Mesapi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Plemena u Italiji početkom Gvozdenog doba, svetlozelena boja

Mesapi (stgrč. Μεσσάπιοι [Messápioi], lat. Messapii) drevni su narod u Italiji, koji je naseljavao jugoistočnu obalu Italije u regiji Apulija.[1][2] Veruje se da su Mesipi potomci Ilira, koji su doselili sa Balkana preko Jadranskog mora, ali postoji tradicija koja datira iz vremena Herodota koja smatra da su oni potomci stanovnika ostrva Krit (prema Herodotu, bivši Krićani se nazivaju „mesapski Japigi”). Govorili su mesapskim jezikom, imali su svoje pismo. Proizvodili su karte. Njima se pripisuje osnivanje više italijanskih gradova, kao što su Leče i Alecio. U toku Pirovog rata, mesapska vojska se borila na strani Grka. Početkom hrišćanske ere pokorili su ih Rimljani, te su romanizovani.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kathryn Lomas, "Cities, states and ethnic identity in southeast Italy" E. Herring and K. Lomas (eds), The Emergences of State Identities in Italy in the First Millennium BC (London, 2000).
  2. ^ Talbert, Richard J. A. (1985). Atlas of Classical History. Routledge. str. 85. ISBN 978-0-415-03463-0. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Talbert, Richard J. A. (1985). Atlas of Classical History. Routledge. str. 85. ISBN 978-0-415-03463-0.