Mihail Ljermontov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Mihail Ljermontov
Mihail Ljermontov
Lični podaci
Puno imeMihail Jurjevič Ljermontov
Datum rođenja(1814-10-15)15. oktobar 1814.
Mesto rođenjaMoskva, Ruska Imperija
Datum smrti27. jul 1841.(1841-07-27) (26 god.)
Mesto smrtiPjatigorsk, Ruska Imperija
ObrazovanjeNikolajevska konjička škola, Moscow university boarding school

Potpis

Mihail Jurjevič Ljermontov (rus. Михаил Юрьевич Лермонтов;[1] Moskva, 15. oktobar 1814Pjatigorsk, 27. jul 1841)[2] je bio ruski romantičarski pisac i pesnik, poznat kao „pesnik Kavkaza“.

Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]

Ljermontov je rođen u Moskvi 3. oktobra(jk)/15. oktobar 1814,[3] a odrastao je u selu Tarhani, gde se nalazi njegov grob. Njegova porodica vodi poreklo od škota Learmount, koji se doselio u Rusiju u ranom XVII veku.[4][5][6]

Njegova baba, koja ga je odgajila jer mu je majka rano umrla, a otac bio u vojsci, se postarala da Ljermontov dobije odlično obrazovanje.

Nakon završetka gimnazije, Ljermontov je 1830. upisao Moskovski univerzitet, ali se nije dugo zadržao zbog nepokornosti prema jednom profesoru. Od 1830. do 1834. je išao u vojnu školu u Sankt Peterburgu te je postao oficir. Za to vreme je pisao dosta poezije pod uticajem Puškina i Bajrona. Takođe se zanimao za rusku istoriju i srednjovekovnu epsku poeziju, što se odrazilo na „pesmu trgovca Kalašnjikova“, dugačku poemu „Borodino“ i seriju popularnih balada.

Slava i egzil[uredi | uredi izvor]

Nakon smrti Puškina 1837. godine, Ljermontov je izrazio osećanja kroz pesmu upućenu Caru Nikolaju I Pavloviču, zahtevajući osvetu nad ubicom Puškina. Pesma je osudila „stubove“ ruske visoke klase za Puškinovu smrt.

Nikolaj Pavlovič ga je zbog ove pesme prognao na Kavkaz, gde je Ljermontov već bio kao mali.

Ljermontov je posetio Sankt Peterburg 1838. i 1839. godine. Njegova neuzvraćena ljubav prema Varvari Lopuhini je zabeležena u nezavršenom romanu Kneginja Ligovska. Nakon dvoboja sa sinom francuskog veleposlanika, opet je vraćen u vojsku na Kavkazu.

Godine 1839. završio je svoj jedini roman, Junak našeg doba, koji gotovo predviđa dvoboj u kom je Ljermontov izgubio život dve godine kasnije, 27. jula (15. jul (jk)/a) 1841.

Dela[uredi | uredi izvor]

Tokom svog života, Ljermontov je objavio samo jednu zbirku pesama 1840. godine. Tri nove zbirke, oštro cenzurisane, su objavljene godinu dana nakon njegove smrti.

Objavio je samo jedan roman, koji je imao puno uticaja na rusku prozu. „Junak našeg doba“ je usko povezana kolekcija pripovetki o ličnosti Pečorina.

Inovativna struktura romana je navela na nekoliko imitacija, jedna od kojih je Nabokov roman Pnin (1955).

Pisao je poeme: „Demon“, „Pesma o trgovcu Kalašnikovu“, „Mciri“, pesme: „Prorok“, „Pesnik“, „Izlazim sam na put...“, „Jedro“, „Povodom pesnikove smrti“, „Misao“, „Otadžbina“, „Zbogom, neumivena Rusijo...“, „Oblaci“, dramu „Maskarada“ i roman „Junak našeg doba“.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Lermontov". Random House Webster's Unabridged Dictionary.
  2. ^ „Mihail Jurjevič Ljermontov”. biografija.org. Pristupljeno 3. 2. 2022. 
  3. ^ Powelstock 2011, str. 27.
  4. ^ Babulin, I.B. The New Lines Regiments in the Smolensk War, 1632–1634 Reitar, No. 22, 2005
  5. ^ Mirsky, D. (1926). „Lermontov, Mikhail Yurievich”. az.lib.ru. Pristupljeno 2012-12-01. 
  6. ^ „Lermontov, Mikhail Yurievich”. Russian Authors. Biobibliographical Dictionary. Vol 1. Prosveshchenye Publishers, Moscow. Pristupljeno 2013-12-01. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]