Moć Sudbine (opera)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Opere
Oberto, grof od San Bonifacija

Jedan dan vlasti
Nabuko
Lombardijci u Prvom krstaškom ratu
Ernani
Dva Foskarija
Jovanka Orleanka
Alzira
Atila
Magbet
Razbojnici
Gusar
Bitka za Lenjano
Lujza Miler
Stifelio
Rigoleto
Trubadur
Travijata
Sicilijansko večernje
Simone Bokanegra
Bal pod maskama
Moć Sudbine
Don Karlos
Aida
Otelo
Falstaf

Ostala dela
Inno delle Nazioni

Gudački kvartet u e-mollu
Rekvijem
Pater noster za petodelni hor
Ave Maria za soprana i gudače
Četiri sveta komada

Moć Sudbine (La Forza del Destino), opera u četiri čina Đuzepea Verdija

Libreto[uredi | uredi izvor]

Frančesko Marija Pjave (Francesco Maria Piave) prema drami Don Alvaro, ili Moć greha (Don Alvaro, o La fuerza del sino) Angela de Saavedre (Angelo de Saavedra) sa ubačenom scenom iz Valenštajnskog kampa (Wallensteins Lager) Fridriha Šilera (Friedrich Schiller).

Praizvedba[uredi | uredi izvor]

  • Prva verzija
10. novembar 1862, Sankt Peterburg u Velikom Carskom Teatru.
  • Prerađena verzija uz dodatni tekst Antonija Gislanconija (Antonio Ghislanzoni)
27. februar 1869, Milano u Teatro alla Scala.

Likovi i uloge[uredi | uredi izvor]

Markiz od Kalatrave
(Marchese di Calatrava)
bas
Leonora di Vargas
(Leonora di Vargas)
njegova ćerka sopran
Don Karlo di Vargas
(Don Carlo di Vargas)
njegov sin bariton
Don Alvaro
(Don Alvaro)
mešanac, potomak kraljevskog plemena Inka tenor
Preciosila (Preziosilla) mlada ciganka mecosopran
Iguman
(Padre Guardiano)
franjevac bas
Fra Melitone
(Fra Melitone)
bariton
Kura (Curra) Leonorina pratilja mecosopran
Alkaldo bas
Mastro Trabuko
(Mastro Trabuco)
mazgar, zatim putujući trgovac tenor
Hirurg lekar u španskoj vojsci tenor

mazgari, španski i italijanski seljaci, španski i italijanski vojnici svih činova, ađutanti, italijanski regruti, franjevci (hor)

Mesto i vreme[uredi | uredi izvor]

Španija i Italija sredinom XVIII veka

Sadržaj[uredi | uredi izvor]

I čin[uredi | uredi izvor]

Sevilja, soba u kući markiza od Kalatrave. Leonora di Vargas očekuje svog ljubavnika, Don Alvara, poteklog iz plemena Inka. Pošto joj je njen otac zabranio brak sa mešancem, ona planira da odbegne sa njime. Ipak, pošto voli svog oca, neodlučna je i markiz ih zatiče u begu. Don Alvaro želi da pokaže da ne želi nasilje i ispušta pištolj. On slučajno opali i ubija markiza.

II čin[uredi | uredi izvor]

  • Scena I

Selo Hornahuelos. Leonora i Alvaro su pobegli, ali su se u begu razdvojili tokom noći. Leonora sada luta zemljom, bez doma, u potrazi za Alvarom i prerušena je u muškarca da bi izbegla osvetu svog brata Karla. U luci, sreće se sa njime, ali je Karlo ne prepozna u opštoj gužvi oko regrutacije novih vojnika. Karlo zainteresovanima priča o Leonori i Alvaru, koji se, kako on kaže, vratio u Ameriku. Sada se Leonora oseća odgovornom za očevu smrt, i napuštenom i izdanom od Alvara. Zaklinje se na život samoće i pročišćenja.

  • Scena II

Franjevački samostan Gospe od Anđela kraj Hornahuelosa. Leonora traži utočište od bratovljeve potrage i, pre svega, spas od vatrene čežnje za svojim ljubavnikom. Stoga se ne odlučuje za samostan, već za život pustinjaka. Iguman zna za Leonorinu priču i prima je u red i daje joj usamljeno mesto kraj samostana da se nastani. Svakome ko priđe tom mestu je zaprećeno prokletstvom.

III čin[uredi | uredi izvor]

  • Scena I

Italija, šuma kraj Veletrija. Godine su prošle. Verujući da je Leonora mrtva, Alvaro se priključio španskoj vojsci i izgradio vojnu karijeru pod lažnim imenom. Kada spase jednog oficira, oni postaju bliski prijatelji. Taj oficir je Karlo, koji služi u vojsci takođe pod lažnim imenom.

  • Scena II

Prijemna soba u odajama visokog španskog oficira. Alvaro je ozbiljno ranjen. On daje Karlu sve što poseduje, moleći ga da uništi sve dokumente nakon njegove smrti. Karlo počinje da sumnja kada prijatelj spomene ime Kalatrava. Njegova zakletva mu zabranjuje da pročita dokumente, ali među stvarima nalazi Leonorin portret i shvata da je njegov prijatenj u stvari neprijatelj kojeg je tako dugo proganjao.

  • Scena III

Karlo otkriva svoj identitet Alvaru, koji se oporavio i izaziva ga na duel. Alvaro pokušava da se pomiri sa njime u ime prijateljstva, svoje nevinosti i Leonorine ljubavi, ali uzalud. Samo straža spasi Alvara od Karlovog besa, koji je opsednut svojom čašću. Pošto ne uspeva da nađe ni ljubav ni razumevanje, Alvaro odlučuje da ode u samostan. Okupljena masa sveta slavi početak rata: kao i alkohol, on nudi zaborav užasa sveta. Glasovi razuma, kao što je fra Melitoneov, ostaju izgubljeni u masi.

IV čin[uredi | uredi izvor]

  • Scena I

Dvorište samostana Gospa od Anđela. Fra Melitone deli milostinju prosjacima. Karlo traži Alvara sedam godina i napokon ga je našao u samostanu. Sve se izmenilo od one davne noći ubistva, ali Karlo i dalje traži osvetu. Alvaro, sada fratar, pokušava da izbegne sukob.

  • Scena II

Dolina među kamenim liticama. Leonora živi u samoći već godinama predana veri, ali nije uspela da dođe do unutrašnjeg, duševnog mira za kojim žudi. U njoj još gori ljubav za Alvarom. Dva čoveka se pojavljuju pred njenim skloništem i bore se. Alvaro je smrtno ranio Karla u duelu. Ljubavnici se prepoznaju. Karlo, umirući, ubija svoju sestru i ona umire u Alvarovim rukama, uz igumanov blagoslov. (prema prvoj verziji opere, Alvaro se baci u ponor nakon njene smrti).

Poznate muzičke numere[uredi | uredi izvor]

  • Il Santo Nome del Dio Signore sia benedetto! – Finale II čina
  • Pace! Pace! – Leonorina arija (IV čin)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Libreto