Mičigen (jezero)

Koordinate: 43° 41′ 32″ S; 87° 04′ 35″ Z / 43.692222° S; 87.076389° Z / 43.692222; -87.076389
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mičigen
Mičigen (jezero)
Koordinate43° 41′ 32″ S; 87° 04′ 35″ Z / 43.692222° S; 87.076389° Z / 43.692222; -87.076389
Tipprirodno
PritokeMilwaukee River, Kalamazoo River, Fox River, Grand River, Root River, Calumet River, Pere Marquette River, St. Joseph River, Ahnapee River, Big Sable River, Carp Lake River, Crystal River, Cut River, Escanaba River, Galien River, Leland River, Manistee River, Manistique River, Oconto River, Platte River, Pointe aux Chenes River, Sheboygan River, Trail Creek, Dunes Creek
Zemlje basena SAD
Maks. dužina494 km
Maks. širina190 km
Površina57.757[1] km2
Pros. dubina85 m
Maks. dubina281 m
Zapremina4 918[2] km3
Nad. visina177[3] m
Mičigen na karti SAD
Mičigen
Mičigen
Vodena površina na Vikimedijinoj ostavi

Jezero Mičigen (engl. Lake Michigan) je jezero u SAD. Jedno je od pet severnoameričkih Velikih jezera.[4] Nalazi se na teritoriji američkih saveznih država Ilinois, Indijana, Mičigen i Viskonsin. Najveći grad na njegovoj obali je Čikago.

Jezero Mičigen je jedino Veliko jezero koje je svojom celom površinom unutar teritorije Sjedinjenih Država, budući da se sva ostala dele sa Kanadom. Jezero ima površinu od 57.750 km², što ga čini drugim najvećim slatkovodnim jezerom u SAD i 5. najvećim jezerom na svetu. Najveća dubina jezera iznosi 281 m.

Grb
Grb države Mičigen


Istorija[uredi | uredi izvor]

Neki od najranijih stanovnika jezera Mičigen su bili Hopevel Indijanci. Njihova kultura je opala posle 800. godine, a narednih nekoliko stotina godina, region je bio dom naroda poznatih kao Indijski Indijanci. Početkom 17. veka, kada su zapadnoevropski istraživači prvi put krenuli u regiju, naišli su na potomke Indijskih Indijanaca: Čipeva; Menomini; Sauk; Fok; Vinebago; Majami; Otava; i Potavatomi. Veruje se da je francuski istraživač Džen Nikolet bio prvi Evropljanin koji je stigao do jezera Mičigen, verovatno 1634. ili 1638. godine. U najranijim evropskim mapama regiona, ime jezera Ilinois pronađeno je pored imena "Mičigen", nazvano po konfederaciji plemena u Ilinoisu.

Jezero Mičigen je spojeno preko uskih, otvorenih vodotoka Makinak sa jezerom Hjuron, a kombinovano vodeno telo se ponekad naziva Mičigen-Hjuron (takođe Hjuron-Mičigen). Prolaz Makinak je bio važan put Indijanaca i trgovina krznom. Nalazi se na južnoj strani prolaza, grad Makino, Mičigen, lokacija Fort Mikilimakinak, rekonstruisana francuska tvrđava osnovana 1715. godine, a na severnoj strani je St. Ignas, Mičigen, mesto francuske katoličke misije. Indijanci, osnovani 1671. godine 1673. Žak Market, Luis Džuliet i njihova posada od pet Metis Vojagura pratili su jezero Mičigen do Grin Beja i uzvodno uz reku Fok, gotovo do svojih izvora, u potrazi za rekom Misisipi, usp. Fok – Viskonsin vodotoka. Istočni kraj Strejtsa kontrolisao je Fort Makinak na ostrvu Makinak, britanskoj kolonijalnoj i ranoj američkoj vojnoj bazi i trgovačkom centru za krzno, osnovanom 1781.

Sa pojavom evropskih istraživanja u tom kraju krajem 17. veka, jezero Mičigen je postalo deo vodenih puteva koji vode od reke Sejnt Lorens do reke Misisipi, a odatle do Meksičkog zaliva.  Francuski coureur de bois i vojaguri osnovali su male luke i trgovačke zajednice, kao što je Grin Bej, na jezeru krajem 17. i početkom 18. veka.

U 19. veku jezero Mičigen je igralo glavnu ulogu u razvoju Čikaga i Srednjeg zapada SAD zapadno od jezera. Na primer, 90% zrna koje je dopremljeno iz Čikaga putovalo je na istok preko jezera Mičigen tokom predratnih godina, i samo retko pada ispod 50% posle građanskog rata i velike ekspanzije železničkog saobraćaja.

Prva osoba koja je stigla do dubokog dna jezera Mičigen je bio J. Val Klamp, naučnik sa Univerziteta Viskonsin – Milvoki. Klump je dostigao dno preko podmornice kao deo istraživačke ekspedicije iz 1985.

Godine 2007, niz kamenja paralelnih sa drevnom obalom, otkrio je Mark Holej, profesor podvodne arheologije na severozapadnom Mičigen fakultetu. Nalazi se 12 m ispod površine jezera. Za jedno od kamenja je rečeno da ima delove slične mamutu.[5]

Zagrevanje jezera Mičigen bilo je predmet izveštaja Univerziteta Purdu 2018. U svakoj deceniji od 1980. godine došlo je do stalnog porasta prosečne površinske temperature. Ovo će verovatno dovesti do smanjenja prirodnog staništa i nepovoljnog uticaja na opstanak autohtonih vrsta.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Jezero Mičigen je jedino od Velikih jezera (od njih 5) u potpunosti unutar granica Sjedinjenih Država; ostala su podeljena sa Kanadom.  Nalazi se u regiji poznatoj kao Američki Srednji zapad.

Velika jezera

Statistika i barimetrija[uredi | uredi izvor]

Jezero Mičigen ima površinu od 58.026 km²; (34.284 km² leži u državi Mičigen, 19.056 km² u Viskonsinu, 606 km² u Indijani, i 1.576 4.079 km² u Ilinoisu) što ga čini najvećim jezerom po površini (Bajkalsko jezero u Rusiji, veća je zapremina vode) i peto po veličini jezero na svetu. To je veća polovina jezera Mičigen – Hjuron, koja je po površini najveće telo sveže vode u svetu. Dugačka je 494 km i široka je 190 milja, a dužina obale iznosi 1.640 milja. Prosečna dubina jezera je 46 m, dok je najveća dubina 153 metra 5 stopa (281 m). Sadrži zapreminu od 4.918 km³. Zeleni zaliv na severozapadu je njegov najveći zaliv. Uvala Grand Traverse na severoistoku je još jedan veliki zaliv. Najdublji region jezera Mičigen, koji leži u njegovoj severnoj polovini, zove se Čipev bazen (nazvan po pretistorijskom jezeru Čipeva) i odvojen je od Južnog Čipev bazena, relativno plitkim područjem zvanim Plato na srednjem jezeru.

Gradovi[uredi | uredi izvor]

Dvanaest miliona ljudi živi uz obalu jezera Mičigen, uglavnom u gradovima u Čikagu i Milvokiju. Ekonomija mnogih zajednica u severnom Mičigenu i Okrugu Dor, Viskonsin je podržana turizmom, sa velikim brojem sezonskih populacija privučenih jezerom Mičigen. Južni vrh jezera blizu Gari, Indijane je jako industrijalizovan.

Veza sa okeanom i otvorenim vodama[uredi | uredi izvor]

Morski put Sen Loren i plovni put Velikih jezera otvorili su Velika jezera na brodovima koji su plovili okeanima. Širi brodovi za prevoz kontejnera koji se kreću preko okeana ne pristaju kroz brave na ovim putevima, pa je brodarstvo ograničeno na jezerima. Uprkos velikoj veličini, veliki delovi Velikih jezera zamrzavaju zimi, prekidajući većinu brodova. Neki ledolomci plove jezerima.

Velika jezera su takođe povezana vodama Ilinoisa sa Meksičkim zalivom preko reke Ilinois (iz Čikaga) i reke Misisipi. Alternativni put je preko reke Ilinois (iz Čikaga), do Misisipija, iznad Ohaja, a zatim preko vodenog toka Tenesi-Tombigbi (kombinacija niza reka i jezera i kanala) do Mobilnog zaliva i Zaliva. Komercijalni promet trajekta na ovim plovnim putevima je težak.

Brodovi za uživanje mogu ući ili izaći iz Velikih jezera putem kanala Iri i reke Hadson u Njujorku. Kanal Iri povezuje se sa Velikim jezerima na istočnom kraju jezera Iri (u Bufalu) i na južnoj strani jezera Ontario (u Osvigu).

Plaže[uredi | uredi izvor]

Jezero Mičigen ima mnogo plaža. Regija se često naziva "Treća obala" Sjedinjenih Država, nakon Atlantskog okeana i Tihog okeana. Pesak je često mekan i sivo-bele boje, poznat kao "pevački pesak" zbog škripanja (izazvanog visokim sadržajem kvarca) koji emituje kada se hoda. Neke plaže imaju peščane dine prekrivene zelenom plažom i peščanim trešnjama, a voda je obično bistra i hladna, između 13 i 27 °C, čak i u kasnim letnjim mesecima. Međutim, pošto preovlađujući zapadni vetrovi imaju tendenciju da pomeraju površinsku vodu prema istoku, postoji protok toplije vode do obale Mičigena tokom leta.

Peščane dine smeštene na istočnoj obali jezera Mičigen su najveći slatkovodni sistem dina na svetu. U stvari, na više lokacija duž obale, dine se uzdižu nekoliko stotina metara iznad površine jezera. Veliki oblici dina mogu se videti u mnogim državnim parkovima, nacionalnim šumama i nacionalnim parkovima duž obale Indijana i Mičigena. Male formacije dina mogu se naći na zapadnoj obali jezera Mičigen u državnom parku Ilinois Plaža, a umerene dimenzije dina mogu se naći u državnom parku Kohler-Andra i Point Bič Stejt Forest u Viskonsinu. Velika formacija dina može se naći u Državnom parku Dunfara u Viskonsinu na poluostrvu vrata. Plaže na jezeru Mičigen u Severnom Mičigenu su jedino mesto na svetu, pored nekoliko unutrašnjih jezera u tom regionu, gde se mogu naći Petoski kamenje, državni kamen.

Plaže zapadne obale i najseverniji deo istočne obale često su stenoviti, s nekim peščanim plažama zbog lokalnih stanja; dok su južne i istočne plaže tipično peščane i pokrivene dinama. To je delom zbog prevladavajućih vetrova sa zapada (koji takođe uzrokuju da se na istočnoj obali zimi grade debeli slojevi leda).

Gradski prilaz jezeru u Čikagu sastoji se od parkova, plaža, luka i marina, kao i stambenih naselja povezanih Čikago Lakefront Trail-om. Tamo gde nema plaža ili marina, kamene ili betonske obloge štite obalu od erozije. Čikago je udaljen 39 km između južnih i severnih granica grada.

Trajekti[uredi | uredi izvor]

Dva trajekta za putnike i vozila obavljaju trajektne usluge na jezeru Mičigen, oba koja povezuju Viskonsin na zapadnoj obali sa Mičigenom na istoku. Od maja do oktobra, istorijski parni brod, SS Badger, radi svakodnevno između Manitovok, Viskonsin i Ludington, Mičigen, koji povezuje američki auto-put 10 između dva grada. Lake Express, osnovano 2004. godine, prevozi putnike i vozila preko jezera između Milvoki, Viskonsin i Muskegona, Mičigena.

Hidrologija[uredi | uredi izvor]

Milvoki Rif, koji teče ispod jezera Mičigen od tačke između Milvokija i Rakinaja do tačke između Grand Heven i Muskegon, deli jezero na severni i južni basen. Svaki bazen ima protok vode u smeru kazaljke na satu, koji poteče od reka, vetra i Koriolisovog efekta. Preovlađujući zapadni vetrovi imaju tendenciju da pomeraju površinsku vodu prema istoku, stvarajući umereni efekat na klimu zapadnog Mičigena. Postoji srednja razlika u letnjim temperaturama od 2 do 5 °C između obala Viskonsina i Mičigena.

Hidrološki, Mičigen i Hjuron su isto vodno telo (koje se ponekad naziva i jezero Mičigen-Hjuron), ali se obično smatraju različitima. Zajedno gledajući, to je najveće telo sveže vode u svetu po površini. Most Makinak se generalno smatra granicom između njih. Oba jezera su deo Velikog jezera. Glavni priliv u jezero Mičigen od Gornjeg jezera, preko jezera Hjuron, kontrolišu brave koje upravlja dvonacionalni odbor za kontrolu Gornjeg jezera.

Istorija visokog nivoa vode[uredi | uredi izvor]

Jezero se menja od meseca do meseca, a najviši nivoi jezera doživljavaju se leti. Normalna oznaka visoke vode je 0,61 m iznad nivoa mora (176,0 m). U leto 1986. godine, jezera Mičigen i Hjuron su dostigli najviši nivo tokom perioda u kojem su se čuvali zapisi, na visini od 1,80 m iznad datuma. Zapisi o visokim vodama počeli su u februaru 1986. i trajali su godinu dana, završavajući sa presekom 1987. Vodostaji su se kretali od 1.67 m (1.12 m) do 1.90 m (1.80 m) iznad datuma karte. Dana 21. februara 1986. godine, vode su se približile maksimumu svih vremena za period u kojem se vodi evidencija.

Istorija niskog nivoa vode[uredi | uredi izvor]

Nivoi jezera su najniži zimi. Normalna niska oznaka vode je 1.00 stopa (0.30 m) ispod nivoa mora (176.0 m). U zimu 1964. godine, jezera Mičigen i Hjuron su dostigli svoj najniži nivo na 1.38 stopa (0.42 m) ispod nivoa mora. Kao i sa podacima o visokim vodama, mesečni zapisi o vodama su postavljani svakog meseca od februara 1964. do januara 1965. Tokom ovog dvanaestomesečnog perioda vodostaji su se kretali od 1.38 stopa (0.42 m) do 0.71 stopa (0.22 m) ispod nivoa mora. U januaru 2013. godine, mesečni srednji nivo vode Mičigen jezera se spustio na najniži nivo od 175,6 m, i dostigao svoj najniži osećaj jer je čuvanje zapisa počelo 1918. godine. Jezera su bila 29 inča (0,74 m) i smanjila se za 17 inča od januara 2012. Keit Kompoltovic, šef odeljenja hidrologije slivnog područja američke vojske u Detroitu, objasnio je da su najveći faktori koji su doveli do smanjenja vodostaja u 2013. bili kombinacija "nedostatka velikog snoupak-a" zimi 2011., 2012. godine u kombinaciji sa veoma toplim i suvim uslovima u leto 2012. godine.

Voda za piće[uredi | uredi izvor]

Problemi sa životnom sredinom i dalje pogađaju jezero. Čelične fabrike rade blizu obale Indijane. Čikago tribjun je objavio da je BP glavni zagađivač, koji svakodnevno baca hiljadu kilograma sirovog mulja u jezero iz fabrike nafte Viting, Indijana. U martu 2014. godine, BP-jeva fabrika Viting bila je odgovorna za prosipanje više od 6100 l nafte u jezero. [6]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Lake Michigan”. Great-lakes.net. 18. 6. 2009. Arhivirano iz originala 1. 1. 2010. g. Pristupljeno 14. 1. 2010. 
  2. ^ Shorelines of the Great Lakes Arhivirano 2015-04-05 na sajtu Wayback Machine
  3. ^ Wright 2006, str. 64
  4. ^ „Superior Watershed Partnership Projects”. Arhivirano iz originala 28. 9. 2007. g. 
  5. ^ „Marc Holley”. www.mackinac.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 19. 5. 2019. 
  6. ^ Lake Michigan (na jeziku: engleski), 13. 5. 2019, Pristupljeno 19. 5. 2019 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]