Morska sasa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Morska sasa
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Cnidaria
Klasa: Anthozoa
Potklasa: Hexacorallia
Red: Actiniaria
podredovi

Endocoelantheae
Nyantheae
Protantheae
Ptychodacteae

Morske sase su sesilni, solitarni žarnjaci koji imaju oblik polipa šestozračne simetrije – cilindrično telo sa često velikim brojem (i po nekoliko stotina) vrlo pokretljivih pipaka oko usnog otvora. Za razliku od korala, sa kojima su najsrodnije, nemaju skelet.

Za podlogu su pričvršćene pedalnim diskom i sekretom koji je lepljiv. Nisu potpuno sesilne i mogu se malo kretati praveći kružne pokrete ili čak plivati pomoću tentakula i talasastim pokretima diska.

Unutrašnja građa[uredi | uredi izvor]

Šestozračna građa ogleda se u tome što im je unutrašnjost tela (gastrovaskularna duplja) podeljena na komore pregradama (septama) kojih najčešće ima 6 ili 6n, mada se mogu naći i po 5 ili 10, ali nikada ih nema 8 (kao što je to kod oktokoralija). Od pukotinastih usta koje se nalaze na slobodnom kraju tela polazi ždrelo koje se završava u duplji. Ždrelo je povezano sa telesnim zidom preko septi. Telesni zid je, kao kod svih žarnjaka, izgrađen od dva sloja ćelija:

Između ovih slojeva nalazi se dobro razvijena, mezogleja u kojoj su razbacane ćelije.

Žarne ćelije su razbacane po čitavoj površini tela, ali su najbrojnije na tentakulama i oko usnog otvora. Epitelo-mišićne ćelije izgrađene su od miofibrila koji su:

  • na tentakulama raspoređeni uzdužno
  • oko usnog otvora radijalno raspoređeni

Nervni sistem je difuzan, odnosno, izgrađen od nervnih ćelija povezanih tako da grade mrežu u osnovi epidermisa i endodermisa.

Morske sase se razmnožavaju uglavnom polno, dok neke usamljene jedinke mogu da se razmnožavaju i bespolno, deobom i pupljenjem. Najčešće su odvojenih su polova sa gonadama koje se obrazuju na pregradama, mada ima i hermafroditnih vrsta. Kada polne ćelije sazru dolazi do prskanja gonada i oslobađanja gameta u gastro-vaskularnu duplju. Oplođenje se vrši u toj duplji, a zatim se obrazuje larva planula koja kroz usni otvor izlazi napolje. Larva jedno vreme pliva pa se spušta na dno i izraste u polipa.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dogelj, V, A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, Beograd, 1971.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd, 1979.
  • Krstić, Lj: Čovek i mikrobi, Draganić, Beograd, 2003.
  • Mariček, magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
  • Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - biologija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Petrov, I: Sakupljanje, preparovanje i čuvanje insekata u zbirkama, Biološki fakultet, Beograd, 2000.
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
  • Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]