Među svojima
Među svojima je tužna pesma (elegija) Vladislava Petkovića Disa, napisana 1916. godine.
Društveni kontekst[uredi | uredi izvor]
Vladislav Petković Dis je za vreme Prvog svetskog rata, zajedno sa ostalim srpskim vojnicima, prebačen preko Albanije. Dospeo je na ostrvo Krf, a odatle je lađom otplovio u Francusku. U to vreme je nastala ova pesma. Prilikom povratka u domovinu 1917. godine, lađa u kojoj se Dis nalazio bila je torpedovana i on je poginuo.
Analiza pesme[uredi | uredi izvor]
Pesma je ispevana u šest strofa i to su dvanaesterci u katrenima.
Pesma počinje stihovima „U mom srcu ponoć“, što upućuje na teško duševno stanje pesnika. Taj pesimizam razbija misao o voljenoj ženi i zavičaju. U prvoj strofi žena je predstavljena kroz metafore zvezda, majka, robinja.
U drugoj strofi se javlja kontrast između proleća i rata. Pesnik pokušava da zamisli uobičajen dan svoje supruge u ratom zahvaćenoj Srbiji. Ona je za njega divna zora, jer je posvećena njihovoj deci i egzistenciji. Deca nevinim pitanjima potkrepljuju već teško duševno stanje svoje majke („Mama zašto plačeš? Jel pisao tata?“). Majka svoje emocije ne može da zadrži i one prerastaju u bolni jecaj. Njene emocije bivaju prekinute snažnim eksplozijama, koje je pesnik iskazao poređenjem.
„Napolju je vidno, kao pred svitanje
Ko da će se dići grobovi i ljudi.“
U poslednjoj strofi pesnik govori o duhovnoj snazi svoje supruge i ona je za njega njegov sjajni život:
„Lice ti se vedri: to duša svetinje
Ljubi tvoje čelo, moj sjajni živote.“