Mnemosina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mnemosina

Mnemosina je u grčkoj mitologiji bila Titanka, personifikacija pamćenja i sećanja.

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Njeni roditelji su Uran i Geja, mada se kao njen otac navodi i Etar. Smatrana je pronalazačem jezika i reči. Takođe je smatrana božanstvom koje je predstavljalo učenje napamet pre uvođenja pisane reči, kako bi se zapamtile istorijske činjenice i mitološke priče. Zbog svog oca Urana (nebo), bila je i božanstvo vremena. Bila je Zevsova ljubavnica devet noći u Eleuteri i nakon toga je rodila devet muza, koje su u početku bile božanstva poezije. Najčešće je i poštovana zajedno sa svojim kćerkama. Kada je Hermes pronašao kitaru, prvu pesmu je izveo upravo Mnemosini. Kasnije je njen značaj opao i ona je postala minorno božanstvo, titanka, koja je upravljala Trofonijevim proročištem u Lebadeji, gde se nalazio njen izvor sećanja i izvor zaborava (Leta). Kao titanka, ponekad je opisivana kao jedna od tri muze starije generacije, koje su prethodile Zevsovim kćerkama.[1][2]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
  2. ^ theoi.com: Mnemosyne, Pristupljeno 13. 4. 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Reke Hada