonosna“, „Pčelojeda“ je od svih Plejada, imala smrtnog čoveka za muža - Sizifa, kralja Korinta, sa kojim je živela na ostrvu Hios.[3] Meropa je bila majka Glauka, Ornitiona, Tersandera i Alma. Po nagovoru muža, koji nije želeo da umre, Meropa nije izvela odgovarajuće posmrtne obrede posle njegove smrti, pa je Sizifa Had morao da vrati u svet živih, pod uslovom da se on vrati čim izvrši pripreme za posmrtne obrede. Sizif to nije uradio, već je nastavio da živi do duboke starosti, a za kaznu, zbog neposlušnosti bogova, Sizif je osuđen da večno gura kamen uz brdo, koji se odmah potom skotrlja u provaliju.

Kada Plejade sijaju na nebu, Meropa je najslabija zvezda - kažu da se „crveni od stida“ jer se udala za smrtnika i tu zvezdu često nazivaju izgubljenom Plejadom, jer je astronomi u početku nisu registrovali.

Plejade predstavljaju sedam sjajnih zvezda na nebu, spektralne klase B, u sazvežđu Bika koje mogu da se vide golim okom u letnjim mesecima.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Zamarovski, Vojteh (1985). Junaci antičkih mitova: Leksikon grčke i rimske mitologije. Zagreb. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]