Mišići spoljašnjeg uha

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mišići spoljašnjeg uha

Mišići spoljašnjeg uha su mali zakržljali mišići, koji se zrakasto pružaju od ušne školjke do okolnih koštanih struktura i aponeuroze svoda lobanje.[1][2][3] Ovu grupu sačinjavaju tri parna mišića:

  • prednji ušni mišić (lat. musculus auricularis anterior),
  • gornji ušni mišić (lat. musculus auricularis superior) i
  • zadnji ušni mišić (lat. musculus auricularis posterior).

Svi oni su inervisani granama facijalnog živca i kod čoveka nemaju nikakvo dejstvo (odnosno mogu neznatno da pomeraju ušnu školjku kod pojedinih osoba). Kod nekih vrsta životinja ovi mišići mogu da pomeraju spoljašnje uho u raznim pravcima i da ga okreću ka izvoru zvučnih talasa.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Slavoljub V. Jovanović, Nadežda A. Jeličić (2000). Anatomija čoveka – glava i vrat. Beograd: Savremena administracija. ISBN 978-86-387-0604-4. 
  2. ^ Slavoljub V. Jovanović, Neva L. Lotrić (1987). Deskriptivna i topografska anatomija čoveka. Beograd, Zagreb: Naučna knjiga. 
  3. ^ Susan Standring, ur. (2009) [1858]. Gray's anatomy: The Anatomical Basis of Clinical Practice, Expert Consult. illustrated by Richard E. M. Moore (40 izd.). Churchill Livingstone. ISBN 978-0-443-06684-9. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Slavoljub V. Jovanović, Neva L. Lotrić (1987). Deskriptivna i topografska anatomija čoveka. Beograd, Zagreb: Naučna knjiga. 
  • Slavoljub V. Jovanović, Nadežda A. Jeličić (2000). Anatomija čoveka – glava i vrat. Beograd: Savremena administracija. ISBN 978-86-387-0604-4.