Mokša

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Mokša (sanskrit: मोक्ष mokṣa) ili mukti (sanskrit: मुक्ति mukti), doslovno oslobođenje, razrešenje, je pojam koji u indijskim religijama znači oslobođenje iz večnog toka „rađanja, umiranja i preporađanja" (samsara) i svekolike patnje i ograničenosti postojanja u svetu. To je krajnji cilj mudrosti u indijskoj filozofiji.

U svim granama indijske filozofije uvek je postojao i praktični cilj, prema kojem se i merila uspešnost te filozofije.[1] Taj je cilj oslobođenje od večnog kruga zbivanja, i u raznim se filozofskim sistemima različito tumači i postiže.[1] U vedanti, mokša (mukti) pretpostavlja apsolutizaciju atmana. To je konačno jedinstvo s apsolutom, uviđanje jedinstva atman-brahman, ukidanje dihotomije subjektivnog i objektivnog. Nasuprot tome, u budizmu oslobođenje predstavlja krajnju negaciju sopstva (anatman). Oslobođenje je u nirvani, ugasnuću, za koje su potrebni moralni, psihički, karmički, meditativni preduslovi.[1]

Oslobođenje je uslovljeno stanjem svijesti i razumijevanjem najviše istine o zbilji.[1]

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Mokša dolazi od sanskritskog korena muc u značenju pustiti, osloboditi.[1]

Mokša u hinduizmu[uredi | uredi izvor]

Mokša je pojam suprotan karmi, moralnoj determiniranosti delatnošću. U hinduističkoj filozofiji mokša predstavlja transcendenciju fenomenskog postojanja: svesti, vremena, prostora i kauzalnosti (karma) u bilo kom smislu.

Mokša označava razlaganje materijalnog sopstva kako bi se razotkrila osnova postojanja – duh (đivatman - duša ili sopstvo). Oslobođenje se doseže asketskom disciplinom smirivanja strasti. Mokša ima dvostruku svrhu: metafizičku realizaciju (sadhana) i etičku svrhu ublaženja i prestanka patnje[2].

Mokša u budizmu[uredi | uredi izvor]

Mokša se u budizmu naziva nirvana (nibbana) odn. utrnuće, ugašenost. Razlika u tumačenju oslobođenja u hinduizmu i budizmu javlja se zbog različitog tumačenja sopstva (sebe, duše). U budizmu se sopstvo ne označava u smislu samoostvarenja (atma-jnana, atma-džnana – znanje o sebi) već se pod sopstvom isključivo smatra agregat (ego), i to u skladu sa Budinom doktrinom anata (ne-ja). U budističkoj nirvani nema više nikakvih opažaja pa tako ni bilo kakvog sopstva.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Rada Iveković, Rana budistička misao ), Biblioteka Logos, IP Veselin Masleša, Sarajevo. (1977). str. 131-152.
  2. ^ Mokša, Filozofijski rečnik, Matica Hrvatska, Zagreb 1984.

Vidi još[uredi | uredi izvor]