Miomir Petrović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Miomir Petrović
Miomir Petrović
Lični podaci
Datum rođenja(1972-03-01)1. mart 1972.(52 god.)
Mesto rođenjaBeograd, SFRJ
Književni rad
Najvažnija delaArgivski incident
Persijsko ogledalo
Bakarni bubnjevi
NagradeOktobarska nagrada grada Beograda za knjigu drama Argivski incident (1996)

Miomir Petrović (1. mart 1972) srpski je pisac, pripovedač i dramaturg.[1][2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Diplomirao je na odseku za Dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu (1995) i magistrirao na odseku za Teatrologiju na FDU u Beogradu (1999). Njegova magistarska teza nosi naziv: Dela savremenih domaćih dramskih pisaca na repertoaru Ateljea 212 u razdoblju 1967-1987. Doktorirao je na temu Mitska matrica u umetničkim i medijskim tekstovima (Sartr, Venders, Ransmajer, Bejkon) na Interdisciplinarnim studijama na Univerzitetu umetnosti u Beogradu. Dobitnik je Oktobarske nagrade grada Beograda za knjigu drama Argivski incident (Skupština grada Beograda, 1996). Dobitnik nagrade „Laza Kostić”, Salona knjiga u Novom Sadu za roman „Kuća od soli” (2016).

Karijera[uredi | uredi izvor]

Radio je kao glavni dramaturg pozorišta Atelje 212 u Beogradu (1996—1999), kao zamenik direktora drame Narodnog pozorišta u Beogradu (2001), zatim kao dramaturg Narodnog pozorišta u Beogradu (2003), asistent-umetnički saradnik na predmetu Dramaturgija na Akademiji umetnosti BK u Beogradu (1998—2007) i kao docent na predmetima Istorija svetske drame i pozorišta i Istorija nacionalne drame i pozorišta na istom fakultetu. Od 2008. godine je docent, pa potom vanredni profesor na predmetu Kreativno pisanje, čitanje i interpretacija na Fakultetu za kulturu i medije u Beogradu. Trenutno radi kao redovni profesor na predmetu Uvod u dramaturgiju i Estetika na Institutu za umetničku igru u Beogradu. Na Fakultetu savremenih umetnosti u Beogradu predaje na predmetima Istorija filma i Filmska umetnost[3]. Član je Upravnog odbora Pedagoškog muzeja u Beogradu (2005), Udruženja književnika Srbije (1998—2000), jugoslovenskog komiteta panbalkanskog udruženja Rigina Karta (Atina, Grčka), član Udruženja dramskih umetnika Srbije. Zastupljen u veb antologiji savremene srpske umetnosti Projekat Rastko.

Privatan život[uredi | uredi izvor]

Sin je akademskog slikara Gradimira Petrovića.

Kritika[uredi | uredi izvor]

Miomir Petrović (1972) spada u najzanimljivije srpske prozaiste mlađe generacije — ne samo po veštini pripovedanja, već i po erudiciji.

— Dnevnik, Novi Sad

Miomir Petrović slovi na domaćoj književnoj sceni za jednog od najistaknutijih pisaca mlađe generacije.

— Glas, Beograd

Zgusnutom i briljantnom prozom, Miomir Petrović na vrlo originalan način traga za odgovorima na dva fundamentalna pitanja. Jedno je o prirodi umetnosti i varljivosti stvaranja slike stvarnosti. Osobit trenutak srpskog romana!

— Politika Ekspres, Beograd

Karakterističnim neobaroknim rukopisom, Petrović vešto gradi trilerski zaplet u kome se prepliću alternativna istorija Beograda, zavere tajnih društava i mračna budućnost prestonice. I u ovom delu, autor „Persijskog ogledala“ i „Lisičjeg ludila“ eksperimentiše sa žanrovima u rasponu od poetske proze do horora, podstičući čitaoce da kao i njegovi junaci tragaju za sopstvenim identitetom i smislom u vremenu u kome su mnoge vrednosti obesmišljene.

— Danas, Beograd

Dela[uredi | uredi izvor]

Drame i izvođenja[uredi | uredi izvor]

Objavio je drame „Vagabund u gradskom vrtu“ (Novi Sad: Scena, 1995), „Argivski incident“ (Kragujevac: Jefimija, 1996), „Demijurg“ (Kragujevac: Jefimija, 1997), „Appendix“ (Beograd: Književna reč, 1997), „Čopor“ (Novi Sad: Scena, 1998). Izvođenja: „Appendix“ - Centar lepih umetnosti Gvarnerijus (2003), režija Boško Ćorđević; „Appendix“ — Radio Beograd I program, režija Božidar Ćurović (2004); „Vučje leglo“ — Narodno pozorište Pirot (2006), režija Boris Todorović.

Objavio je i teatrološke oglede „Oslobođenje drame“ (Beograd: Zadužbina Andrejević, 2000)kao i udžbenik za osnovne studije iz kreativnog pisanja „Kreativno pisanje, naratološki pristup tekstu i kontekstu” (Beograd: Fakultet za kulturu i medije, 2011).

Proza[uredi | uredi izvor]

Već 1996. godine počeo je da objavljuje priče u Književnoj reči, Politici, Pozivnici (Zrenjanin) i romane.

  • „Sakaćenje Romana“ (Beograd: Prosveta, 1997)
  • „Pankration“ (Beograd: BIGZ, 1998)
  • „Samomučitelj“ (Beograd: Prosveta, 2000).

Prekretnicu u recepciji njegove književnosti predstavlja roman „Persijsko ogledalo“.

  • „Persijsko ogledalo” (Beograd: Geopoetika, 2001)
  • „Arhipelag“ (Beograd: Geopoetika, 2003).

Od 2005. godine ekskluzivni je autor izdavačke kuće Laguna iz Beograda sa romanima:

Proza Miomira Petrovića prevedena je na makedonski jezik "Lisičino ludilo" (SKC, Skopje 2007) i ruski jezik "Filoktet sa Lemnose" (Altheia, Sankt-Peterburg 2019), "Persidskoe zerkalo" (Altheia, Sankt-Peterburg 2019).

Stil Miomira Petrovića odlikuje inkliniranje poetskoj prozi, ali žanrovsko eksperimentisanje u rasponu od eskapističkog lirizma do horora, neobarokni pristup dugačkim rečenicama pažljivo vođene strukture.

Zastupljen u književnim antologijama:

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Miomir Petrović“ (biografija), Projekat Rastko, pristupljeno 30. jun 2013. 00:31
  2. ^ „Miomir Petrović“ (biografija), Izdavačko preduzeće „Laguna“, pristupljeno 14. maj 2013. 12:50
  3. ^ „Profesor - Miomir Petrović”. Fakultet savremenih umetnosti (na jeziku: srpski). 2018-12-17. Pristupljeno 2020-12-08. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]