Međunarodna unija za čistu i primenjenu hemiju

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Međunarodna unija za čistu i primenjenu hemiju
SkraćenicaIUPAC
Datum osnivanja1919.
Tipmeđunarodna nevladina organizacija
SedištePark istraživačkog trougla, Severna Karolina, Sjedinjene Američke Države
Područje delovanjaširom sveta
Službeni jeziciengleski
PredsednikKristofer M.A Bret (Portugalija)[1]
Veb-sajtwww.iupac.org

Međunarodna unija za čistu i primenjenu hemiju (engl. International Union for Pure and Applied Chemistry, IUPAC) je međunarodna, nevladina, naučna organizacija koja za cilj ima napredak hemijskih disciplina. IUPAC je najpriznatiji na polju postavljanja standarda u imenovanju jedinjenja (IUPAC nomenklatura).[2] Član je međunarodnog veća za nauke (ISC).[3] IUPAC je registrovan u Cirihu, dok je glavna administracija, tj. "sekretarijat IUPAC-a" , u istraživačkom centru Trajangl Park u SAD. Na čelu administracije IUPAC-a je izvršni direktor,[4] a to je trenutno Lin Sobi.[5]

Ideja o potrebi saradnje među hemičarima sveta kao i usvajanja zajedničkih standarda relativno je stara. Prvi u nizu ovakvih sastanaka (koji ujedno i predstavljaju preteču osnivanju Unije) održan je na inicijativu i u organizaciji Fridriha Kekulea 1860. godine. Ovo će biti prvi u nizu sastanaka koji će za proizvod imati usvajanje Ženevske nomenklature 1892. koja predstavlja prvi pokušaj organizacije nomenklature organskih jedinjenja. Konkretnija preteča Unije, bilo je Međunarodno udruženje hemijskih društava, koje će na sastanku u Parizu 1911. jasno ukazati na zadatke i cinjeve delovanja ovakvog udruženja.

Unija je konačno osnovana 1919. godine i činili su je hemičari kako iz industrijskih tako i iz akademskih krugova. Od tada je Unija znatno porasla. Ima 45 nacionalnih tela (među kojima je i Srbija i Crna Gora) kao i 20 nacionalnih podružnih tela koja imaju status posmatrača. Unija je unutrašnji organizovana na nekoliko odeljenja: fizička i biofizička hemija, neorganska hemija, organska i biomolekularna hemija, polimeri, analitička hemija, hemija i okolina, hemija i zdravlje ljudi, i hemijska nomenklatura i prikazivanje strukture. U ovim odeljenjima na dobrovoljnoj bazi radi oko 1.200 hemičara širom sveta. Unija redovno objavljuje različite publikacije pretežno vezane za nomenklaturu i standarde.[6]

IUPAC je osnovan kao naslednik Međunarodnog kongresa primenjene hemije radi unapređenja hemije. Njegovi članovi, nacionalne podržavajuće organizacije, mogu biti nacionalna hemijska društva, nacionalne akademije nauka ili druga tela koja predstavljaju hemičare. Postoje pedeset četiri nacionalne podržavajuće organizacije i tri pridružene nacionalne podržavajuće organizacije.[3] IUPAC-ov Međuresorski komitet za nomenklaturu i simbole (IUPAC nomenklatura) je priznat svetski autoritet u razvoju standarda za imenovanje hemijskih elemenata i jedinjenja. Od svog osnivanja, IUPAC-om upravljaju različiti odbori sa različitim odgovornostima.[7] Ovi odbori vode različite projekte koji uključuju standardizaciju nomenklature,[8] pronalaženje načina da se hemija predstavi svetu,[9] i objavljivanje radova.[10][11][12]

IUPAC je najpoznatiji po svojim radovima koji standardizuju nomenklaturu u hemiji, mada IUPAC ima publikacije u mnogim naučnim oblastima, uključujući hemiju, biologiju i fiziku.[13] Neki važni poslovi koje je IUPAC obavio u ovim oblastima uključuju standardizaciju kodnih naziva sekvence nukleotidnih baza; izdavanje knjiga za naučnike iz oblasti životne sredine, hemičare i fizičare; i poboljšanje naučnog obrazovanja.[13][14] IUPAC je takođe poznat po standardizaciji atomskih težina elemenata preko jednog od svojih najstarijih stalnih odbora, Komisije za izotopsku zastupljenost i atomske težine (CIAAW).

Stvaranje i istorija[uredi | uredi izvor]

A black and white image of a bald man in a dark outfit, with a bushy white beard and mustache
Fridrih August Kekule fon Štradonic

Potreba za međunarodnim hemijskim standardom prvi put je adresirana od strane odbora koji je predvodio nemački naučnik Fridrih August Kekule fon Štradonic 1860. godine. Ovaj komitet je bio prva međunarodna konferencija koja je stvorila međunarodni sistem imenovanja organskih jedinjenja.[13] Ideje koje su formulisane na toj konferenciji evoluirale su u zvaničnu |IUPAC nomenklaturu organske hemije.[13] IUPAC predstavlja tekovinu tog sastanka, čineći ga jednom od najvažnijih istorijskih međunarodnih kolaboracija hemijskih društava.[13] Od ovog vremena, IUPAC je zvanična organizacija koja je odgovorna za ažuriranje i održavanje službene organske nomenklature.[15] IUPAC je kao takav osnovan 1919.[16] Jedna značajna zemlja isključena iz ovog ranog IUPAC-a je Nemačka. Nemačko isključenje bilo je rezultat predrasuda savezničkih sila prema Nemcima nakon Prvog svetskog rata.[17] Nemačka je konačno primljena u IUPAC tokom 1929. Međutim, nacistička Nemačka je uklonjena iz IUPAC-a tokom Drugog svetskog rata.

Tokom Drugog svetskog rata, IUPAC je bio povezan sa savezničkim silama, ali je imao malo učešća tokom samih ratnih napora. Nakon rata, Istočna i Zapadna Nemačka ponovo su primljene u IUPAC 1973.[17][18] Od Drugog svetskog rata, IUPAC se fokusirao na standardizaciju nomenklature i metoda u nauci bez prekida.

IUPAC je 2016. osudio upotrebu hlora kao hemijskog oružja. Organizacija je istakla svoju zabrinutost u pismu Ahmetu Uzumcu, direktoru Organizacije za zabranu hemijskog oružja (OZHO), u pogledu prakse upotrebe hlora u oružanom sukobu u Siriji, između ostalih. U pismu se navodi: „Naše organizacije osuđuju upotrebe hlora na ovaj način. Neselektivni napadi, koje je verovatno izvršila država članica Konvencije o hemijskom oružju (CWC), zabrinjavaju hemijske naučnike i inženjere širom sveta, i spremni smo da podržimo vašu misiju implementacije CWC-a.” Prema CWC-u, „korišćenje, nagomilavanje, distribucija, razvoj ili skladištenje bilo kog hemijskog oružja zabranjeno je bilo kojoj od 192 države potpisnice”.[19]

Odbori i upravljanje[uredi | uredi izvor]

Organizacijom IUPAC upravlja nekoliko odbora koji imaju različite odgovornosti. Odbori su sledeći: Biro, Odbor CHEMRAWN (engl. Chem Research Applied to World Needs), Odbor za hemijsko obrazovanje, Odbor za hemiju i industriju, Odbor za štampane i elektronske publikacije, Odbor za ocenjivanje, Izvršni odbor, Odbor za finansije, Intervizijski komitet za terminologiju , Nomenklatura i simboli, Projektni odbor, i Urednički savetodavni odbor za čistu i primenjenu hemiju.[7] Svaki komitet čine članovi različitih nacionalnih podržavajućih organizacija iz raznih zemalja.[3]

Hijerarhija upravnog odbora organizacije IUPAC je sledeća:[20]

  • Svi odbori imaju određeni budžet kojeg se moraju pridržavati.
  • Bilo koja komisija može započeti projekat.
  • Ako potrošnja projekta postane prevelika da bi odbor nastavio sa finansiranjem, to pitanje se mora staviti na uvid Projektnom odboru.
  • Projektni odbor povećava budžet ili odlučuje o spoljnom planu finansiranja.
  • Biro i Izvršni odbor nadgledaju rad drugih odbora.

Nomenklatura[uredi | uredi izvor]

Komitet IUPAC-a ima dugu istoriju zvaničnog imenovanja organskih i neorganskih jedinjenja. IUPAC nomenklatura je razvijena tako da se bilo koje jedinjenje može nazvati prema jednom skupu standardizovanih pravila kako bi se izbeglo dupliranje imena. Prva publikacija o IUPAC nomenklaturi organskih jedinjenja bila je Vodič za IUPAC nomenklaturu organskih jedinjenja 1900. godine, koja je sadržala informacije sa Međunarodnog kongresa primenjene hemije.[21]

Osnovni pravopisi[uredi | uredi izvor]

IUPAC uspostavlja pravila za usklađen pravopis nekih hemikalija kako bi se smanjile razlike među različitim lokalnim varijantama na engleskom jeziku. Na primer, oni preporučuju[22][23]aluminijum“ umesto „aluminum“, „sulfur“ umesto „sulphur“ i „caesium“ umesto cesium.

Organska nomenklatura[uredi | uredi izvor]

IUPAC organska nomenklatura ima tri osnovna dela: supstituente, dužinu ugljeničnog lanca i hemijski dodatak.[15] Supstituenti su bilo koje funkcionalne grupe vezane za glavni lanac ugljenika. Glavni ugljenični lanac je najduži mogući kontinuirani lanac. Hemijski dodatak označava vrstu molekula. Na primer, završetak an označava jednostruko vezan ugljenikov lanac, kao u „heksanu” (C
6
H
14
).[24]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Our Leadership”. IUPAC. Arhivirano iz originala 15. 6. 2018. g. Pristupljeno 9. 3. 2020. 
  2. ^ International Union of Pure and Applied Chemistry (1993). Quantities, Units and Symbols in Physical Chemistry, 2nd edition, Oxford: Blackwell Science. ISBN 0-632-03583-8. Electronic version.
  3. ^ a b v „IUPAC National Adhering Organizations”. Iupac.org. 2. 6. 2011. Arhivirano iz originala 4. 6. 2011. g. Pristupljeno 8. 6. 2011. 
  4. ^ „IUPAC Council Agenda Book 2009” (PDF). IUPAC. 2009. Arhivirano iz originala (PDF) 9. 3. 2012. g. Pristupljeno 17. 4. 2010. 
  5. ^ „Secretariat”. Arhivirano iz originala 7. 8. 2020. g. Pristupljeno 9. 3. 2020. 
  6. ^ IUPAC. „standard state”. Kompendijum hemijske terminologije (Internet izdanje).
  7. ^ a b IUPAC Committees list Arhivirano 4 januar 2010 na sajtu Wayback Machine Retrieved 15 April 2010
  8. ^ Interdivisional Committee on Terminology web page Arhivirano 9 oktobar 2010 na sajtu Wayback Machine Retrieved 15 April 2010
  9. ^ Chemdrawn Arhivirano 6 jul 2008 na sajtu Wayback Machine Retrieved 15 April 2010
  10. ^ Pure and Applied Chemistry Editorial Advisory Board web page Arhivirano 9 oktobar 2010 na sajtu Wayback Machine Retrieved 15 April 2010
  11. ^ „Project Committee web page”. Iupac.org. 2. 6. 2011. Arhivirano iz originala 29. 6. 2011. g. Pristupljeno 8. 6. 2011. 
  12. ^ Evaluation Committee page Arhivirano 9 oktobar 2010 na sajtu Wayback Machine Retrieved 15 April 2010
  13. ^ a b v g d Fennel, R.W. (1994). History of IUPAC, 1919–1987. Blackwell Science. ISBN 0-86542-878-6. 
  14. ^ IYC: Introduction. Arhivirano 8 oktobar 2011 na sajtu Wayback Machine 9 July 2009. Retrieved on 17 February 2010. Retrieved 15 April 2010
  15. ^ a b Brown, Theodore L.; H. Eugene LeMay Jr, Bruce E Bursten (2006). Chemistry The Central Science Tenth Edition. Pearson Books. ISBN 978-0-13-109686-8. 
  16. ^ International Union of Pure and Applied Chemistry: About Arhivirano 2012-12-14 na sajtu Wayback Machine. IUPAC. Retrieved on 2013-07-29.
  17. ^ a b Kaderas, Brigitte (2002). Wissenschaften und Wissenschaftspolitik: Bestandsaufnahmen zu Formationen, Brüchen und Kontinuitäten im Deutschland des 20. Jahrhunderts (na jeziku: nemački). Franz Steiner Verlag. ISBN 978-3-515-08111-5. 
  18. ^ O'Sullivan, Dermot A. (1973). „IUPAC raises dues, ponders industry's role”. Chemical & Engineering News. 51 (38): 10. doi:10.1021/cen-v051n038.p010. 
  19. ^ „International chemical industry condemns the use of chlorine as a weapon”. Homeland Preparedness News (na jeziku: engleski). 2016-12-01. Arhivirano iz originala 1. 9. 2017. g. Pristupljeno 2016-12-08. 
  20. ^ IUPAC Project Committee Arhivirano 29 jun 2011 na sajtu Wayback Machine Retrieved 15 April 2010
  21. ^ IUPAC Publications List Arhivirano 9 maj 2010 na sajtu Wayback Machine Retrieved 15 April 2010
  22. ^ IUPAC, A Guide to IUPAC Nomenclature of Organic Compounds (the Blue Book); Oxford: Blackwell Science (1993). ISBN 0-632-03488-2. Online edition: [1].
  23. ^ Međunarodna unija za čistu i primenjenu hemiju (2005). Nomenclature of Inorganic Chemistry (IUPAC Recommendations 2005). Cambridge (UK): Royal Society of Chemistry – IUPAC. ISBN 0-85404-438-8. pp. 47, 248. Electronic version.
  24. ^ Klein, David R. (2008). Organic Chemistry I As a Second Language: Translating the Basic Concepts Second Edition. John Wiley & Sons Inc. ISBN 978-0-470-12929-6. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]