Mesje 33

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
M33
Podaci posmatranja (J2000.0 epoha)
SazvežđeTrougao
Rektascenzija1h 33m 51,9s[1]
Deklinacija+ 30° 39" 29'[1]
Crveni pomak-0,000607[2]
Heliocentrična radijalna brzina-182 km/s[2]
Udaljenost0,915 Mpc[3][4]
Prividna veličina (V)5,5[5]
Vrstaspiralna galaksija
Broj zvezda40 milijardi (4×1010)[6]
Veličina68,70' x 41,6'[6]
Pozicioni ugao (V)23°
Fotografska magnituda
(B filter)
6,2
Ostale oznake
NGC 598 UGC 1117, MCG 5-4-69, CGCG 502-110, Triangulum galaxy, PGC 5818
Vidi još: Galaksija, Spisak galaksija

Mesje 33 (M33) je spiralna galaksija u sazvežđu Trougao koja se nalazi u Mesjeovom katalogu objekata dubokog neba.

Deklinacija objekta je + 30° 39' 29" a rektascenzija 1h 33m 51,9s. Prividna veličina (magnituda) objekta M33 iznosi 5,5 a fotografska magnituda 6,2. Nalazi se na udaljenosti od 0,915 miliona parseka od Sunca. M33 je još poznat i pod oznakama NGC 598 UGC 1117, MCG 5-4-69, CGCG 502-110, galaksija Trougao, PGC 5818. Galaksija Trougao je treći po veličini član lokalne grupe galaksija, pored galaksije Andromeda i Mlečnog puta. To je jedan od najudaljenijih stalnih objekata koji se može videti golim okom.[7]

Ova galaksija je najmanja spiralna galaksija u lokalnoj grupi (iako su manji Veliki i Mali Magelanovi oblaci možda bili spiralni pre njihovog susreta sa Mlečnim putem), i veruje se da je ona satelit Andromedine galaksije ili na njenom povratku u potonju zbog njihovih interakcija, brzina[8] i blizine jedna drugoj na noćnom nebu. Takođe ima H II jezgro.[9]

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Galaksija je dobila ime po sazvežđu Trougao, gde se može uočiti.

Ponekad se naziva galaksija „Vrtetica” u nekim astronomskim referencama,[10] pojedinim kompjuterskim softverima za teleskope, i na nekim javnim veb-stranicama.[11] Međutim, astronomska baza podataka SIMBAD, profesionalna baza podataka, objedinjuje formalne oznake za astronomske objekte i ukazuje da se galaksija Vrtetica odnosi na Mesje 101,[12] koji nekoliko amaterskih astronomskih resursa, uključujući vebsajtove za informisanje javnosti, identifikuje pod tim imenom, i to je u granicama Velikog medveda.[13][14]

Vidljivost[uredi | uredi izvor]

Galaksija Mesje 33, snimljena amaterskom opremom.

Pod izuzetno dobrim uslovima gledanja bez svetlosnog zagađenja, galaksija Mesje 33 se može videti golim okom sa 20/20 vidom;[15] za te gledaoce, to će ponekad biti najudaljeniji stalni entitet vidljiv bez uvećanja.[16][17] Njegova svetlost se širi preko malo više od uboda igle na neuveličanom nebu, čemu je uzrok njegova širina - ovo astronomi nazivaju difuznim, a ne kompaktnim objektom.

Posmatrači su opsegu od pronalaženja galaksije koja je lako vidljiva direktnim vidom na zaista tamnom (i podrazumevano suvom, bezoblačnom) nebu, do potrebe da se koristi periferna vizija na seoskom ili prigradskom nebu sa dobrim uslovima za posmatranje.[15] Ova galaksija je izabrana je kao jedna od kritičnih oznaka neba na Bortlovoj skali tamnog neba,[18] što je podržano njenom relativnom nepromenljivošću, umerenom severnom deklinacijom i opisanom osvetljenošću.

Istorija posmatranja[uredi | uredi izvor]

Galaksiju Trougao je verovatno otkrio italijanski astronom Đovani Batista Hodierna pre 1654. U svom delu De systemate orbis cometici; deque admirandis coeli caracteribus („O sistematici orbite komete i o divnim objektima na nebu“), naveo ju je kao maglinu ili zamračenje nalik oblaku i dao tajnoviti opis, „blizu trougla hink ind“. Ovo se odnosi na sazvežđe Trougla kao par trouglova. Veličina objekta odgovara M33, tako da je najverovatnije referenca na galaksiju Mesje 33.[19]

Galaksiju je nezavisno otkrio Šarl Mesje u noći između 25. i 26. avgusta 1764. Objavljena je u njegovom Katalogu maglina i zvezdanih jata (1771) kao objekat broj 33; otuda i naziv M33.[20] Kada je Vilijam Heršel sastavio svoj opsežni katalog maglina, nastojao je da ne uključi većinu objekata koje je Mesje identifikovao.[21] Međutim, M33 je bio izuzetak i on je ovaj objekat katalogirao 11. septembra 1784. kao H V-17.[22]

Heršel je takođe katalogizirao najsvetliju i najveću H II oblast galaksije Mesje 33 (difuznu emisionu maglinu koja sadrži jonizovani vodonik) kao H III.150 odvojenu od same galaksije; maglina je na kraju dobila NGC broj 604. Kao što se vidi sa Zemlje, NGC 604 se nalazi severoistočno od centralnog jezgra galaksije. To je jedan od najvećih poznatih regiona H II, sa prečnikom od skoro 1500 svetlosnih godina i spektrom sličnim spektru Orionove magline. Heršel je takođe primetio tri druga manja H II regiona (NGC 588, 592 i 595).

Ova galaksija je bila među prvim „spiralnim maglinama“ koje je kao takve identifikovao lord Ros 1850. Godine 1922–23, Džon Čarls Dankan i Maks Volf otkrili su promenljive zvezde u maglinama. Edvin Habl je 1926. pokazao da su 35 od ovih zvezda bile klasični cefeidi, što mu je omogućilo da proceni njihove udaljenosti. Rezultati su bili u skladu sa konceptom spiralnih maglina kao nezavisnih galaktičkih sistema gasa i prašine, a ne samo maglina u Mlečnom putu.[23]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „M 33 – Galaxy”. SIMBAD. Centre de Données astronomiques de Strasbourg. Pristupljeno 2009-11-28. 
  2. ^ a b SIMBAD baza podataka, Strazburški centar astronomskih podataka (CDS), Strazbur
  3. ^ NASA/IPAC vangalaktička baza podataka - NED, JPL, Caltech, Kalifornija http://nedwww.ipac.caltech.edu/
  4. ^ U, Vivian; Urbaneja, Miguel A.; Kudritzki, Rolf-Peter; Jacobs, Bradley A.; Bresolin, Fabio; Przybilla, Norbert (2009). „A New Distance to M33 Using Blue Supergiants and the FGLR Method”. The Astrophysical Journal. 704 (2): 1120—1134. Bibcode:2009ApJ...704.1120U. S2CID 14893769. arXiv:0909.0032Slobodan pristup. doi:10.1088/0004-637X/704/2/1120. 
  5. ^ Corbelli, Edvige (jun 2003). „Dark matter and visible baryons in M33”. Monthly Notices of the Royal Astronomical Society. 342 (1): 199—207. Bibcode:2003MNRAS.342..199C. S2CID 119383732. arXiv:astro-ph/0302318Slobodan pristup. doi:10.1046/j.1365-8711.2003.06531.x. 
  6. ^ a b Michon, Gerard P. „Sizing up the Universe - Stars, Sand and Nucleons”. Pristupljeno 2010-01-07. 
  7. ^ Garner, Rob (2019-02-20). „Messier 33 (The Triangulum Galaxy)”. NASA. Pristupljeno 2021-05-16. 
  8. ^ Brunthaler, Andreas; Reid, Mark J.; Falcke, Heino; Greenhill, Lincoln J.; et al. (2005). „The Geometric Distance and Proper Motion of the Triangulum Galaxy (M33)”. Science. 307 (5714): 1440—1443. Bibcode:2005Sci...307.1440B. PMID 15746420. S2CID 28172780. arXiv:astro-ph/0503058Slobodan pristup. doi:10.1126/science.1108342. 
  9. ^ Ho, Luis C.; Filippenko, Alexei V.; Sargent, Wallace L. W. (oktobar 1997). „A Search for "Dwarf" Seyfert Nuclei. III. Spectroscopic Parameters and Properties of the Host Galaxies”. Astrophysical Journal Supplement. 112 (2): 315—390. Bibcode:1997ApJS..112..315H. S2CID 17086638. arXiv:astro-ph/9704107Slobodan pristup. doi:10.1086/313041. 
  10. ^ O'Meara, S. J. (1998). The Messier ObjectsNeophodna slobodna registracija. Cambridge: Cambridge University. ISBN 978-0-521-55332-2. 
  11. ^ „NASA Spitzer Telescope Reveals Pinwheel Galaxy's Hidden Wonders”. Pristupljeno 2007-04-07. [mrtva veza]
  12. ^ „SIMBAD Astronomical Database”. Results for Messier 101. Pristupljeno 2007-04-07. 
  13. ^ „Messier Object 101”. Pristupljeno 2007-04-07. 
  14. ^ „Best of AOP: M101: Pinwheel Galaxy”. Pristupljeno 2007-04-07. 
  15. ^ a b Bortle, John E. (februar 2001). „The Bortle Dark-Sky Scale”. Pristupljeno 2010-01-07. 
  16. ^ The following source lists it as the most distant object:
    Naeye, Robert (21. 3. 2008). „A Stellar Explosion You Could See on Earth!”. NASA's Goddard Space Flight Center. Arhivirano iz originala 03. 03. 2012. g. Pristupljeno 2010-04-13. 
    However, the more distant galaxy Messier 81 has also been sighted with the naked eye:
    Christensen, Lars Lindberg; Zezas, Andreas; Noll, Keith; Villard, Ray (28. 5. 2007). „Hubble photographs grand spiral galaxy Messier 81”. ESA. Pristupljeno 2010-06-15. 
  17. ^ Skiff, Brian (10. 1. 1997). „Messier 81 naked-eye”. sci.astro.amateur. Arhivirano iz originala 01. 03. 2021. g. Pristupljeno 2010-02-11. 
  18. ^ Wilson, Barbara; Mitchell, Larry. „The Revised AINTNO 100”. Astronomy-Mall. Pristupljeno 2010-02-11. 
  19. ^ Fodera-Serio, G.; Indorato, L.; Nastasi, P. (februar 1985). „Hodierna's Observations of Nebulae and his Cosmology”. Journal for the History of Astronomy. 16 (1): 1—36. Bibcode:1985JHA....16....1F. S2CID 118328541. doi:10.1177/002182868501600101Slobodan pristup. 
  20. ^ information@eso.org. „Triangulum Galaxy Snapped by VST”. www.eso.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-05-16. 
  21. ^ Jones, Kenneth Glyn (1991). Messier's nebulae and star clusters. The Practical astronomy handbook series (2nd izd.). Cambridge University Press. str. 366. ISBN 978-0-521-37079-0. 
  22. ^ Mullaney, James (2007). The Herschel objects and how to observe them. Astronomers' Observing Guides. Springer. str. 16–17. Bibcode:2007hoho.book.....M. ISBN 978-0-387-68124-5. 
  23. ^ Van den Bergh, Sidney (2000). The galaxies of the Local Group. Cambridge astrophysics series. 35. Cambridge University Press. str. 72. ISBN 978-0-521-65181-3. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]