Mlečni put

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Млијечни Пут)
Galaksija Mlečni put
Galaktički centar Mlečnog puta na noćnom nebu iznad Paranalske opservatorije (laser kreira vodeću zvezdu za teleskop)
Opservacioni podaci
TipSb, Sbc, ili SB(rs)bc[1][2] (spiralna galaksija)
Prečnik100—180 kly (31—55 kpc)[3]
Debljina tankog zvezdanog diska≈ 2 kly (0,6 kpc)[4][5]
Broj zvezda100–400 milijardi (2.5 × 1011 ± 1.5 × 1011)[6][7][8]
Najstarija poznata zvezda≥13,7 milijardi godina[9]
Mass0,8–1,5×10 12 M[10][11][12][13]
Ugaoni momenat1×1067 J s[14]
Rastojanje Sunca od galaktičkog centra264 ± 10 kly (80,9 ± 3,1 kpc)[15][16][17]
Sunčev galaktirčki period rotiranja240 Myr[18]
Rotacioni period spiralnog paterna220–360 Myr[19]
Rotacioni period premošćenog paterna100–120 Myr[19]
Brzina relativno na KPZ okvir mirovanja 631 ± 20 km/s[20]
Brzina izbjegavanja na poziciji Sunca550 km/s[13]
Gustina tamne materije u Sunčevoj poziciji0.0088+0.0024−0.0018 Mpc-3 or 0.35+0.08−0.07 GeV cm-3[13]
Vidi još: Galaksija, spisak galaksija
Umetnički koncept Mlečnog Puta izrađen po detaljnim naučnim posmatranjima i proračunima

Mlečni put je premošćena spiralna galaksija[21][22][23][nb 1] u kojoj se nalazi naš Solarni sistem[24] i koja je član Lokalne galaktičke grupe unutar Virgo superjata galaksija. Naziv „mlečni put” je izveden od izgleda naše galaksije gledano sa Zemlje u noćno nebo na kome se može videti svetla traka formirana od gusto poređanih zvezda, koje se ne mogu pojedinačno razlikovati golim okom.[25]

Termin Mlečni put je prevod latinskog naziva via lactea, koji je proistekao iz grčkog naziva γαλαξίας κύκλος (galaxías kýklos, „mlečni krug”).[26][27][28] Galileo Galilej je prvi razlučio unutar trake svetlosti pojedinačne zvezde sa svojim teleskopom 1610. godine. Sa Zemlje, Mlečni put izgleda kao traka, ili opseg, zato što se njegova struktura u obliku diska posmatra iznutra. Od sredine 18. veka izneto je mišljenje da je pojavu oblika trake veoma gusto raspoređenih zvezda moguće objasniti pretpostavkom da Mlečni put ima oblik sličan obliku sočiva, ili diska.[29] Do ranih 1920-ih, većina astronoma je smatrala da Mlečni put sadrži sve zvezde u Svemiru.[30] Tek u 20. veku, nakon Velike debate iz 1920. godine između astronoma Harlou Šeplija i Hebera Kertisa,[31] posmatranja Edvina Habla su pokazala da je Mlečni put samo jedna od mnogih galaksija.

Mlečni put je premošćena spiralna galaksija sa prečnikom između 100.000[32] i 180.000 svetlosnih godina.[33] Procenjuje se da Mlečni put sadrži 100–400 milijardi zvezda.[34][35] Verovatno postoji bar 100 milijardi planeta u Mlečnom putu.[36][37] Solarni sistem je lociran unutar diska, oko 26.000 svetlosnih godina od galaktičkog centra, na unutrašnjem obodu jedne od spiralnih akumulacija gasa i prašine zvanog Orionov krak. Zvezde u unutrašnjih ≈10.000 svetlosnih godina formiraju ispupčenje i jedan ili više krakova se radijalno širi iz ispupčenja. Sam centar je označen jednim intenzivnim radio izvorom, koji se zove Strelac A, koji je verovatno supermasivna crna rupa.

Zvezde i gasovi u širokom opsegu rastojanja od galaktičkog centra rotiraju po orbiti brzinom aproksimativno 220 km u sekundi. Konstantna brzina rotacije je u kontradikciji sa zakonima keplerove dinamike, što sugeriše da znatan deo mase Mlečnog puta ne emituje niti apsorbuje elektromagnetnu radijaciju. Ta masa se naziva „tamnom materijom”.[38] Rotacioni period je oko 240 miliona godina u poziciji Sunca.[18] Mlečni put kao celina se kreće brzinom od aproksimativno 600 km u sekundi u odnosu na ekstragalaktičke referentne okvire. Najstarije zvezde Mlečnog puta su skoro stare koliko i sam Svemir i stoga su verovatno formirane neposredno nakon tamnog doba Velikog praska.[9]

Mlečni put ima nekoliko satelitskih galaksija i deo je lokalne grupe galaksija, koja je komponenta Virgo superklastera, koji je komponenta Lanijakejskog superklastera.[39][40]

Primer fizičke veličine Mlečnog puta: Ukoliko bi se naša Galaksija umanjila tako da njen prečnik iznosi 130 km, prečnik Sunčevog sistema bi u tom slučaju iznosio 2 milimetra. Galaktički Halo širi se izvan galaksije ali je limitiran zahvaljujući satelitima Mlečnog puta, Malog i Velikog Magelanovog oblaka, koji u afelu imaju udaljenost od 180.000 svetlosnih godina. Vizuelna apsolutna magnituda Mlečnog puta iznosi −20,9. Iako je Mlečni put samo jedna od milijardi galaksija u vidljivom delu univerzuma, ona je od posebnog značaja za ljudski rod jer je dom Sunčevog sistema.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Mlečni put prevod je latinske reči Via Lactea, dok je koren reči izveden iz grčke reči galaxia - (gala, galactos znači mleko). Inače, po starogrčkom mitu Mlečni put nastao je kada se mleko izlilo iz prsiju boginje Here po nebu, prilikom tajnog dojenja Herakla, kojeg je podmetnuo Zevs.

Mlečni put u srpskom jeziku nosi i narodni naziv Kumova slama.

Termin Galaksija napisan velikim slovom G odnosi se na galaksiju Mlečni put, dok izraz galaksija napisano malim slovom g označava bilo koju drugu galaksiju i vrstu objekta u vasioni.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Starost Mlečnog puta je teško utvrditi, ali se procenjuje na oko 13,6 milijardi godina koliko iznosi starost nekih od zvezda u našoj galaksiji, skoro koliko i sam svemir (13,7 milijardi godina).

Sastav i struktura[uredi | uredi izvor]

Odnos starosti i metalnosti u Galaksiji

Veruje se da po obliku naša galaksija spada u grupu prečkastih spiralnih galaksija. Sastoji se od jezgra okruženog diskom sastavljenim od gasa, prašine i zvezda. Disk se sastoji od četiri velika i dva mala kraka, koji izviru iz centra galaksije. Od 2006. godine, na osnovu naučnih analiza, veruje se da masa Mlečnog puta iznosi 5,8×1011M i da sadrži između 200 i 400 milijardi zvezda. Apsolutna magnituda Mlečnog puta je procenjena na −20.9. Pretpostavlja se da većinu mase (95%) Mlečnog puta čini tamna materija koja formira Halo tamne materije čija masa se kreće između 600 i 3000 milijardi sunčevih masa M, i koncentrisana je prema galaktičkom centru.

Fizička svojstva[uredi | uredi izvor]

Mlečni put se sastoji od tela oblika diska sa središnjim ispupčenjem, haloa i korone.[41]

Mlečni put je premošćena spiralna galaksija čija je ukupna masa oko trilion puta veća od mase Sunca. U Mlečnom putu stazi nalazi se između 200 i 400 milijardi zvezda i velika količina međuzvezdane materije − svetle i tamne. Mlečni put je tvorevina u obliku diska ili sočiva prečnika oko 100 000 svetlosnih godina, a u poprečnom smeru mnogo manje. U središtu se nalazi zadebljanje dužine oko 30 000 svetlosnih godina. Analiza dinamike zvezda i međuzvezdane materije sugeriše da svetla materija (ona koja emituje elektromagnetsko zračenje) čini samo 10% ukupne mase galaksije. Ostatak čini tzv. tamna materija.

Istraživanja iz 2008. godine iznose mišljenje da je Mlečni put premoštena spiralna galaksija. Autori tih istraživanja navode M 109 kao jednu od onih galaksija koje bi mu mogle biti slične.

Materija nije ravnomerno raspoređena između središta i ruba − većina materije se nalazi u spiralnim krakovima (četiri velika i dva manja − iako najnovije slike NASA teleskopa Spitzer pokazuju da je Mlečni put premoštena spiralna galaksija, a ne sa četiri kraka). Spiralni krakovi su nakupine zvezda i međuzvezdane materije koje izgledaju kao da se „odmotavaju” od središta galaksije. Područja stvaranja zvezda i područja jonizovanog vodonika nalaze se upravo u kracima. U područjima između krakova gustina materije je 2 do 3 puta manja nego u krakovima. Sunce je od središta udaljeno oko 26 000 svetlosnih godina, unutar diska, na unutrašnjem rubu kraka koji se naziva Orionov krak. Cela galaksija je u stanju kretanja, ali ne kao čvrsto telo, pa stalno menja svoj oblik (iako vrlo sporo za naše poimanje). Kao i ostale zvezde, Sunce kruži oko centra galaksije. Za jedan puni krug mu treba oko 220 miliona godina i taj period se naziva kosmička godina.

Struktura spiralnih krakova

Iznad i ispod diska se nalazi područje galaktičkog haloa. Halo sadrži oko 150 kuglastih skupova zvezda. Kuglasti skupovi su nakupine (aglomeracije) starih zvezda, najstarijih u galaksiji. Vrlo je malo svetle materije u halou u poređenju s diskom galaksije, međutim, gravitacijske studije pokazuju da se upravo u halou nalazi najveći deo „tamne materije” u galaksiji. Tamna materija se proteže do udaljenosti od čak 300 000 svetlosnih godina od središta i formira galaktičku koronu.

Samo središte naše galaktike, koje se nalazi u smeru sazvežđa Strelac, je zaklonjeno od pogleda gustim neprozirnim oblacima prašine. Na sreću, prašina ne zaustavlja elektromagnetsko zračenje u infracrvenom, radio, gama i rendgenskom delu elektromagnetskog spektra, pa se ta područja spektra koriste za istraživanje galaktičkog središta. Složeni radio izvor u blizini galaktičkog centra nazvan je Strelac A. Smatra se da se u središtu nalazi velika crna rupa čija masa još nije precizno utvrđena - procene se kreću od 100 do 3 miliona masa Sunca. Prva fotografija ove crne rupe objavljena je 2022. godine.[42]

Količina mase unutar Sunčeve orbite oko galaktičkog centra je približno 9,0 × 1010 puta veća od Sunčeve mase.

Foto panorama Mlečnog puta.

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jay M. Pasachoff in his textbook Astronomy: From the Earth to the Universe states the term Milky Way should refer exclusively to the band of light that the galaxy forms in the night sky, while the galaxy should receive the full name Milky Way Galaxy. See:

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gerhard, O. (2002). „Mass distribution in our Galaxy”. Space Science Reviews. 100 (1/4): 129—138. Bibcode:2002astro.ph..3110G. arXiv:astro-ph/0203110Slobodan pristup. doi:10.1023/A:1015818111633. 
  2. ^ Frommert, Hartmut; Kronberg, Christine (26. 8. 2005). „Classification of the Milky Way Galaxy”. SEDS. Arhivirano iz originala 31. 5. 2015. g. Pristupljeno 30. 5. 2015. 
  3. ^ Hall, Shannon (4. 5. 2015). „Size of the Milky Way Upgraded, Solving Galaxy Puzzle”. Space.com. Arhivirano iz originala 7. 6. 2015. g. Pristupljeno 9. 6. 2015. 
  4. ^ Coffey, Jeffrey. „How big is the Milky Way?”. Universe Today. Arhivirano iz originala 24. 9. 2013. g. Pristupljeno 28. 11. 2007. 
  5. ^ Rix, Hans-Walter; Bovy, Jo (2013). „The Milky Way's Stellar Disk”. The Astronomy and Astrophysics Review. 21. Bibcode:2013A&ARv..21...61R. arXiv:1301.3168Slobodan pristup. doi:10.1007/s00159-013-0061-8. 
  6. ^ „NASA – Galaxy”. NASA and World Book. Nasa.gov. 29. 11. 2007. Arhivirano iz originala 12. 4. 2009. g. Pristupljeno 6. 12. 2012. 
  7. ^ Staff (16. 12. 2008). „How Many Stars are in the Milky Way?”. Universe Today. Arhivirano iz originala 2. 5. 2010. g. Pristupljeno 10. 8. 2010. 
  8. ^ Odenwald, S. (17. 3. 2014). „Counting the Stars in the Milky Way”. The Huffington Post. Arhivirano iz originala 1. 8. 2014. g. Pristupljeno 9. 6. 2014. 
  9. ^ a b H.E. Bond; Nelan, E. P.; D. A. VandenBerg; Schaefer, G. H.; et al. (13. 2. 2013). „HD 140283: A Star in the Solar Neighborhood that Formed Shortly After the Big Bang”. The Astrophysical Journal. 765 (1): L12. Bibcode:2013ApJ...765L..12B. arXiv:1302.3180Slobodan pristup. doi:10.1088/2041-8205/765/1/L12. 
  10. ^ McMillan 2011.
  11. ^ McMillan 2017.
  12. ^ Kafle et al. 2012.
  13. ^ a b v Kafle et al. 2014.
  14. ^ Karachentsev, Igor. „Double Galaxies §7.1”. ned.ipac.caltech.edu. Izdatel'stvo Nauka. Arhivirano iz originala 4. 3. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2015. 
  15. ^ Gillessen et al. 2016. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFGillessenPlewaEisenhauerSari2016 (help)
  16. ^ Boehle et al. 2016.
  17. ^ Gillessen et al. 2009. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFGillessenEisenhauerTrippeAlexander2009 (help)
  18. ^ a b Sparke & Gallagher 2007, str. 90
  19. ^ a b Gerhard, O. (2010-03-12). „Pattern speeds in the Milky Way”. arXiv:1003.2489v1Slobodan pristup. 
  20. ^ Hoffman, Yehuda; Pomarède, Daniel; Tully, R. Brent; Courtois, Hélène M. (22. 8. 2016). „The dipole repeller”. Nature Astronomy. Bibcode:2017NatAs...1E..36H. arXiv:1702.02483Slobodan pristup. doi:10.1038/s41550-016-0036. Arhivirano iz originala 3. 3. 2017. g. 
  21. ^ „Oxford Dictionaries: Milky Way”. Oxford University Press. Arhivirano iz originala 8. 5. 2013. g. Pristupljeno 31. 10. 2012. 
  22. ^ Merriam-Webster Incorporated. „Milky Way Galaxy”. Merriam-Webster Incorporated. Arhivirano iz originala 9. 11. 2013. g. Pristupljeno 31. 10. 2012. 
  23. ^ Encyclopædia Britannica, Inc. „Milky Way Galaxy”. Encyclopædia Britannica, Inc. Arhivirano iz originala 28. 10. 2012. g. Pristupljeno 31. 10. 2012. 
  24. ^ „Our Solar System: Overview: Our Galactic Neighborhood”. NASA. Arhivirano iz originala 27. 11. 2016. g. 
  25. ^ Logos 2017, str. 287. „ Tek, sa teleskopom astronomi su mogli videti da se ta magličasta traka sastoji od neobično velikog broja gusto raspoređenih zvezda.“.
  26. ^ Harper, Douglas. „galaxy”. Online Etymology Dictionary. Arhivirano iz originala 27. 5. 2012. g. Pristupljeno 20. 5. 2012. 
  27. ^ Jankowski 2010, str. 6
  28. ^ Schiller 2010, str. 163
  29. ^ Logos 2017, str. 287-288. „U drugoj polovini XVIII veka matematičar Johan H. Lamber ... je uobličio i zamisao o obliku Mlečnog puta koja će od astronoma biti prihvatana tokom sledeća dva veka. On je zamislio da su zvezde u Mlečnom putu raspoređene u obliku sličnom disku. Dalje je zamislio da se sve zvezde, sa njihovim planetama, u tom disku okreću oko zamišljenog središta diska.“.
  30. ^ „Milky Way Galaxy: Facts About Our Galactic Home”. Space.com. Arhivirano iz originala |archive-url= zahteva |archive-date= (pomoć). g. Pristupljeno 8. 4. 2017.  Nepoznati parametar |archivedate= ignorisan (pomoć)
  31. ^ Shapley, H.; Curtis, H. D. (1921). „The Scale of the Universe”. Bulletin of the National Research Council. 2: 171—217. Bibcode:1921BuNRC...2..171S. 
  32. ^ Howell, Elizabeth (20. 1. 2015). „How Big Is The Milky Way?”. Universe Today. Arhivirano iz originala 15. 10. 2014. g. 
  33. ^ Martialay, Mary L. (11. 3. 2015). „The Corrugated Galaxy—Milky Way May Be Much Larger Than Previously Estimated” (Saopštenje). Rensselaer Polytechnic Institute. Arhivirano iz originala 13. 3. 2015. g. 
  34. ^ „Milky Way”. BBC. Arhivirano iz originala 2. 3. 2012. g. 
  35. ^ „How Many Stars in the Milky Way?”. NASA Blueshift. Arhivirano iz originala 25. 1. 2016. g. 
  36. ^ Cassan, A.; et al. (11. 1. 2012). „One or more bound planets per Milky Way star from microlensing observations”. Nature. 481 (7380): 167—169. Bibcode:2012Natur.481..167C. PMID 22237108. arXiv:1202.0903Slobodan pristup. doi:10.1038/nature10684. 
  37. ^ Staff (2. 1. 2013). „100 Billion Alien Planets Fill Our Milky Way Galaxy: Study”. Space.com. Arhivirano iz originala 3. 1. 2013. g. Pristupljeno 3. 1. 2013. 
  38. ^ Koupelis & Kuhn 2007
  39. ^ „Laniakea: Our home supercluster”. youtube.com. Arhivirano iz originala 4. 9. 2014. g. 
  40. ^ Tully, R. Brent; et al. (4. 9. 2014). „The Laniakea supercluster of galaxies”. Nature. 513 (7516): 71—73. Bibcode:2014Natur.513...71T. PMID 25186900. arXiv:1409.0880Слободан приступ. doi:10.1038/nature13674. 
  41. ^ Vujnović, Vladis: Rječnik astronomije i fizike svemirskog prostora, Zagreb: Školska knjiga. 2004. ISBN 978-953-0-40024-5. str. 56-57.
  42. ^ „Objavljena prva fotografija velike crne rupe u našoj galaksiji”. Politika. 12. 5. 2022. Pristupljeno 13. 5. 2022. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Knjige[uredi | uredi izvor]

Članci[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]