Monokotiledone biljke

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Monokotiledone biljke
Vremenski raspon: Rana kreda
Pšenica, ekonomski važna monokotiledonska biljka
Naučna klasifikacija e
Carstvo: Plantae
Kladus: Tracheophytes
Kladus: Angiospermae
Kladus: Monocotyledones
Redovi
Sinonimi

Monokotiledone biljke (klasa Liliopsida, skrivenosemenice) predstavljaju veoma važnu grupu skrivenosemenica koje dominiraju velikim delovima zemlje i koje su ekonomski veoma važne biljke.

Najveća porodica monokotiledonih biljaka je Orchidaceae (orhideje), kojoj su svojstveni veoma kompleksni cvetovi zbog toga što ih insekti vrlo specifično oprašuju.

Druga po veličini porodica, Poaceae ili Gramineae (prave trave), evoluirala je u drugom pravcu i postala specijalizovana za oprašivanje preko vetra. Trave proizvode male cvetove koji mogu da se skupe u veoma uočljivim grupama.

Familija ljiljana[uredi | uredi izvor]

Morfologija[uredi | uredi izvor]

Ljiljan

Familija ljiljana (lat. Liliaceae) obuhvata uglavnom dvogodišnje zeljaste biljke s rizomom, lukovicom ili krtolom. Nakon završenog vegetacionog perioda nadzemni delovi izumiru, a pupoljci se zadržavaju na podzemnim organim na znatnoj dubini. Na ovaj način biljke prezimljavaju ili izdržavaju dugotrajnu letnju sušu. Cvetni omotač uglavnom ima izgled krunice (krunicolik). Sastavljen je od po tri listića raspoređena u dva kruga. Plod je čaura.

Vrste[uredi | uredi izvor]

Vrste iz ove familije sreću se na svi kontinentima, i to pretežno u toplim i sušnim predelima, kao i u stepskim i polupustinjskim oblastima. Mnoge vrste familije ljiljana uzgajaju se zbog sočnih listova i lukovica, a neke i kao ukrasne biljke. Posebno je značajan rod lukova (lat. Allium), koji sadrži veliki broj vrsta. Ove biljke imaju veoma razvijenu lukovicu i duge pljosnate ili šuplje listove. Kao hrana, začin ili lek koriste se beli luk (lat. Allium sativum) i crni luk (lat. Allium cepa), a od divljih vrsta najviše se koristi medveđi luk (lat. Allium ursinum). Pojedine divlje vrste sadrže otrovna jedinjenja. Takve su mrazovac (lat. Solchicum autumnale) i čemerika (lat. Veratrum album). U ovu familiju spadaju i ptičije mleko (lat. Ornithogalum), baloče (lat. Gagea), preslica (lat. Muscari) i druge.

Familija šaševa[uredi | uredi izvor]

Morfologija[uredi | uredi izvor]

Močvarna oštrica

Familija šaševa (lat. Cyperaceae) obuhvata višegodišnje zeljaste biljke sa rizomom. Većina predstavnika ove familije formira busenove. Habitus šaševa podseća na trave. Stabla su ispunjena parenhimom srži i često su na poprečnom preseku trouglasta. Listovi su linearni. Cvetovi su jednopolni i raspoređeni u klasove. Biljke su jednodome. Cvetovi nemaju cvetni omotač. Plodovi šaševa su orašice.

Vrste[uredi | uredi izvor]

Šaševi obuhvataju oko 3.700 vrsta. Naseljavaju različita staništa, od močvarnih do veoma sušnih kamenjara i stena. Najveći broj vrsta pripada rodu oštrica (lat. Carex).

Familija trava[uredi | uredi izvor]

Morfologija[uredi | uredi izvor]

Popino prase

U okviru familije trava (lat. Roaceae, Gramineae) se uglavnom nalaze jednogodišnje i višegodišnje zeljaste vrste. Stabla su kod većine trava kolenasta, člankovita i uglavnom šuplja. Najčešće su tanka i prečnik se kreće između 0,3 i 0,5 centimetara. Listovi su uglavnom linearni, celog ruba. Nemaju lisne drške, već dobro razvijen rukavac. Na delu lista gde rukavac prelazi u lisku nalazi se jezičak. Cvetovi su najčešće dvopolni, retko jednopolni (kukuruz) i grade klasiće. Klasići se kod mnogih vrsta udružuju u složene cvasti metlice. U osnovi klasića, izgrađenog iz jednog ili više cvetova, nalaze se dva listića koja se nazivaju pleve. U osnovi svakog cveta u klasiću nalaze se još po dva listića, plevice. Trave imaju jednosemeni plod krupu.

Vrste[uredi | uredi izvor]

Familija trava ima kosmopolitsko rasprostranjenje, odnosno njeni predstavnici naseljavaju kopnene ekosisteme svih kontinenata. Sadrži oko 700 rodova sa oko 8.000 vrsta. Veoma česte vrste naših travnih ekosistema jesu devojačke suze (lat. Briza media), popino prase (lat. Hordeum leporinum), ježevina (lat. Dactulis glomerata). U ovu familiju spadaju i žitarice koje čovek još od davnina gaji. Osim pšenice (lat. Triticum ѕp.), gaje se još i kukuruz (lat. Zea mays), raž (lat. Secale cereale), ječam (lat. Hordeum sativum) i pirinač (lat. Oriza sativa).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Cronquist, Takhtajan & Zimmermann 1966.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]