Milan Jovanović (fotograf)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Milan Jovanović
Milan Jovanović pred odlazak u rat, 1914.
Lični podaci
Datum rođenja1863
Mesto rođenjaVršac, Austrijsko carstvo
Datum smrti17. mart 1944.(1944-03-17) (80/81 god.)
Mesto smrtiBeograd, Kraljevina Jugoslavija (dejure)
Srbija pod nemačkom okupacijom (defakto)

Milan Jovanović (Vršac, oktobar 1863Beograd, 17. mart 1944) bio je srpski i jugoslovenski fotograf.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Sin je fotografa Stevana Jovanovića, brat slikara Paje Jovanovića i otac vajara Dušana Jovanovića. Učio je fotografiju u očevom ateljeu u Vršcu, zatim, u razdoblju 18791887. u Beču, Minhenu i Pariz i Trstu. Njegova najveća aktivnost traje do 1914. godine kada je mobilisan, otišao u rat (na dužnost posilnog kneza Đorđa Karađorđevića), a posle navodnog ranjavanja,[1] i oporavka u Firenci, kraće vreme nastavio je rad u Beogradu (19201921).

Rad[uredi | uredi izvor]

Godine 1887. otvorio je svoj prvi fotografski atelje u Beogradu, na Obilićevom vencu, preko puta spomenika knezu Mihailu (danas palata Kulturnog centra Beograda). Od 1902. godine radio u novom ateljeu (ul. Kralja Milana 46 – danas bioskop “Zvezda”), prvoj namenski, za fotografski atelje, podignutoj zgradi u Srbiji, čiji je fasadni izgled (ateljea) još uvek delimično očuvan.[2]
Tokom dve i po decenije uspešnog delovanja u fotografiji Jovanović se ispoljio u različitim temama. Prvobitno je građanski fotograf-portretista, i ta delatnost će ostati dominantna tokom celog njegovog radnog veka. Početkom devete decenije 19. veka uveo u svoj rad i snimanje veduta i panorama Beograda, a iste prizore je docnije prenosio na razglednica, čime se svrstao među prve izdavače poštanskih karata sa slikom u Srbiji, od 1896. U gotovo celom razdoblju svoga rada bio je fotograf-saradnik Kraljevskog narodnog pozorišta u Beogradu, uz to ostvario je veliki broj portreta glumaca, reditelja, dramskih pisaca i pozorišnih saradnika.

Najveći doprinos srpskoj kulturi dao je velikom grupom portreta savremenika; njegovom fotografskim aparatom zabeleženi su likovi akademika, književnika, slikara, novinara, političara, i mnogobrojnih drugih znamenitih ličnosti srpske kulture, nauke ili umetnosti poslednje decenije 19. veka i prve decenije 20-og. Ostvario je antologijske portrete, autentične tipske pojave u portretnoj fotografiji kod Srba – među kojima su Ljubomir Nenadović (1888); Milovan Glišić (1888); Vela Nigrinova; Beta Vukanović (1896); Stojan Novaković (1898); Jovan Dragašević; Radoje Domanović (1900); Stevan Sremac (1901); Bora Stanković; Ana Lozanić; Đorđe Krstić, Vladislav Petković Dis (1903); Branislav Nušić; Bogdan Popović (1904); Ilija Stanojević (1908) i drugi.

Dvorski portreti[uredi | uredi izvor]

Milan Jovanović je od 1893. dvorski fotograf kralja Srbije. Uradio je i portrete srpskih vladara: kraljeva Milana i Aleksandra Obrenovića, kraljice Natalije i, kasnije, kraljice Drage. Posle dvorskog puča (28. maja 1903) i smene dinastija u Srbiji 1903. godine, Jovanović je, kao prijatelj dvora, po svemu sudeći, bio za kratko u nemilosti kod novog vladara. Ipak, sredinom 1904. snimio je portrete kneginje Jelene i mladih kneževića Đorđa, Aleksandra i Pavla Karađorđevića, a zatim mu je dozvoljeno da i dalje koristi titulu fotografa srpske kraljevske kuće. Od 1904. uradio je gotovo sve zvanične portrete kralja Petra Prvog Karađorđevića i članova njegove porodice. Od 1896. nosio je titulu i dvorskog fotografa knjaza Crne Gore i Brda, ali, začudo, nijedna Jovanovićeva fotografija sa likom kneza, docnije kralja Nikole, ili članova crnogorske vladajuće porodice, nije zabeležena u literaturi.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Podatak o ranjavanju je nepouzdan, dobijen je od porodice, uz opasku da je Jovanović, kao mason, zajedno sa njegovim pretpostavljenim, princom Đorđem, možda samo „sklonjen“ iz Bizerte u Firencu.
  2. ^ Vujović, Branko (2003). Beograd u prošlosti i sadašnjosti. Beograd: Izdavačka kuća Draganić. str. 219. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Goran Malić, Milan Jovanović fotograf. – Beograd : Srpska akademija nauka i umetnosti, knj. 86, 1997.
  • Goran Malić, Letopis srpske fotografije 1839-2008. Beograd : Fotogram, 2009.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]