Momo Kapor
| Momčilo Kapor | |
|---|---|
| Informacije | |
| Puno ime | Momčilo „Momo“ Kapor |
| Datum rođenja | 8. april 1937. |
| Mesto rođenja | Sarajevo ( |
| Datum smrti | 3. mart 2010. |
| Mesto smrti | Beograd ( |
| Dela | |
| Najvažnija dela | Beleške jedne Ane Foliranti Zoe Una: ljubavni roman |
Momčilo „Momo“ Kapor (Sarajevo, 8. april 1937 — Beograd, 3. mart 2010) je bio srpski slikar, književnik, novinar, član Senata Republike Srpske i Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske.
Sadržaj |
[uredi] Biografija
Rođen je u Sarajevu 1937. godine. Diplomirao je slikarstvo 1961. godine na beogradskoj Akademiji likovnih umetnosti u klasi profesora Nedeljka Gvozdenovića. Objavio je veliki broj naslova, romana i zbirki priča. Autor je i velikog broja dokumentarnih filmova i televizijskih emisija, a po njegovim scenarijima snimljeno je nekoliko dugometražnih filmova (Bademi s onu stranu smrti, Banket (film), Valter brani Sarajevo, Džoli džokej, Kraj vikenda). Romani Una i Knjiga žalbi doživeli su ekranizaciju. Prevođen je na francuski, ruski, nemački, poljski, češki, bugarski, mađarski, slovenački i švedski jezik.
Dobrica Ćosić u svojoj knjizi Prijatelji, na stranicama 276. i 277. ovako opisuje detinjstvo i mladost Mome Kapora, na osnovu razgovora koji je sa njim vodio novembra 2002. godine: „Trinaestog aprila 1941. Nemci su bombardovali Sarajevo i pogodili zgradu ispod Trebevića u kojoj se bila sklonila Momčilova majka sa četvorogodišnjim sinčićem. U srušenoj kući svi su bili mrtvi. Momina majka je svojim telom spasla sina. Dečak se nekako izvukao iz ruševina, zakukao, pa zanemeo nad užasom, ne znajući kuda će. Našao ga je neki Rus, emigrant, lekar, sažalio se na njega i poveo ga u svoj stan. Prisvojio ga je, nije imao dece. Negovao ga je, voleo, zatrpavao igračkama da zaboravi majku i u belom mercedecu ga vozio po Sarajevu. Dečko je znao da mu je ime Momčilo, prezime nije znao. Prezime mu je dao dobar čovek Rus, krstio ga je Momčilo Hercegovac. Posle godinu dana života kod dobrog čoveka, Momčilo Hercegovac se razboleo od šarlaha, pa ga je spasitelj odneo u sarajevsku bolnicu. Tu ga je pronašla majčina tetka koga ga je godinu dana tražila po Sarajevu, obaveštena od nekog da je „jedno dete izašlo iz srušene kuće, odakle ga je neki čovek poveo sa sobom“. Kada je prezdravio od šarlaha, baba ga je odvela u svoju kuću i brinula se o njemu. Za Momčila Hercegovca brinuo je i Rus, koji se pridružio vlasovcima — saradnicima Nemaca, često ga posećujući s poklonima. Otac, koji je po povratku iz zarobljeništva, kao bankarski stručnjak, postavljen za načelnika u Ministarstvu spoljnih poslova u Beogradu, zbog patriotske savesti i odgovornosti tek godinu dana posle rata došao je u Sarajevo da vidi sina. Prema sinu se odnosio patrijahalno strogo i sve do smrti bio je nezadovoljan što mu se sin posvetio slikarstvu i književnosti, socijalnoj i životnoj neizvesnosti“. Njegov stric je bio Čedo Kapor.
Poslednjih godina života bio je redovni kolumnista frankfurtskih Vesti[1].
Momo Kapor je bio član Senata Republike Srpske od 1996. godine. Umro je u Beogradu 3. marta 2010. godine na Vojno-medicinskoj akademiji[2].
[uredi] Fond Momo Kapor
Njegove ćerke Ana i Jelena Kapor osnovale su fond „Momo Kapor“[3].
U organizaciji Učiteljskog Fakulteta iz Beograda i Fonda Momo Kapor održan je prvi naučni skup posvećen delu Mome Kapora, na temu „Književno delo Mome Kapora u kontekstu srpske (omladinske) književnosti“. Prvi deo skupa održan je u Beogradu 20 maja 2011. a drugi deo 24 maja, u Rezidenciji Ambasade Srbije u Rimu. U radu skupa učestvovali su akademik Svetozar Koljević, Aleksandar Jerkov, Slobodan Vladušić, Petar Pijanović, Vladimir Kecmanović, Aleksandar Jovanović, Jovan Delić, Ljiljana Pešikan Ljuštanović i drugi istaknuti autori[4].
[uredi] Zadužbina Momo Kapor
Supruga slavnog umetnika, Ljiljana Kapor, osnovala je Zadužbinu „Momčilo Momo Kapor“ u oktobru 2011. godine i ustanovila godišnju nagradu iz oblasti književnosti i likovne umetnosti koja nosi njegovo ime, kao i festival "Momin krug" koji će se tradicionalno održavati svake godine početkom septembra. Zadužbinom upravlja Upravni odbor koji čini 12 članova, čiji je predsednik Matija Bećković. Osnivanje nije tek puko negovanje uspomene na Momu Kapora, koji je svojim umetničkim darom, slikarskim i književnim, predstavljao jedinstven spoj dva talenta koja su ga činila tako posebnim. Tragom te suštine ustanovljena je godišnja nagrada koja nosi njegovo ime. Cilj Zadužbine je i da podrži umetnike koji će u današnjem vremenu biti pojava kakva je šezdesetih godina prošlog veka bio Momo Kapor i kakav je ostao do kraja života. Trajni beleg u umetnosti Mome Kapora jeste njegova suštinska, umetnička pripadnost „velikom svetu“ i njegova emotivna pripadnost narodu iz kojeg je potekao. U tom pogledu, kao malo ko, Momo je svojim slikama i svojim knjigama premrežio svet. Iz tog razloga, kao logičan cilj Zadužbine nameće se i razmena u oblasti kulture i umetnosti i povezivanje sa srodnim kulturnim institucijama iz celog sveta. Osnivanje festivala "Momin krug" upravo je u skladu sa ovim ciljem Zadužbine. Pored ova dva tradicionalna događaja, Zadužbina "Momo Kapor" je u toku prve godine svog postojanja organizovala promociju knjige „Legenda Kapor“ u Klubu književnika[5] i organizovala veliku izložbu ulja na platnu pod nazivom "Beogradske priče" u Domu Vojske Srbije u saradnji sa Medija centrom "Odbrana". [6] Za organizaciju ove izložbe Zadužbina je početkom 2012. godine dobila priznanje Ministarstva odbrane Republike Srbije;[7]
[uredi] Nagrada „Momo Kapor“
| Za više informacija pogledajte članak Nagrada Momo Kapor |
Nagrada „Momo Kapor“ se dodeljuje svake godine na dan rođenja Mome Kapora – 8. aprila, za književnost i likovnu umetnost, naizmenično.
[uredi] Momin krug
Prvi festival "Momin krug" održan je u petak, 9. septembra 2011., kod spomenika Dafne, na Adi Ciganliji u Beogradu. Festival je otvorio dokumentarni film "Njujork, grad po meri čoveka" za koji je scenario pisao Momo Kapor, koji je jedan od poslednjih video zapisao poznatog Beograđanina.[8] Na festivalu su održane predstave "Zoe", zatim "Ben" po tekstu dramaturga Beke Savić, a prema motivima bajke "Sanja", kabare "Halo, Beograd" koji je priredila Rada Đuričin, i koncert "Miško Plavi trio". U planu je da ovaj kulturni događaj, koji je u tesnoj vezi s umetničkim stvaralaštvom Kapora, narednih godina postane višednevan i tradicionalan.[9]
[uredi] Skulptura Dafne u spomen Mome
Na inicijativu Gradonačelnika Beograda, Dragana Đilasa, a po idejnom rešenju Ljiljane Kapor, 18. aprila 2011. godine, na Adi Ciganliji je otkriveno spomen-obeležje u čast Mome Kapora, 4,5 m visoka skulptura „Dafne“[10].
[uredi] Dela
Spisak dela Mome Kapora prema elektronskom katalogu NBS:
- Beleške jedne Ane, 1972.
- Foliranti, 1975.
- Provincijalac, 1976.
- Ada, 1977.
- Lanjski snegovi, 1977.
- Hej, nisam ti to pričala, 1978.
- Zoe, 1978.
- Skitam i pričam: putopisni dnevnik, 1979.
- 101 priča, 1980.
- Una: ljubavni roman, 1981.
- Onda, 1982.
- Sentimentalno vaspitanje, 1983.
- Knjiga žalbi, 1984.
- 011-Istok-Zapad, 1990.
- Halo, Beograd, 1990.
- Dama skitnica i off priče, 1992.
- Zelena čoja Montenegra, 1992.
- Blokada 011, 1992.
- 100 nedelja blokade, 1994.
- Lero – kralj leptira, 1995.
- Poslednji let za Sarajevo, 1995.
- Hronika izgubljenog grada, 1996.
- Od sedam do tri, 1996.
- Smrt ne boli: priče iz poslednjeg rata, 1997.
- Najbolje godine i druge priče, 1997.
- Uspomene jednog crtača, 1998.
- Ivana, 2001.
- Legenda o Taboru, 2002.
- Sanja, 2003.
- Čuvar adrese, 2003.
- Konte, 2003.
- Lep dan za umiranje, 2004.
- Dosije Šlomović, 2004.
- Ljubavne priče, 2004.
- Samac, 2004.
- Eldorado, 2005.
- Putopis kroz biografiju, 2006.
- A Guide to the Serbian Mentality, 2006.
[uredi] Knjige o Momi Kaporu
- Momo Kapor — sećanja i druženje, Kosta Dimitrijević, Prometej, Beograd 2010.
- Legenda Kapor, priredila Ljiljana Kapor, Knjiga komerc, Beograd, 2011.
- U skloništu duše, kolumne i intervjui, Dragana Marković, Medija centar "Odbrana", Beograd, 2011.
[uredi] Reference
- ^ Збогом мајсторе. Вести (6. 3. 2010.). Pristupljeno na dan 26. 5. 2011.
- ^ 24 sata: Umro Momo Kapor
- ^ Osnovan fond Momo Kapor („Politika“, 2. septembar 2010)
- ^ Skup o delu Mome Kapora održan u Rimu
- ^ http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/242759/Predstavljana-knjiga-Legenda-Kapor
- ^ http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/252472/Izlozba-slika--Mome-Kapora-u-Domu-Vojske
- ^ http://www.mod.gov.rs/novi.php?action=fullnews&id=3532
- ^ http://www.youtube.com/watch?v=Vjy0n8UQiq0
- ^ http://www.vesti-online.com/Scena/Kultura/163607/Momini-krugovi-nad-Beogradom
- ^ Галерија слика.
[uredi] Nagrade
- „Oktobarska nagrada grada Beograda“, 1992.godine
- Nagrada Narodne biblioteke Srbije za najčitaniju knjigu 1993. godine
- Nagrada „Biblios“ Matična bibliokteka „Vlada Aksentijević“, Obrenovac 1994.godine
- „Nagrada Svetozar Ćorović“ za najbolju knjigu proze, Bileća, 1999. godine
- „Nagrada Laza Kostić“ za roman godine 2001. godine, Novi Sad
- „Nagrada Todor Manojlović“ za roman godine 2002. godine ,Zrenjanin
- „Nagrada Bora Stanković“ za roman godine 2004. godine, Vranje
- Nagrada za životno delo, Udruženje književnika Srbije, 2006. godine
- Nagrada za životno delo, Srpska književna zadruga, 2008. godine
- „Nagrada Dejan Medaković“, Prometej, Novi Sad, 2009. godine
- „Nagrada Radoje Domanović“ za ukupan doprinos srpskoj književnoj satiri, 2009. godine
- „Zlatni bestseler“ i „Hit libris“ , nagrade koje dodeljuje RTS na kraju svake godine
za najčitaniju knjigu ( ukupno devet povelja).
[uredi] Vidi još
[uredi] Spoljašnje veze
|
Vikicitat ima zbirku citata srodnih sa:
|
- Ispovesti Mome Kapora („Večernje novosti“, feljton 7-17.3.2010)
- IMDb Momo Kapor na IMDb-u ((en))
- Momo je prvi pronašao princezu Jelisavetu („Politika“, 12. jun 2011)
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||