Miodrag Belodedić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Miodrag Belodedić
Miodrag Belodedić 2018. godine
Lični podaci
Puno ime Miodrag Belodedić
Datum rođenja (1964-05-20)20. maj 1964.(59 god.)
Mesto rođenja Sokolovac, NR Rumunija
Visina 1,85 m
Pozicija štoper
Juniorska karijera
1978—1981
1981—1982
Minerul Nova Moldava
Lučeafarul Bukurešt
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1982—1988
1989—1992
1992—1994
1994—1995
1995—1996
1996—1998
1998—2001
Steaua Bukurešt
Crvena zvezda
Valensija
Real Valjadolid
Viljareal
Atlante
Steaua Bukurešt
174
63
49
31
16
65
61
(18)
(3)
(0)
(0)
(0)
(3)
(3)
Reprezentativna karijera
1984—2000 Rumunija 55 (5)

Miodrag Belodedić (rum. Miodrag Belodedici; Sokolovac, 20. maj 1964) je bivši rumunski fudbaler srpskog porekla. Dva puta je osvojio Kup šampiona, 1986. sa Steauom, a 1991. sa Crvenom zvezdom.[1] Postao je treći igrač koji je to uspeo da uradi sa dva različita kluba.[2][3]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Belodedić je fudbal počeo da trenira u svom rodnom Sokolovcu.[1] Priključio se mlađim kategorijama ekipe Minerula iz Nove Moldave 1978. gde mu je trener bio Olimp Matesku. Nakon tri sezone provedene Minerulu izabran je da pređe u ekipu Lučeafarula iz Bukurešta, tim koji je formirao fudbalski savez Rumunije kako bi u istoj ekipi okupio najtalentovanije igrače iz cele zemlje.

Iz Lučeafarula je prešao u Steauu na zahtev tadašnjeg predsednika kluba Jona Aleksandreskua. Sa Steauom je četiri puta uzastopno, između 1985. i 1988. osvajao titule prvaka Rumunije, a tri puta su trijumfovali i u Kupu, 1985, 1987. i 1988. Kup šampiona je osvojio 1986, a Superkup Evrope 1987.

Dok je Čaušeskuov režim bio na vlasti, Belodedić je 1988. godine prebegao u Jugoslaviju.[1][4] To je učinio jer u to vreme rumunskim fudbalerima fudbalski savez nije dozvoljavao da odu u inostranstvo. Njegov dečački san je bio da zaigra za Crvenu zvezdu, te je pokušao da stupi u kontakt sa ljudima iz njene uprave. Belodedićev prijatelj kod koga je boravio u Beogradu pokušao je da ga nagovori da pređe u Partizan. Kada je Dragan Džajić saznao da Belodedić želi da pređe u Zvezdu, odmah je reagovao i potpisao ugovor sa njim.

Po dolasku u Crvenu zvezdu nije mogao da potpiše ugovor, jer već ugovorom bio vezan za Steauu. Zbog nepoštovanja ugovora UEFA ga je kaznila jednogodišnjom suspenzijom. Tokom trajanja te kazne on je trenirao sa igračima Crvene zvezde i nastupao je u prijateljskim utakmicama, ali nije imao pravo nastupa u onim takmičarskim. Zbog ovog bekstva u Rumuniji je osuđen u odsustvu na 10 godina zatvora zbog izdaje.[1] Nakon Rumunske revolucije 1989. sve optužbe protiv njega su povučene i on je ponovo mogao da se vrati u Rumuniju.

Kazna mu je istekla krajem 1989. godine, te je on u novom klubu debitovao tek na proleće 1990. Sa Zvezdom je osvojio svoj drugi pehar namenjen pobedniku Kupa šampiona 1991. nakon pobede nad Olimpikom iz Marseja.[1] U tom finalu Belodedić je, tokom izvođenja penala, bio strelac jednog od njih. Krajem te godine, sa Crvenom zvezdom je osvojio i Interkontinentalni kup, koji nije uspeo 1986. da osvoji i sa Steauom.

Za Belodedića je tada bio zainteresovan veliki broj klubova, najviše Sampdorija, u čije redove je bio nadomak prelaska, ali je umesto odlaska tamo ipak izabrao Valensiju u koju je prešao tokom leta 1992.[1] Tamo se zadržao dve sezone, odakle je prvo prešao u Real Valjadolid, gde je odigrao jednu sezonu, a zatim je još jednu sezonu proveo u Viljarealu koji je tada igrao u drugoj ligi.

U Meksiko je otišao 1996. gde je dve sezone nastupao za Atlante. U Rumuniju se vratio 1998. kako bi završio svoju igračku karijeru u Steaui. U njoj je igrao tri sezone i osvojio je domaći kup 1999, a od aktivnog igranja se oprostio osvajanjem titule prvaka države 2001.

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Za seniorsku reprezentaciju Rumunije je odigrao 55 utakmice i postigao je pet golova, (1984-2000) Debitovao je 31. jula 1984. u prijateljskoj utakmici sa reprezentacijom Kine (1:0). Do svog bekstva u Jugoslaviju, za reprezentaciju je nastupao 19 puta i postigao je četiri pogotka. Nakon toga je bio suspendovan, a kada mu je kazna ukinuta još neko vreme nije pozivan u reprezentaciju. Ponovo je dobio poziv tek 1992. prvi put nakon četiri godine.

Učestvovao je na Svetskom prvenstvu 1994. i na dva Evropska prvenstva 1996. i 2000. Na ovom poslednjem se i oprostio od reprezentacije.

Nakon završetka igračke karijere počeo je da radi za fudbalski savez Rumunije kao koordinator mlađih reprezentativnih selekcija.

Trofeji[uredi | uredi izvor]

Steaua[uredi | uredi izvor]

Crvena zvezda[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ „Belodedić: I među nama igračima je bilo agenata Sekuritatee” (na jeziku: srpski). 2024-03-12. Pristupljeno 2024-03-18. 
  2. ^ „Spectatorii admirau eleganța lui Belodedici” [Spectators admired Belodedici's elegance]. Gazeta Sporturilor (na jeziku: rumunski). Arhivirano iz originala 03. 12. 2013. g. Pristupljeno 2. 7. 2017. 
  3. ^ Miodrag Belodedici Arhivirano na sajtu Wayback Machine (22. oktobar 2012); at Sports Illustrated
  4. ^ „BEZ NJEGA NE BI BILO NI BARIJA: Čovek OSUĐEN NA ROBIJU pomogao Zvezdi da postane šampion Evrope...”. srbijadanas.com. 31. decembar 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]