Moldavija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Republika Moldavija
Republica Moldova  (rumunski)
Himna: Наш језик
(rum. Limba noastră)
Položaj Moldavije
Glavni gradKišinjev
Službeni jezikrumunski[1]
Vladavina
Oblik državeparlamentarna republika
 — PredsednikMaja Sandu
 — PremijerDorin Rečan
 — Predsednik SkupštineIgor Grosu
Istorija
Konsolidacija
 — Osnivanje1356.
 — Autonomija29. april 1818.
 — Moldavska demokratska republika16. decembar 1917.
 — Moldavska SSR2. avgust 1940.
 — Nezavisnost od Sovjetskog Saveza27. avgusta 1991.
Geografija
Površina
 — ukupno33.846 km2(135)
 — voda (%)1,4
Stanovništvo
 — 2014.[2] ³3.557.600(133)
 — 2004.3.383.332
 — gustina105,11 st./km2(87)
Ekonomija
BDP / PKM≈ 2023
 — ukupnoRast 42,217 mlrd. $ [3](132)
 — po stanovnikuRast 16.915 $[4](94)
BDP / nominalni≈ 2023
 — ukupnoRast 16 mlrd. $(98)
 — po stanovnikuRast 6.410 $(130)
IHR (2021)Rast 0,767(80) — visok
Valutamoldavski lej
 — kod valuteMDL
Ostale informacije
Vremenska zonaUTC +2, +3 (EET, EEST)
Internet domen.md ³‍
Pozivni broj+373

1,2u Pridnjestrovlju se naziva moldavski; ruski i ukrajinski su takođe zvanični u Pridnjestrovlju, a gagauški i ruski u Gagauziji
³ Bez Pridnjestrovlja.

Moldavija (rum. Moldova), ili zvanično Republika Moldavija (rum. Republica Moldova), je država u istočnoj Evropi.[5][6] Graniči se sa Rumunijom na zapadu i Ukrajinom na istoku.[7] Njena granica sa Rumunijom je reka Prut. Moldavija je u periodu od 1944. do 1991. bila u sastavu Sovjetskog Saveza. Nezavisnost je proglasila 27. avgusta 1991. godine.

Tokom istorije vlast na ovoj teritoriji imali su mnogi narodi, da bi sredinom 14. veka nastala Kneževina Moldavija koja je 1812. potpala pod vlast ruskog cara Aleksandra I. Kao nezavisna država, Republika Moldavija postoji od 1991. godine kada se Moldavska sovjetska republika odvojila tokom raspada Sovjetskog Saveza i proglasila nezavisnost. Međutim, politički razvoj zemlje od tada do danas je uveliko otežan zbog postojećeg konflikta sa samoproglašenom Pridnjestrovskom Republikom.[8][9]

Jedna je od članica Zajednice nezavisnih država.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Položaj[uredi | uredi izvor]

Države sa kojima se Moldavija graniči su Ukrajina i Rumunija. Površina države iznosi 33.846 km². Moldavija se nalazi između geografskih širina 45° i 49° sever, i uglavnom između meridijana 26° i 30° istok (mala oblast leži istočno od 30°). Ukupna površina zemljišta je 33.851 km2 (13.070 sq mi).

Najveći deo zemlje (oko 88% površine) leži u oblasti Besarabije, između reka Prut i Dnjestar, dok se uski pojas na istoku nalazi u Pridnjestrovlju (istočno od Dnjestra). Zapadnu granicu Moldavije čini reka Prut, koja se uliva u Dunav pre nego što se on uliva u Crno more. Moldavija ima izlaz na Dunav za samo oko 480 m (1.570 ft), a Đurđulešti je jedina moldavska luka na Dunavu. Na istoku, Dnjestar je glavna reka, koja protiče kroz zemlju od severa ka jugu.

Geologija i reljef[uredi | uredi izvor]

Reljef Moldavije pretežno je brežuljkast, a najviši su centralni delovi zemlje. Najviša tačka je Balanešti i iznosi 429 m, nalazi se severozapadno od glavnog grada Kišinjeva. Listopadnih šuma ima u severnoj i centralnoj Moldaviji. Tu su prisojne padine brežuljaka potpuno pokrivene vinogradima. Na suvom jugu preovladavale su stepe, danas većinom preobražene u plodne oranice.

Vode[uredi | uredi izvor]

Dolina Dnjestra

Najveća reka je Dnjestar preko koje Moldavija posredno izlazi na Crno more. Od Dnjestarskog limana, estuara Crnog mora, Moldaviju razdvaja 3 kilometra ukrajinske teritorije. Moldavija izlazi na Dunav dužinom od 480 m, a u naselju Đurđulešti nalazi se jedina moldavska luka na Dunavu.

Flora i fauna[uredi | uredi izvor]

Fitogeografski, Moldavija je podeljena između istočnoevropske ravnice i pontsko-kaspijske stepe cirkumborealnog regiona unutar Borealnog kraljevstva . To je dom za tri kopnene ekoregije: srednjoevropske mešovite šume, istočnoevropske šumske stepe i pontske stepe.[10] Šume trenutno pokrivaju samo 11% Moldavije, iako država ulaže napore da poveća ovaj procenat. Moldavija ima srednju ocenu indeksa integriteta šumskog pejzaža 2019 od 2,2/10, što ju je rangiralo na 158. mesto u svetu od 172 zemlje.[11] U ovim šumovitim predelima mogu se naći divljač, kao što su jelen, srna i divlja svinja.[12] Reka Dnjestar je bogata ribom, kao što su šaran, smuđ, som itd.

Životna sredina Moldavije pretrpela je ekstremnu degradaciju tokom sovjetskog perioda, kada su se industrijski i poljoprivredni razvoj odvijali bez obzira na zaštitu životne sredine.[13] Prekomerna upotreba pesticida dovela je do jako zagađenog gornjeg sloja tla, a industrijama je nedostajala kontrola emisija.[13] Osnovan 1990. godine, Ekološki pokret Moldavije, nacionalna, nevladina, neprofitna organizacija koja je članica Međunarodne unije za očuvanje prirode radi na obnavljanju oštećene prirodne sredine Moldavije.[13] Pokret je nacionalni predstavnik Centra „Naturopa“ Saveta Evrope i Programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu Ujedinjenih nacija.[14]

Sajge su opstale u Moldaviji i Rumuniji do kasnog 18. veka. Krčenje šuma, demografski pritisak, kao i preterani lov iskorenili su autohtona stada sajga kojima trenutno preti izumiranje. U antici su se smatrali karakterističnom životinjom Skitije.[15] Još jedna životinja koja je izumrla u Moldaviji od 18. veka do nedavno je evropski bizon. Vrsta je ponovo uvedena sa uvođenjem u ekosistem tri evropska bizona iz Bjelovješke šume iz Poljsku nekoliko dana pre Dana nezavisnosti Moldavije 27. avgusta 2005. [16]

Klima[uredi | uredi izvor]

Moldavija ima umereno kontinentalnu klimu; njegova blizina Crnom moru dovodi do toga da je klima umereno hladna u jesen i zimu i relativno hladna u proleće i leto.[17]

Leta su topla i duga, sa prosečnom temperaturom od oko 20 °C (68 °F), a zime su relativno blage i suve, sa januarskim temperaturama u proseku −4 °C (25 °F) . Godišnja količina padavina, koja se kreće od oko 600 mm (24 in) na severu do 400 mm (16 in) na jugu, može veoma varirati; dugi sušni periodi nisu neuobičajeni. Najjače padavine se javljaju početkom leta i ponovo u oktobru; česti su jaki pljuskovi i grmljavine. Zbog nepravilnog terena, obilne letnje kiše često izazivaju eroziju i zamuljavanje reka.

Najviša temperatura ikada zabeležena u Moldaviji bila je 41,5 °C (106,7 °F) 21. jula 2007. u Kamenki.[18] Najniža temperatura ikada zabeležena bila je −35,5 °C (−31,9 °F) 20. januara 1963. u Bratuseni, okrug Edinet.[19]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Etnički sastav 1989.

Poslednji popis stanovništva u Moldaviji održan je 2014. godine, kada je popisano 2.804.801 stanovnika (ne uključujući Transnistriju).

Etničke grupe u Moldaviji (ne računajući Transnistriju)

  Moldavci (75%)
  Rumuni (7%)
  Ukrajinci (6,57%)
  Gagauzi (4,57%)
  Rusi (4,06%)
  Bugari (1,88%)
  Romi (0,34%)
  Belorusi (0,1%)
  Jevreji (0,06%)
  Poljaci (0,05%)
  Nemci (0,03%)
  Ostali (0,26%)

Moldavija je relativno urbanizovana. 43,4% stanovnika živi u gradovima, a oko trećine stanovništva živi u široj oblasti glavvnog grada Kišinjeva.

Prosečan životni vek iznosi 71,5 godina (67,2 za muškkarce i 75,7 za žene). Balans muškaraca i žena je 100:90.

Nacionalni jezik je rumunski, iz romanske grupe jezika, dok oko 15% stanovništva govori ruski jezik prema popisu iz 2014.

Moldavija doživljava nagli pad stanovništva zbog visoke emigracije, kao i zboj niske stope nataliteta. Od 1990, populacija se smanjila za 33%, a predviđa se da će 2035. godine iznositi polovinu populacije iz 1990. Od 2018. godine, broj umrlih veći je od broja rođenih. Po podacima iz 2022, prosečan broj rođene dece po ženi bio je 1,69. Nezaposlenost iznosi oko 3%.

Oko 90% stanovništva su pravoslavci. Od ovog broja, oko 80-90% vernika pripada Pravoslavnoj crkvi Moldavije, koja je pod jurisdikcijom Ruske pravoslavne crkve. 10-20% pripada Besarabijskoj mitropoliji, pod jurisdikcijom Rumunske pravoslavne crkve. Oko 7% stanovništva su ateisti. Jevrejska populacija iznosi oko 20.000. Muslimana u Moldaviji ima od 15.000 do 17.000. Preostalih 5% populacije su uglavnom protestanti i katolici.

Budući da je Moldavija bila na putu brojnih osvajača, postala je mešavina naroda; nacionalno šarenilo se povećava prema jugu. U selima pored Dnjestra žive Moldavci, Ukrajinci i Bugari, svi iskusni baštovani i voćari. Sami Moldavci potiču od Dačana koji su romanizovani za vreme rimske vladavine. Zemlja je gusto naseljena, a seosko stanovništvo čini više od polovine ukupnog stanovništva. U poslednjoj deceniji dvadesetog veka nacionalni dohodak Moldavije se prepolovilo. Zato se stanovništvo neprestano iseljava, a prirodni priraštaj jedva prelazi nulu.

Administrativna podela[uredi | uredi izvor]

Administrativna podela Moldavije

Osnovna adminitrativno teritorijalna organizacija Moldavije obuhvata: rejone, gradove (i opštine) i sela. Republika Moldavija sastoji se od na 32 rejona (rum. raioane), 13 opština[20] (rum. municipii) - (Kišinjev, Balci, Bender, Komrat, Tiraspolj, Kahul, Edinec, Hinčešti, Orhej, Soroka, Ungeni, Strašeni i Čadir-Lunga) i dve autonomne teritorijalne jedinice - Gagauzija i Pridnjestrovlje (Transnistrija). Pridnjestrovlje je faktički nezavisna nepriznata država koja se otcepila od Moldavije. Moldavske vlasti je smatraju pobunjenom pokrajinom u sastavu Moldavije. Pored Moldavije, nijedna članica Ujedinjenih nacija, ne priznaje Pridnjestrovlje kao nezavisnu državu. Pridnjestrovlje jedino priznaju Abhazija, Arcah i Južna Osetija, koje takođe nisu međunarodno priznate.[21][22]

Najveći gradovi[uredi | uredi izvor]

Moldavija ima 66 gradova, a od toga, 13 ima status opštine. Najveći gradovi su: Kišinjev, Balci, Tiraspolj, Bender, Ribnica, Kahul, Ungeni, Soroka, Orhej i Komrat.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Kneževina Moldavija[uredi | uredi izvor]

Kneževina je bila u vazalnom odnosu prema Osmanskom carstvu od 1514. godine, a 1859. se ujedinila sa Kneževinom Vlaškom, čime su udareni temelji današnje Rumunije.

Besarabija[uredi | uredi izvor]

Republika Moldavija sastavljena je najvećim delom od Besarabije. Ova oblast dugo je pripadala Kneževini Moldavije. Besarabija je dugo bila pod turskom vlašću. Kako su je Rusi osvajali više puta tokom 18. veka, Osmanlije su predali Besarabiju Rusima 1812. godine. Prema Pariskom sporazumu iz 1856, kojim se Rusija kažnjava za poraz u Krimskom ratu, ona je dužna da vrati Moldaviji južnu Besarabiju, da bi se tako izbegla ruska kontrola nad deltom Dunava, koja je tada bila otvorena za slobodnu plovidbu. Ova oblast ponovo postaje ruska posle Berlinskog kongresa 1878. godine. Nakon ruske revolucije 1917. i mirovnog ugovora zaključenog u Brest-Litovsku, zauzima je rumunska vojska (početak 1918). Ovu su aneksiju Saveznici odobrili 1920, ali je SSSR nije priznao.

Sovjetizacija[uredi | uredi izvor]

Autonomna republika Moldavija, koju je stvorio Sovjetski Savez 1924. na istočnoj obali Dnjestra i priključio Ukrajini, služi kao osnov za teritorijalne zahteve izložene u tajnom zapisniku nemačko-sovjetskog pakta. U junu 1940, sovjetska vojska ponovo osvaja Besarabiju, čiji je južni deo priključen Ukrajini. Ostatak zemlje i jedan deo autonomne republike Moldavije čine, u okviru Sovjetskog Saveza, Socijalističku Sovjetsku Republiku Moldaviju. Rumunija, saveznik Nemačke, ponovo je osvaja 1941. Sovjetski Savez je ponovo zauzima 1944. Zvanično pismo postaje ćirilično 1940. godine.

Nezavisnost[uredi | uredi izvor]

Parlament Moldavije je 27. avgusta 1991. godine doneo deklaraciju o nezavisnosti koja će dati povod Pridnjestrovlju za proglašenje nezavisnosti. Kontroverzne reči deklaracije kažu da dogovor između Nemačke i Sovjetskog Saveza iz 23. avgusta 1939. godine postaje nevažeći kao i sve pravne posledice tog dogovora jer su bile donesene bez prethodnog savetovanja sa stanovništvom pokrajina kojih se taj dogovor ticao (Besarabija, Severna Bukovina, Herta) i koje su okupirane 28. juna 1940. kao i Pridnjestrovlja koje je osnovano 12. oktobra 1924. godine. Sovjetski Savez je, kršeći svoja ustavna prava, doneo zakon o stvaranju Moldavske SSR na 2. avgust 1940. i zakon o granici Ukrajinske i Moldavske SSR. Pošto su te odluke bile donesene bez zakonskih prava one su bile poništene.

Nakon perioda političke nestabilnosti i masovnih javnih protesta, nova vlada koju je predvodio Pavel Filip formirana je u januaru 2016.[23] Izražena je zabrinutost zbog korupcije u celoj državi, nedostatku nezavisnosti pravosudnog sistema i netransparentnosti bankarskog sistema. Nemački emiter Dojče vele takođe je izrazio zabrinutost zbog navodnog uticaja moldavskog oligarha Vladimira Plahotnjuka na vladu.[24]

Na predsedničkim izborima u decembru 2016, socijalista, proruski orijentisani Igor Dodon izabran je za novog predsednika republike.[25]

U 2019. godini, od 7. do 15. juna, moldavska vlada je prošla kroz period dvojne vlasti u onome što je poznato kao moldavska ustavna kriza 2019 . Ustavni sud, za koji se u velikoj meri veruje da je pod kontrolom Vladimira Plahotnjuka[26] iz Demokratske stranke, objavio je 7. juna da je privremeno smenio aktuelnog predsednika Igora Dodona sa vlasti zbog njegove „nemogućnosti“ da sazove novog parlamentarnim izborima pošto parlament nije formirao koaliciju u roku od tri meseca od validacije izbornih rezultata. Prema ustavnom zakonu Moldavije, predsednik može raspisati vanredne izbore ako se nakon tri meseca ne formira vlada [27] Međutim, 8. juna, platforma NOV DA i PAS postigle su sporazum sa Socijalističkom partijom o formiranju vlade koju je predvodila Maja Sandu kao nova premijerka.[28] Ovu novu vladu podržao je i Igor Dodon. Nova koalicija i Igor Dodon su tvrdili da predsednik ima pravo da raspiše vanredne izbore nakon konsultacija sa parlamentom, ali nije obavezan da to učini. Pored toga, pošto su izborni rezultati verifikovani 9. marta, tri meseca treba tumačiti kao tri kalendarska meseca, a ne 90 dana kao što je bio slučaj. Bivši premijer Pavel Filip iz Demokratske stranke rekao je da će novi parlamentarni izbori biti održani 6. septembra i odbio je da prizna novu koaliciju, nazivajući je nelegalnom vladom. Posle nedelju dana sastanaka sa dve vlade, nekih protesta i podrške međunarodne zajednice za novu koaliciju vlade, Pavel Filip je podneo ostavku na mesto premijera, ali je ipak pozvao na nove izbore.[29] Ustavni sud je preinačio odluku 15. juna, čime je kriza efektivno okončana.[30]

U martu 2020., zbog pandemije kovida 19, vlada je proglasila „nacionalno upozorenje crveni kod“ pošto je broj slučajeva koronavirusa u zemlji porastao na šest 13. marta 2020. Vlada je "zabranila sva okupljanja preko 50 ljudi do 1. aprila 2020. i zatvorila sve škole i vrtiće u pokušaju da suzbije širenje virusa". Zabranjeni su letovi u Španiju, Italiju, Francusku, Austriju, Belgiju, Češku, Kipar, Nemačku, Irsku, Veliku Britaniju, Poljsku, Portugal i Rumuniju.[31] Parlament je 17. marta proglasio vanredno stanje na najmanje 60 dana, obustavio sve međunarodne letove i zatvorio granice sa susedima Rumunijom i Ukrajinom. Moldavija je prijavila 29 slučajeva bolesti 17. marta 2020.[32] Zemlja je prijavila svoj prvi smrtni slučaj 18. marta 2020. godine, kada je ukupan broj slučajeva dostigao 30.[33]

Na predsedničkim izborima u novembru 2020. godine, kandidatkinja proevropske opozicije Maja Sandu izabrana je za novog predsednika republike, pobedivši tadašnjeg proruskog predsednika Igora Dodona, čime je postala prva predsednica Moldavije.[34] U decembru 2020, premijer Jon Kiku, koji je vodio prorusku vladu od novembra 2019, podneo je ostavku dan pre nego što je Sandu položila zakletvu.[35] Parlament, kojim dominiraju proruski socijalisti, nije prihvatio nijednog kandidata za premijera koje je predložio novi predsednik.[36] Sandu je 28. aprila 2021. raspustio parlament Republike Moldavije nakon što je Ustavni sud ukinuo vanredno stanje u Moldaviji koje je izazvala pandemija korona virusa.[37] Parlamentarni izbori održani su 11. jula 2021.[38] Vanredni parlamentarni izbori rezultirali su ubedljivom pobedom za proevropsku Partiju akcije i solidarnosti (PAS).[39] Dana 6. avgusta 2021, kabinet pod vođstvom Natalije Gavrilice položio je zakletvu sa 61 glasom, svi iz Stranke akcije i solidarnosti (PAS).[40] Podnela je ostavku 10. februara 2023.[41][42]

U februaru 2022. Sandu je osudila rusku invaziju na Ukrajinu, nazvavši je „eklatantnim kršenjem međunarodnog prava i ukrajinskog suvereniteta i teritorijalnog integriteta“.[43] Premijerka Natalija Gavrilita izjavila je 28. februara 2022. da bi Moldavija trebalo brzo da postane članica Evropske unije;[44] zemlja je podnela zvanični zahtev za članstvo u EU 3. marta 2022,[45] a zatim joj je Evropski savet 23. juna 2022. godine[46] dodelio status zemlje kandidata, zajedno sa Ukrajinom.

Dana 26. aprila 2022. godine, vlasti iz regiona Pridnjestrovlja saopštile su da su dignute u vazduh dve predajničke antene koje emituju ruske radio programe u objektu za emitovanje predajnika Grigoriopolj u blizini grada Majak u okrugu Grigoriopolj u blizini ukrajinske granice i da su prethodne večeri napadnute prostorije Pridnjestrovljovska služba državne bezbednosti.[47] Ruska vojska ima vojnu bazu i veliku deponiju municije u ovoj oblasti. Rusija ima oko 1.500 vojnika stacioniranih u otcepljenom Pridnjestrovlju. Oni tamo zvanično služe kao mirovnjaci.[47]

24. maja 2022. uhapšen je bivši predsednik Moldavije Igor Dodon. Dodon, lider glavne proruske opozicije u Moldaviji, Socijalističke partije, optužen je za primanje mita. Moldavske prozapadne i proruske frakcije postale su sve više podeljene nakon ruske invazije na Ukrajinu.[48]

Ministarstvo unutrašnjih poslova Moldavije je 31. oktobra 2022. saopštilo da su ostaci ruske rakete pali u severno selo Naslavča nakon što je ruska pucnjava presrela protivvazdušna odbrana u susednoj Ukrajini. Ministarstvo je saopštilo da nema povređenih, ali su prozori na nekoliko stambenih kuća razbijeni. Ruski napad je bio usmeren na ukrajinsku branu na reci Dnjestar koja protiče kroz Moldaviju i Ukrajinu.[49] Dana 5. decembra, još jedan projektil pao je u blizini grada Bričeni dok je Rusija pokrenula još jedan talas raketnih napada na Ukrajinu.[50] Još jedna raketa pala je u Largu 14. januara 2023. kao rezultat još jednog talasa raketnih udara na Ukrajinu.[51][52]

Privreda[uredi | uredi izvor]

Moldavija nema velikih prirodnih resursa i važnih sirovina i goriva za industriju, jedna je od najsiromašnijih, a bila je proglašena po nekim izvorima i za najsiromašniju zemlju u Evropi. Odliv mozgova i velika nezaposlenost su problem. Primera radi Crna Gora i Albanija, zbog mora i letovališta, zarade od turizma na desetine milione evra godišnje više od Moldavije. Stanovništvo odlazi u Rumuniju i u druge zemlje Evropske unije, radi boljeg života i posla. Poljoprivreda (prvenstveno zemljoradnja) najvažnija je privredna grana Moldavije. Najviše se prerađuju grožđe, voće, povrće i eterično bilje, a svi ti proizvodi zahtevaju mnogo rada i brz transport do potrošača.

Polovinom devetnaestog veka doseljenici iz Francuske doneli su u Moldaviju odlične sorte vinove loze i naprednije načine vinogradarstva. Industrija se bazira na poljoprivredi pa dominiraju prehrambena industrija i industrija poljoprivrednih mašina. Zemlja ima dobro razvijenu vinsku industriju. Ima površinu vinograda koji zauzimaju 147.000 ha (360.000 acres), od čega 102.500 ha (253.000 acres) se koriste za komercijalnu proizvodnju. Većina domaće proizvodnje vina se proizvodi za izvoz. Mnoge porodice imaju svoje recepte i sorte grožđa koje se prenose kroz generacije. Postoje 3 istorijska vinska regiona: Valul luj Trajan (jugozapad), Stefan Voda (jugoistok) i Kodru (centar), namenjena za proizvodnju vina sa zaštićenom geografskom oznakom.[53]

Bogato tlo Moldavije i umereno kontinentalna klima (sa toplim letima i blagim zimama) učinili su ovu zemlju jednom od najproduktivnijih poljoprivrednih regiona od davnina i glavnim snabdevačem poljoprivrednih proizvoda u jugoistočnoj Evropi. U poljoprivredi je ekonomska reforma počela reformom katastra zemljišta.[54] Poljoprivredni proizvodi Moldavije uključuju povrće, voće, grožđe, vino i žitarice.[55]

Godina Ekonomski

rast

Godina Ekonomski

rast

Godina Ekonomski

rast

1991 -7,5% 2001 +6,1% 2011 +6,4%
1992 -29,0% 2002 +7,8% 2012 -0,7%
1993 -1,2% 2003 +6,6% 2013 +8,9%
1994 -30,9% 2004 +7,4% 2014 +4,6%
1995 -1,4% 2005 +7,5% 2015 -0,5%
1996 -5,9% 2006 +4,8% 2016 +2,0%
1997 +1,6% 2007 +3,0% 2017 +4,5%
1998 -6,5% 2008 +7,8%
1999 -3,4% 2009 -6,5%
2000 +2,1% 2010 +6,9%
Napomena: [56] [57] [58] [59] [60] [61]

Politika[uredi | uredi izvor]

Moldavija je stekla svoju nezavisnost 1991. godine gde se u prvom modernom ustavu poziva zvanični jezik rumunski[62], a prva himna usvojena od strane nezavisne Moldavije „Deşteaptă-te, române“ („Probudite se, Rumuni!“), koja je ujedno i himna Rumunije. Ustav je promenjen 1994. godine gde se navodi zvanični jezik moldavski i himna "limba noastra" (naš jezik).[63]

Moldavija je unitarna parlamentarna predstavnička demokratska republika. Ustav Moldavije iz 1994. postavlja okvir za upravu zemljom. Za izmenu Ustava Moldavije potrebna je parlamentarna većina od najmanje dve trećine, koji se ne može revidirati u vreme rata ili vanrednog stanja. Amandmani na Ustav koji utiču na suverenitet, nezavisnost ili jedinstvo države mogu se izvršiti samo nakon što većina birača podrži predlog na referendumu. Štaviše, ne može se izvršiti nikakva revizija da bi se ograničila osnovna prava ljudi koja su pobrojana u Ustavu.[64] Centralno zakonodavno telo u zemlji je jednodomni moldavski parlament (Parlament), koji ima 101 mandat, a čiji se članovi biraju narodnim glasanjem na partijskim listama svake četiri godine.

Šef države je predsednik Moldavije, koga je između 2001. i 2015. birao moldavski parlament, za šta je potrebna podrška tri petine poslanika (najmanje 61 glas). Ovaj sistem je osmišljen da smanji izvršnu vlast u korist zakonodavne. Ipak, Ustavni sud je 4. marta 2016. godine doneo odluku da je ova ustavna promena usvojena 2000. u vezi sa predsedničkim izborima neustavna,[65] čime je metod izbora predsednika vraćen na neposredne izbore u dva kruga. Predsednik imenuje premijera koji funkcioniše kao šef vlade, a koji zauzvrat sastavlja vladu, a oba podležu odobrenju parlamenta.

Ustav iz 1994. takođe uspostavlja nezavisan Ustavni sud, sastavljen od šest sudija, sa mandatom od šest godina, tokom kojeg su nesmenjivi i nisu podređeni bilo kakva moć. Sud ima moć sudskog nadzora nad svim aktima parlamenta, nad predsedničkim dekretima i međunarodnim ugovorima koje je potpisala zemlja.[66]

Među glavnim političkim strankama postoje razlike što se tiče pitanja moldavskog identiteta. Ovaj sukob se reflektuje na nastavni program o nacionalnoj istoriji. Liberalna, Liberalno-demokratska i Naša Moldova partije podržavaju učenje istorije pod rumunskim identitetom dok Demokratska i Komunistička partija Moldavije podržavaju istoriju republike Moldove i Moldavaca, sa posebnim identitetom i istorijom države.[67][68][69]

Spoljni odnosi[uredi | uredi izvor]

Nakon sticanja nezavisnosti od Sovjetskog Saveza, spoljna politika Moldavije je osmišljena u cilju uspostavljanja odnosa sa drugim evropskim zemljama, neutralnosti i integracije u Evropsku uniju. 1995. godine zemlja je primljena u Savet Evrope. Pored učešća u programu NATO Partnerstvo za mir, Moldavija je postala i država članica Ujedinjenih nacija, Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS), Severnoatlantskog saveta za saradnju, Svetske trgovinske organizacije, Međunarodni monetarni fond, Svetska banka, Frankofonija i Evropska banka za obnovu i razvoj.

Moldavija i Evropska unija su 2005. godine uspostavile akcioni plan koji je nastojao da unapredi saradnju između Moldavije i unije. Krajem 2005. godine na zajednički zahtev predsednika Moldavije i Ukrajine osnovana je Misija Evropske unije za graničnu pomoć u Moldaviji i Ukrajini (EUBAM). EUBAM pomaže vladama Moldavije i Ukrajine u usklađivanju svojih graničnih i carinskih procedura sa standardima EU i nudi podršku u borbi obe zemlje protiv prekograničnog kriminala.

Posle rata u Pridnjestrovlju 1990–1992, Moldavija je tražila mirno rešenje sukoba u regionu Pridnjestrovlja, na čemu je radila u koordinaciji sa Rumunijom, Ukrajinom i Rusijom, pozivajući na međunarodno posredovanje i sarađujući sa OEBS-om i UN u utvrđivanju činjenica i posmatračem misije. Ministar spoljnih poslova Moldavije Andrej Stratan je više puta izjavio da su ruske trupe stacionirane u otcepljenom regionu tamo protiv volje moldavske vlade i pozvao ih da odu „potpuno i bezuslovno“.[70] Incident u zoni bezbednosti 2012. godine doveo je do smrti civila, što je podiglo tenzije sa Rusijom.[71]

U septembru 2010. Evropski parlament je odobrio grant od 90 miliona evra Moldaviji.[72] Novac je trebalo da dopuni 570 miliona američkih dolara zajmova Međunarodnog monetarnog fonda,[73] Svetske banke i druge bilateralne podrške već dodeljene Moldaviji. U aprilu 2010. Rumunija je ponudila razvojnu pomoć Moldaviji u vrednosti od 100 miliona evra, dok se broj stipendija za moldavske studente udvostručio na 5.000.[74] Prema sporazumu o zajmu potpisanom u februaru 2010. godine, Poljska je obezbedila 15 miliona američkih dolara kao komponentu svoje podrške Moldaviji u njenim naporima za evropsku integraciju.[75] Prvi zajednički sastanak vlada Rumunije i Moldavije, održan u martu 2012. godine, zaključen je sa više bilateralnih sporazuma u različitim oblastima.[76][77] Evropska orijentacija „bila je politika Moldavije poslednjih godina i to je politika koja se mora nastaviti“, rekao je Nikolaj Timofti poslanicima pre svog izbora 2012. godine.[78]

Dana 29. novembra 2013, na samitu u Viljnusu, Moldavija je potpisala sporazum o pridruživanju sa Evropskom unijom posvećen „ Istočnom partnerstvu“ Evropske unije sa bivšim sovjetskim zemljama.[79] Bivši rumunski predsednik Trajan Basesku izjavio je da će Rumunija učiniti sve da Moldavija što pre pristupi EU. Isto tako, Trajan Basesku je izjavio da je ujedinjenje Moldavije sa Rumunijom sledeći nacionalni projekat za Rumuniju, jer više od 75 odsto stanovništva govori rumunski.[80]

Moldavija je potpisala Sporazum o pridruživanju sa Evropskom unijom u Briselu 27. juna 2014. Potpisivanje je usledilo nakon što je sporazum sastavljen u Viljnusu u novembru 2013.[81][82]

Verske vođe igraju ulogu u oblikovanju spoljne politike. Od pada Sovjetskog Saveza, ruska vlada je često koristila svoje veze sa Ruskom pravoslavnom crkvom da blokira i zaustavi integraciju bivših sovjetskih država poput Moldavije na Zapad.[83]

Moldavija je potpisala zahtev za članstvo u EU 3. marta 2022.[84] Dana 23. juna 2022., Moldaviji su lideri EU zvanično dodelili status kandidata.[85]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Moldovan parliament approves law on Romanian language, Pristupljeno 16. 3. 2023 
  2. ^ Nacionalna agencija za statistiku [1]
  3. ^ ИМФ извештај из 2015. године Pristupljeno 22. januara 2016.
  4. ^ „Report for Moldova”. 
  5. ^ „United Nations Statistics Division - Standard Country and Area Codes Classifications”. Arhivirano iz originala 13. 07. 2011. g. Pristupljeno 10. 04. 2014. 
  6. ^ „The World Factbook — Central Intelligence Agency”. Cia.gov (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 7. 1. 2019. g. Pristupljeno 14. 12. 2017. 
  7. ^ „Moldova”. CIA World Factbook. Arhivirano iz originala 7. 1. 2019. g. Pristupljeno 2. 9. 2015. 
  8. ^ Friedrich Ebert Stiftung: Transnistrian Market and its Impact on Policy and Economy of the Republic of Moldova, Chisinau 2005. str. 25. (PDF)
  9. ^ Center for Strategic Studies and Reforms: Research Paper on Transnistria, Chisinau – Tiraspol, novembar 2003. (PDF).
  10. ^ Dinerstein, Eric; Olson, David; Joshi, Anup; Vynne, Carly; Burgess, Neil D.; Wikramanayake, Eric; et al. (2017). „An Ecoregion-Based Approach to Protecting Half the Terrestrial Realm”. BioScience. 67 (6): 534—545. ISSN 0006-3568. PMC 5451287Слободан приступ. PMID 28608869. doi:10.1093/biosci/bix014Слободан приступ. 
  11. ^ Grantham, H.S.; Duncan, A.; Evans, T.D.; Jones, K.R.; Beyer, H.L.; Schuster, R.; et al. (2020). „Anthropogenic modification of forests means only 40% of remaining forests have high ecosystem integrity”. Nature Communications (Supplementary material). 11 (1): 5978. Bibcode:2020NatCo..11.5978G. ISSN 2041-1723. PMC 7723057Slobodan pristup. PMID 33293507. doi:10.1038/s41467-020-19493-3Slobodan pristup. 
  12. ^ „Environmental issues in Moldova”. Naturvernforbundet. 7. 10. 2009. Arhivirano iz originala 9. 4. 2015. g. Pristupljeno 30. 5. 2020. 
  13. ^ a b v „Environmental issues in Moldova”. Naturvernforbundet. 7. 10. 2009. Arhivirano iz originala 9. 4. 2015. g. Pristupljeno 30. 5. 2020. 
  14. ^ . Arhivirano iz originala|archive-url= zahteva |url= (pomoć) |archive-url= zahteva |archive-date= (pomoć). g.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć);
  15. ^ Strabo. „book VII, chapter 4, paragraph 8”. Geographica [Geography]. Arhivirano iz originala 14. 3. 2023. g. Pristupljeno 19. 12. 2012. 
  16. ^ Autor invitat (27. 8. 2005). „The bison come back to Moldova” (na jeziku: engleski). Moldova.org. Arhivirano iz originala 16. 6. 2020. g. Pristupljeno 30. 5. 2020. 
  17. ^ „Moldova's Climate”. Weatheronline.co.uk. Arhivirano iz originala 14. 10. 2013. g. Pristupljeno 9. 10. 2013. 
  18. ^ Stînga Nistrului. „Camenca temperature”. Weather-forecast.com. Arhivirano iz originala 5. 6. 2014. g. Pristupljeno 9. 10. 2013. 
  19. ^ „Bratuseni temperature”. Worldweatheronline.com. Arhivirano iz originala 20. 10. 2013. g. Pristupljeno 9. 10. 2013. 
  20. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 04. 11. 2016. g. Pristupljeno 16. 12. 2020. 
  21. ^ redakcija (19. 3. 2019). „Države koje niko u svetu ne priznaje”. Daljine.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 18. 5. 2020. 
  22. ^ „Transnistrija: Država u našem komšiluku koja zvanično ne postoji”. Daljine.rs (na jeziku: srpski). 18. 4. 2019. Pristupljeno 18. 5. 2020. 
  23. ^ „Moldovan prime minister Pavel Filip says 'last chance' to end national crisis”. The Guardian. Agence France-Presse. 26. 1. 2016. Arhivirano iz originala 19. 3. 2016. g. Pristupljeno 10. 3. 2016. 
  24. ^ Deutsche Welle (16. 2. 2016). „UE se autosesizează: Moldova se îndreaptă spre dictatură!” [EU Will Discuss the Matter: Moldova moving towards dictatorship!] (na jeziku: rumunski). Arhivirano iz originala 21. 6. 2018. g. Pristupljeno 10. 3. 2016. 
  25. ^ Welle (www.dw.com), Deutsche. „Pro-Russia candidate Igor Dodon to win Moldova presidential election | DW | 13 November 2016”. DW.COM. Arhivirano iz originala 11. 4. 2021. g. Pristupljeno 1. 5. 2022. 
  26. ^ „Moldova Faces Turmoil as Court Outlaws New Govt”. Balkan Insight (na jeziku: engleski). 9. 6. 2019. Arhivirano iz originala 28. 10. 2020. g. Pristupljeno 20. 6. 2019. 
  27. ^ „Titlul III. Autoritățile publice”. www.presedinte.md (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 26. 10. 2020. g. Pristupljeno 20. 6. 2019. 
  28. ^ „A Constitutional Crisis in Moldova Produces an Unexpected Alliance”. Fair Observer (na jeziku: engleski). 18. 6. 2019. Arhivirano iz originala 20. 6. 2019. g. Pristupljeno 20. 6. 2019. 
  29. ^ Kingsley, Patrick (14. 6. 2019). „Moldova Had Two Governments. One Has Finally Resigned.”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Arhivirano iz originala 26. 11. 2020. g. Pristupljeno 20. 6. 2019. 
  30. ^ „Moldova's Constitutional Court overturns all of its decisions that led to political crisis in country in 5 mins”. en.interfax.com.ua. Arhivirano iz originala 7. 11. 2020. g. Pristupljeno 20. 6. 2019. 
  31. ^ „Moldova calls national code red alert over coronavirus, bans flights”. SeeNews. 13. 3. 2020. Arhivirano iz originala 20. 3. 2020. g. Pristupljeno 20. 3. 2020. 
  32. ^ „Moldova declares state of emergency over coronavirus outbreak”. SeeNews. 17. 3. 2020. Arhivirano iz originala 20. 3. 2020. g. Pristupljeno 20. 3. 2020. 
  33. ^ „Moldova reports first death from coronavirus, health ministry says”. Reuters. 18. 3. 2020. Arhivirano iz originala 20. 3. 2020. g. Pristupljeno 20. 3. 2020. 
  34. ^ „Moldova election: Pro-EU candidate Maia Sandu wins presidency”. BBC News (na jeziku: engleski). 16. 11. 2020. Arhivirano iz originala 24. 4. 2021. g. Pristupljeno 27. 7. 2021. 
  35. ^ „Moldova's pro-Russian prime minister Ion Chicu resigns”. euronews (na jeziku: engleski). 23. 12. 2020. Arhivirano iz originala 16. 7. 2021. g. Pristupljeno 27. 7. 2021. 
  36. ^ „Moldova Parliament Rejects Proposed PM, Bringing Elections Nearer”. 25. 3. 2021. Arhivirano iz originala 15. 8. 2021. g. Pristupljeno 11. 4. 2021. 
  37. ^ „Moldovan leader dissolves parliament, sets July elections”. France 24 (na jeziku: engleski). 28. 4. 2021. Arhivirano iz originala 28. 4. 2021. g. Pristupljeno 1. 5. 2021. 
  38. ^ „Moldova's president calls early election for July 11”. AP NEWS. 28. 4. 2021. Arhivirano iz originala 1. 5. 2021. g. Pristupljeno 1. 5. 2021. 
  39. ^ „President Sandu's party wins landslide victory in Moldova's snap election”. www.intellinews.com (na jeziku: engleski). 12. 7. 2021. Arhivirano iz originala 27. 7. 2021. g. Pristupljeno 27. 7. 2021. 
  40. ^ „Natalia Gavriliţa, noul prim-ministru al Republicii Moldova. Guvernul a fost învestit în funcţie cu 61 de voturi”. Adevărul (na jeziku: rumunski). Arhivirano iz originala 6. 8. 2021. g. Pristupljeno 6. 8. 2021. 
  41. ^ „Criză politică în Republica Moldova. Premierul Natalia Gavrilița a demisionat”. www.digi24.ro (na jeziku: rumunski). Arhivirano iz originala 10. 2. 2023. g. Pristupljeno 2023-02-10. 
  42. ^ Tanas, Alexander (10. 2. 2023). „Moldovan government quits amid economic turmoil, Russia tensions”. Reuters. Arhivirano iz originala 12. 2. 2023. g. Pristupljeno 10. 2. 2023. 
  43. ^ „The World Reacts to Russia's Invasion of Ukraine”. Lawfare (na jeziku: engleski). 24. 2. 2022. Arhivirano iz originala 25. 2. 2022. g. Pristupljeno 26. 2. 2022. 
  44. ^ VanderKlippe, Nathan (28. 2. 2022). „Moldova vows to seek closer ties with Europe despite fears of provoking Russia”. The Globe and Mail (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 28. 2. 2022. g. Pristupljeno 28. 2. 2022. 
  45. ^ „With war on its doorstep, Moldova applies for EU membership”. Reuters. 3. 3. 2022. Arhivirano iz originala 25. 6. 2022. g. Pristupljeno 3. 3. 2022. 
  46. ^ „European Council conclusions on Ukraine, the membership applications of Ukraine, the Republic of Moldova and Georgia, Western Balkans and external relations, 23 June 2022”. European Council. 3. 3. 2022. Arhivirano iz originala 22. 11. 2022. g. Pristupljeno 24. 11. 2022. 
  47. ^ a b tagesschau.de. „Moldauische Konfliktregion Transnistrien meldet Explosionen”. tagesschau.de (na jeziku: nemački). Arhivirano iz originala 19. 10. 2022. g. Pristupljeno 26. 4. 2022. 
  48. ^ Welle (www.dw.com), Deutsche. „Moldovan ex-president detained for alleged graft, treason | DW | 24.05.2022”. DW.COM. Arhivirano iz originala 31. 5. 2022. g. Pristupljeno 31. 5. 2022. 
  49. ^ „Debris of Russian missile downed by Ukraine lands in Moldovan village”. reuters.com. 31. 10. 2022. Arhivirano iz originala 31. 10. 2022. g. Pristupljeno 31. 10. 2022. 
  50. ^ „MAI, cu noi detalii despre despre racheta căzută la Briceni: "La moment nu există niciun risc pentru cetățeni" (na jeziku: rumunski). Unimedia. 5. 12. 2022. Arhivirano iz originala 12. 12. 2022. g. Pristupljeno 5. 12. 2022. 
  51. ^ Tanas, Alexander; Holmes, David; Popeski, Ron; Oatis, Jonathan (14. 1. 2023). „Moldova says missile debris found in north of the country”. reuters.com. Reuters. Arhivirano iz originala 15. 1. 2023. g. Pristupljeno 15. 1. 2023. 
  52. ^ „Rocket debris found again in Moldova, from war next door”. apnews.com. Associated Press. 14. 1. 2023. Arhivirano iz originala 15. 1. 2023. g. Pristupljeno 15. 1. 2023. 
  53. ^ „"Wine Road" in Republic of Moldova” (PDF). Arhivirano (PDF) iz originala 18. 5. 2019. g. Pristupljeno 18. 5. 2019. 
  54. ^ „Legea cu privire la secţiile pentru reforma agrară în cadrul organelor de autoadministrare locală ale Republicii Moldova Nr.129 din 02.03.92, Monitorul Oficial nr.3/80, 1992” [Law on Land Reform for the local self-administration of the Republic of Moldova Nr.129 from 02/03/92]. Monitorul oficial (na jeziku: rumunski). Arhivirano iz originala 31. 10. 2016. g. Pristupljeno 30. 10. 2016. 
  55. ^ Family Reference Atlas of the World (4 izd.). Washington District of Columbia: National Geographic. 2016. 
  56. ^ „Cum a evoluat economia Republicii Moldova în ultimii 20 de ani.”. Arhivirano iz originala 21. 05. 2020. g. Pristupljeno 06. 05. 2023. 
  57. ^ BNS: Produsul intern brut în anul 2012, date actualizate Arhivirano 28 septembar 2018 na sajtu Wayback Machine
  58. ^ BNS: Produsul intern brut în Republica Moldova în anul 2013, date actualizate Arhivirano 28 septembar 2018 na sajtu Wayback Machine.
  59. ^ Economia Moldovei a înregistrat o crestere de 4,6%, în 2014, și constituie 111 miliarde de lei Arhivirano 25 jul 2018 na sajtu Wayback Machine Unimedia.info; Accesat la 17 February 2015
  60. ^ „Economia Republicii Moldova, în SCĂDERE în 2015; Ultimele cifre de la Statistică”, Jurnal.md/ro/economic/2016/3/15/economia-republicii-moldova-in-scadere-in-2015-ultimele-cifre-de-la-statistica/, Arhivirano iz originala 28. 9. 2018. g., Pristupljeno 28. 9. 2018 
  61. ^ Iurii Botnarenco (16. 3. 2018), „BNS: Economia Republicii Moldova a crescut cu 4,5% în anul 2017”, Adevărul, Arhivirano iz originala 28. 9. 2018. g., Pristupljeno 28. 9. 2018 
  62. ^ „Moldova Suverană News - Cotidian National Independent - Å&#x;tiri evenimente bloguri video politica economica actualitate sport”. Pristupljeno 13. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. februar 2008)
  63. ^ „Constitution of Moldavia” (PDF) (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 26. 04. 2006. g. Pristupljeno 25. 3. 2018. 
  64. ^ „The Constitution of the Republic of Moldova, 2000”. E-democracy.md. Arhivirano iz originala 25. 4. 2020. g. Pristupljeno 9. 10. 2013. 
  65. ^ „DECIS: Şeful statului va fi ales de popor; Modificarea din 2000 a Constituţiei privind alegerea preşedintelui de Parlament, NECONSTITUŢIONALĂ” [DECIDED: The president will be elected by the people; The 2000 amendment of the Constitution concerning the election of the President by Parliament unconstitutional]. Jurnalul Național (na jeziku: rumunski). 4. 3. 2016. Arhivirano iz originala 25. 2. 2021. g. Pristupljeno 4. 3. 2016. 
  66. ^ „The Constitution of the Republic of Moldova, 2000”. E-democracy.md. Arhivirano iz originala 25. 4. 2020. g. Pristupljeno 9. 10. 2013. 
  67. ^ „Istoria românilor în şcolile moldovene: Vlad Filat vrea, Marian Lupu nu”. Pristupljeno 13. 4. 2013. 
  68. ^ „Petru Bogatu - "Republica Moldova nu mai poate fi orientata spre Moscova" - Spectator - Numarul 902 - Anul 2010 - Arhiva - Formula AS”. Pristupljeno 13. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. jul 2010)
  69. ^ „Partidul Liberal // Declaraţii politice”. Pristupljeno 13. 4. 2013. 
  70. ^ „Moldova Calls on Russian Troops To Leave Transdniestr”. [mrtva veza]
  71. ^ Barry, Ellen (3. 1. 2012). „Shooting at Checkpoint Raises Tensions in a Disputed Region Claimed by Moldova”. The New York Times. Arhivirano iz originala 4. 1. 2012. g. Pristupljeno 2. 9. 2015. 
  72. ^ „EU to grant €90 million to crisis-hit Moldova”. Europarl.europa.eu. 7. 9. 2010. Arhivirano iz originala 26. 5. 2013. g. Pristupljeno 9. 10. 2013. 
  73. ^ „Moldova to get $570 million in IMF loans”. RIA Novosti. 30. 1. 2010. Arhivirano iz originala 19. 10. 2012. g. Pristupljeno 25. 11. 2012. 
  74. ^ Marian Chiriac (27. 4. 2010). „Romania, Moldova to Boost Relations”. Balkaninsight.com. Arhivirano iz originala 28. 7. 2013. g. Pristupljeno 9. 10. 2013. 
  75. ^ „Poland will support Moldova in its European integration efforts”. Moldova Azi. Arhivirano iz originala 27. 8. 2013. g. Pristupljeno 9. 10. 2013. 
  76. ^ „First meeting of Romania and Rep. of Moldova Governments, concluded with initialling of several bilateral agreements”. agerpres.ro. 4. 3. 2012. Arhivirano iz originala 7. 4. 2014. g. 
  77. ^ „Joint meeting of the Government of Romania and Government of the Republic of Moldova” (na jeziku: rumunski). Guvernul Romaniei. Arhivirano iz originala 8. 2. 2013. g. Pristupljeno 9. 10. 2013. 
  78. ^ The Washington Post, Moldova elected pro-European judge Timofti as president, ending 3 years of political deadlock Arhivirano 4 septembar 2015 na sajtu Wayback Machine
  79. ^ „EU-Moldova Association Agreement”. European Union External Action. Arhivirano iz originala 7. 12. 2013. g. 
  80. ^ „Băsescu: Următorul proiect de țară al României, unirea cu Basarabia”. România Liberă. 27. 11. 2013. Arhivirano iz originala 4. 9. 2015. g. Pristupljeno 2. 9. 2015. 
  81. ^ „European Union – EEAS (European External Action Service) – EU forges closer ties with Ukraine, Georgia and Moldova”. Eeas.europa.eu. Arhivirano iz originala 6. 7. 2016. g. Pristupljeno 27. 6. 2014. 
  82. ^ „European Commission – PRESS RELEASES – Press release – Remarks by President Barroso at the signing of the Association Agreements with Georgia, the Republic of Moldova and Ukraine”. Europa.eu. Arhivirano iz originala 30. 6. 2014. g. Pristupljeno 27. 6. 2014. 
  83. ^ Andrew Higgins, "In Expanding Russian Influence, Faith Combines With Firepower," The New York Times, 13 September 2016 Arhivirano 10 novembar 2019 na sajtu Wayback Machine
  84. ^ Tanas, Alexander (3. 3. 2022). „With war on its doorstep, Moldova applies for EU membership”. Reuters. Arhivirano iz originala 25. 6. 2022. g. Pristupljeno 3. 3. 2022. 
  85. ^ Brzozowski, Alexandra (23. 6. 2022). „EU leaders grant candidate status to Ukraine and Moldova”. euractiv.com. Euractiv. Arhivirano iz originala 23. 6. 2022. g. Pristupljeno 24. 6. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]