Monociti

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Monociti su vrsta belih krvnih zrnaca (leukocita) koja pripadaju monocito-makrofagnom sistemu. Monociti su krupne, mononukleuse ćelije (najveće ćelije krvi), poseduju fagocitne sposobnosti. Iz njih nastaju makrofagi, ćelije sa najvećom sposobnošću fagocioze. Ove ćelije provedu 10-12 sati u krvi, a zatim odlaze u druga tkiva i transformišu se u makrofage.[1][2]

Izgled i građa[uredi | uredi izvor]

Monociti su velike ćelije, prečnika 15-18 μm. Jedro im je bubrežastog oblika i nije segmentirano (mononukleusne ćelije). U citoplazmi se nalaze granule sa enzimima.[3] Od enzima poseduju: kiselu fosfatazu, glukuronidazu, lizozim, neke tipove esteraza i peroksidazu. Na površini njihove membrane nalaze se receptori za imunoglobuline i komponente komllementa (C3b i C5a, koje vrše opsonizaciju). Stvaraju se u koštanoj srži, a putem krvi dospevaju u sve delove organizma, gde napuštaju krvotok, odlaze i transformišu se u makrofage. Monociti čine 5-8% leukocita u perifernoj krvi

Uloga[uredi | uredi izvor]

  • Monociti mogu vršiti fagocitozu mikoorganizama. Opsonizacijom mikroorganizama putem komponenata sistema komplementa: C3b i C5a, kao i putem antitela može se olakšati proces fagocitoze (monociti poseduju receptore za ove supstnce).
  • Od monocita nastaju makrofagi, ćelije sa najvećom sposobnošću fagocitoze. Makrofagi nemaju samo ulogu u fagocitozi, već služe kao antigen prezentujuće ćelije i sekretuju velike količine citokina.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Snežana Živančević-Simonović Aleksandar Đukić. Opšta patološka fiziologija. Kragujevac: Univerzitet u Kragujevcu medicinski fakultet. ISBN 978-86-82477-65-5. 
  2. ^ Thomas J. Kindt; Richard A. Goldsby; Barbara Anne Osborne; Janis Kuby (2006). Kuby Immunology (6 izd.). New York: W H Freeman and company. ISBN 1429202114. 
  3. ^ Darinka Koraćević; Gordana Bjelaković; Vidosava Đorđević. Biohemija. Savremena administracija. ISBN 978-86-387-0622-8. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Snežana Živančević-Simonović Aleksandar Đukić. Opšta patološka fiziologija. Kragujevac: Univerzitet u Kragujevcu medicinski fakultet. ISBN 978-86-82477-65-5. 
  • Darinka Koraćević; Gordana Bjelaković; Vidosava Đorđević. Biohemija. Savremena administracija. ISBN 978-86-387-0622-8. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]