Međuljudski odnosi
Međuljudski odnosi su uzajamni, neposredni odnosi u različitim sferama društvenog života pojedinaca i grupa. Ovi oblici socijalne interakcije mogu se odvijati na planu verbalne ili neverbalne komunikacije, a po rezultatima mogu biti uspešni ili neuspešni, zadovoljavajući ili nezadovoljavajući. Međuljudske veze su takođe predmet matematičke sociologije.[1] Naučno izučavanje odnosa evoluiralo je tokom devedesetih godina dvadesetog veka i naziva se „naukom o odnosima”,[2] koja se razlikuje od anegdotskih dokaza ili od pseudo-stručnjaka po tome što zasniva svoje zaključke na podacima i objektivnoj analizi.
Međuljudski odnosi variraju u stepenu intimnosti, samootkrivanja, trajanja, reciprociteta i distribucije moći. Glavne teme ili svrhe međuljudskih odnosa su: porodica, srodstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, posao, zaposlenje, klubovi, susedstvo, etičke vrednosti, podrška i solidarnost. Međuljudski odnosi mogu biti regulisani zakonom, običajima ili međusobnim sporazumom i čine osnovu društvenih grupa i društava. Pojavljuju se kada ljudi komuniciraju ili deluju jedni sa drugima u specifičnim društvenim kontekstima,[3] i uspevaju na pravičnim i recipročnim kompromisima.[4]
Tipovi[uredi | uredi izvor]
Intimni odnosi[uredi | uredi izvor]
Romantične veze uopšte[uredi | uredi izvor]
Romantične veze su definisali na bezbroj načina, pisci, filozofi, religije, naučnici, a u današnje vreme i savetnici za odnose. Dve popularne definicije ljubavi su Sternbergova trouglasta teorija ljubavi i Fišerova teorija ljubavi.[5][6][7] Sternberg definiše ljubav u smislu intimnosti, strasti i posvećenosti, za koje tvrdi da postoje na različitim nivoima u različitim romantičnim vezama. Fišer definiše ljubav kao sastavljenu od tri faze: privlačnost, romantična ljubav i vezanost. Romantične veze mogu postojati između dvoje ljudi bilo kog pola ili među grupom ljudi (vidi poliamoriju).
Romansa[uredi | uredi izvor]
Dok mnogi pojedinci prepoznaju jedinstveni kvalitet romantične veze kao prisustvo ljubavi, nemoguće je da romantične veze opstanu bez komponente međuljudske komunikacije. U okviru romantičnih veza, ljubav je stoga jednako teško definisati. Hazan i Šaver[8] definišu ljubav, koristeći Ejnsvortovu teoriju privrženosti, kao blizinu, emocionalnu podršku, samoistraživanje i nevoljnost odvajanja kada se rastaje od voljene osobe. Druge komponente za koje se obično smatra da su neophodne za ljubav su fizička privlačnost, sličnost,[9] reciprocitet[6] i samootkrivanje.[10]
Faze života[uredi | uredi izvor]
Rane adolescentske veze karakterišu druženje, reciprocitet i seksualna iskustva. Kako odrasli u nastajanju sazrevaju, oni počinju da razvijaju privrženost i osobine brige u svojim odnosima, uključujući ljubav, vezivanje, sigurnost i podršku za partnere. Rane veze takođe imaju tendenciju da budu kraće i pokazuju veću uključenost u društvene mreže.[11] Kasnije veze često su obeležene smanjenjem učešća u društvenim mrežama, jer par posvećuje više vremena jedno drugom nego saradnicima.[12] Kasnije veze takođe imaju tendenciju da pokazuju viši nivo posvećenosti.[11]
Većina psihologa i savetnika za odnose predviđa opadanje intimnosti i strasti tokom vremena, što biva zamenjeno većim naglaskom na druželjubivosti (razlikuje se od adolescentske saputničke ljubavi po kvalitetima brižnosti, posvećenisti i fokusiranosti na partnera). Međutim, studije parova nisu otkrile opadanje intimnosti niti važnosti seksa, intimnosti i strastvene ljubavi za one u dužim ili kasnijim vezama.[13] Stariji ljudi imaju tendenciju da budu zadovoljniji u svojim odnosima, ali se suočavaju sa većim preprekama za ulazak u nove veze nego mlađi ili sredovečni ljudi.[14] Posebno se starije žene suočavaju sa društvenim, demografskim i ličnim preprekama; muškarci od 65 i više godina imaju skoro dvostruko veće šanse da budu u braku nego žene, a skoro tri puta je veća verovatnoća da će udovci izlaziti 18 meseci nakon gubitka partnera u poređenju sa udovicama.
Bolja polovina[uredi | uredi izvor]
Termin bolja polovina stekao je popularnost tokom 1990-ih, odražavajući sve veće prihvatanje 'neheteronormativnih' odnosa. Može se koristiti da se izbegne stvaranje pretpostavke o polu ili statusu u vezi (npr. u braku, vanbračnoj zajednici, građanskoj zajednici) intimnog partnera osobe. Kohabitacije nastavljaju da rastu u zastupljenosti, pri čemu mnogi partneri smatraju da je kohabitacija skoro jednako ozbiljna kao brak ili zamena za brak.[14] Posebno LGBTQ osobe mogu se suočiti sa jedinstvenim izazovima u uspostavljanju i održavanju intimnih odnosa. Naprezanja 'unutrašnje homo-negativnosti' i predstavljanje sebe u skladu sa društveno prihvatljivim rodnim normama može smanjiti zadovoljstvo i emocionalne i zdravstvene beneficije koje doživljavaju u svojim odnosima..[15][16][17] LGBTQ mladima takođe nedostaje društvena podrška i vršnjačke veze koje uživaju heteronormativni mladi ljudi.[18] Bez obzira na to, uporedna istraživanja homoseksualnih i heteroseksualnih parova otkrila su mali broj razlika u intenzitetu, kvalitetu, zadovoljstvu ili posvećenosti odnosa.[19]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Berscheid E, Peplau LA (1983). „The emerging science of relationships”. Ur.: Kelley HH. Close relationships. New York: W.H. Freeman and Company. str. 1–19. OCLC 9131639.
- ^ Berscheid E (april 1999). „The greening of relationship science”. The American Psychologist. 4. 54 (4): 260—6. PMID 10217995. doi:10.1037/0003-066X.54.4.260.
- ^ Ye, Jinhui; Ye, Xiaoting (4. 11. 2020). „Adolescents' interpersonal relationships, self-consistency, and congruence: Life meaning as a mediator”. Social Behavior and Personality. 48 (11): 1—11. S2CID 226526839. doi:10.2224/sbp.9428.
- ^ Molm, Linda D.; Schaefer, David R.; Collett, Jessica L. (2007). „The Value of Reciprocity”. Social Psychology Quarterly. 70 (2): 199—217. JSTOR 20141780. S2CID 146252068. doi:10.1177/019027250707000208.
- ^ Acker, Michele; Davis, Mark H. (1992). „Intimacy, Passion and Commitment in Adult Romantic Relationships: A Test of the Triangular Theory of Love”. Journal of Social and Personal Relationships. 9 (1): 21—50. S2CID 143485002. doi:10.1177/0265407592091002.
- ^ a b Gibson, Lacey S. (20. 1. 2015). „The Science of Romantic Love: Distinct Evolutionary, Neural, and Hormonal Characteristics”. International Journal of Undergraduate Research and Creative Activities. 7: 1. doi:10.7710/2168-0620.1036 .
- ^ Sternberg, Robert J. (1986). „A triangular theory of love.”. Psychological Review. 93 (2): 119—135. doi:10.1037/0033-295x.93.2.119.
- ^ Hazan, Cindy; Shaver, Phillip (1987). „Romantic love conceptualized as an attachment process.”. Journal of Personality and Social Psychology. 52 (3): 511—524. PMID 3572722. S2CID 2280613. doi:10.1037/0022-3514.52.3.511.
- ^ Vangelisti, Anita L. (2011). „Interpersonal Processes in Romantic Relationships” (PDF). Ur.: Knapp, Mark L.; Daly, John A. The SAGE Handbook of Interpersonal Communication. SAGE Publications. str. 597—631. ISBN 978-1-4129-7474-5. S2CID 15423545.
- ^ Kito M (april 2005). „Self-disclosure in romantic relationships and friendships among American and Japanese college students”. The Journal of Social Psychology. 145 (2): 127—40. PMID 15816343. S2CID 25117099. doi:10.3200/SOCP.145.2.127-140.
- ^ a b Meier A, Allen G (2009). „Romantic Relationships from Adolescence to Young Adulthood: Evidence from the National Longitudinal Study of Adolescent Health”. The Sociological Quarterly. 50 (2): 308—335. PMC 4201847 . PMID 25332511. doi:10.1111/j.1533-8525.2009.01142.x.
- ^ Merkle, Erich R.; Richardson, Rhonda A. (2004). „Digital Dating and Virtual Relating: Conceptualizing Computer Mediated Romantic Relationships”. Family Relations. 49 (2): 187—192. JSTOR 585815. doi:10.1111/j.1741-3729.2000.00187.x.
- ^ Montgomery, Marilyn J.; Sorell, Gwendolyn T. (1997). „Differences in Love Attitudes across Family Life Stages”. Family Relations. 46 (1): 55—61. JSTOR 585607. doi:10.2307/585607.
- ^ a b Sassler S (jun 2010). „Partnering Across the Life Course: Sex, Relationships, and Mate Selection”. Journal of Marriage and the Family. 72 (3): 557—575. PMC 3399251 . PMID 22822268. doi:10.1111/j.1741-3737.2010.00718.x.
- ^ Mohr, Jonathan J.; Daly, Christopher A. (2008). „Sexual minority stress and changes in relationship quality in same-sex couples”. Journal of Social and Personal Relationships. 25 (6): 989—1007. S2CID 145225150. doi:10.1177/0265407508100311.
- ^ Li, Tina; Dobinson, Cheryl; Scheim, Ayden; Ross, Lori (2013). „Unique Issues Bisexual People Face in Intimate Relationships: A Descriptive Exploration of Lived Experience”. Journal of Gay & Lesbian Mental Health. 17: 21—39. S2CID 145715751. doi:10.1080/19359705.2012.723607.
- ^ Iantaffi A, Bockting WO (mart 2011). „Views from both sides of the bridge? Gender, sexual legitimacy and transgender people's experiences of relationships”. Culture, Health & Sexuality. 13 (3): 355—70. PMC 3076785 . PMID 21229422. doi:10.1080/13691058.2010.537770.
- ^ DeHaan S, Kuper LE, Magee JC, Bigelow L, Mustanski BS (2013). „The interplay between online and offline explorations of identity, relationships, and sex: a mixed-methods study with LGBT youth”. Journal of Sex Research. 50 (5): 421—34. PMID 22489658. S2CID 19195192. doi:10.1080/00224499.2012.661489.
- ^ Roisman GI, Clausell E, Holland A, Fortuna K, Elieff C (januar 2008). „Adult romantic relationships as contexts of human development: a multimethod comparison of same-sex couples with opposite-sex dating, engaged, and married dyads”. Developmental Psychology. 44 (1): 91—101. PMID 18194008. doi:10.1037/0012-1649.44.1.91.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Ovaj članak ili njegov deo izvorno je preuzet iz Rečnika socijalnog rada Ivana Vidanovića uz odobrenje autora.
- Miller R (2. 9. 2014). Intimate Relationships. McGraw-Hill Education. ISBN 978-0-07-786180-3.
- Williams KD, Nida SA (1. 12. 2016). Ostracism, Exclusion, and Rejection. Taylor & Francis. ISBN 978-1-315-30845-6.
- Baumeister RF, Leary MR (maj 1995). „The need to belong: desire for interpersonal attachments as a fundamental human motivation”. Psychological Bulletin. 117 (3): 497—529. PMID 7777651. doi:10.1037/0033-2909.117.3.497.
- Hartgerink CH, van Beest I, Wicherts JM, Williams KD (2015). „The ordinal effects of ostracism: a meta-analysis of 120 Cyberball studies”. PLOS One. 10 (5): e0127002. PMC 4449005 . PMID 26023925. doi:10.1371/journal.pone.0127002.
- Wong DW, Hall KR, Justice CA, Wong L (2014). Counseling Individuals Through the Lifespan. SAGE Publications. str. 326. ISBN 978-1483322032. „Intimacy: As an intimate relationship is an interpersonal relationship that involves physical or emotional intimacy. Physical intimacy is characterized by romantic or passionate attachment or sexual activity.”
- Ribbens JM, Doolittle M, Sclater SD (2012). Understanding Family Meanings: A Reflective Text. Policy Press. str. 267—268. ISBN 978-1447301127.
- Derlega VJ (2013). Communication, Intimacy, and Close Relationships. Elsevier. str. 13. ISBN 978-1483260426.
- GAIA, A. CELESTE (2002). „Understanding Emotional Intimacy: A Review of Conceptualization, Assessment and the Role of Gender”. International Social Science Review. 77 (3/4): 151—170. ISSN 0278-2308. JSTOR 41887101.
- Miller, Rowland & Perlman, Daniel (2008). Intimate Relationships (5th ed.). McGraw-Hill. ISBN 978-0073370187
- Perlman, D. (2007). The best of times, the worst of times: The place of close relationships in psychology and our daily lives. Canadian Psychology, 48, 7–18.
- Mashek DJ, Aron A (2004). Handbook of Closeness and Intimacy. Psychology Press. str. 1—6. ISBN 978-1135632403.
- Moore, M. (1985) "Nonverbal Courtship Patterns in Women: Contact and Consequences", Ethnology and Sociobiology, 6: 237–247.
- Woolhouse, Hannah; McDonald, Ellie; Brown, Stephanie (2012-09-13). „Women's experiences of sex and intimacy after childbirth: making the adjustment to motherhood”. Journal of Psychosomatic Obstetrics & Gynecology. 33 (4): 185—190. ISSN 0167-482X. PMID 22973871. S2CID 37025280. doi:10.3109/0167482x.2012.720314.
- Delicate, Amy; Ayers, Susan; McMullen, Sarah (jun 2018). „A systematic review and meta-synthesis of the impact of becoming parents on the couple relationship”. Midwifery. 61: 88—96. ISSN 0266-6138. PMID 29574301. S2CID 4343958. doi:10.1016/j.midw.2018.02.022.
- Barrett, Geraldine; Pendry, Elizabeth; Peacock, Janet; Victor, Christina; Thakar, Rance; Manyonda, Isaac (februar 2000). „Women's sexual health after childbirth”. BJOG: An International Journal of Obstetrics and Gynaecology. 107 (2): 186—195. ISSN 1470-0328. PMID 10688502. S2CID 20957398. doi:10.1111/j.1471-0528.2000.tb11689.x.