Mrtvačke mrlje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mrtvačke mrlje
LatinskiLivores mortis
Klasifikacija i spoljašnji resursi

Mrtvačke mrlje (lat. Livores mortis) su jedna od postmortalnih promene i znakova smrti, koje nastaju spuštanjem krvi u donji deo tela, što uzrokuje crvenkasto ljubičastu boju kože. Nastaju u agoniji kada srce prestane da radi, a cirkulacija krvi se prekine, što ima za posledicu hipostazu krvi u niže delove tela i taloženje eritrocita, u krvnoj plazmi pod dejstvom gravitacione sile.[1]

Do promene boje dolazi zbog postmortalne hemolize koja prebojava zidove krvnih sudova crvenom bojom. Ove promene se javljaju na svim površinama kože izuzev na onim koje su izložene pritisku od strane podloge na kojoj leži umrli, jer su u tim delovima tela kapilari izloženi pritisku i zbog toga stisnuti (predo lopatice, sakruma, butina i peta).[1]

Mrtrvačke mrlje ne nastaju samo na spoljašnjim delovima tela, nego se javljaju i u unutrašnjim organima, na sluzokožama i seroznim opnama.[2][1]

Pod dejstvom hladnoće ili trovanja ugljen-monoksidom mrtvačke mrlje imaju svetlocrvenu boju, usled postmortalne istrošenosti kiseonika.[3][4]

Patolog može da koristi prisustvo ili odsustvo mrtvačkih mrlja kao sredstvo za određivanje približnog vremena smrti. Stvaranje mrtvačkih mrlja počinje oko 20 minuta i traje do 3 sata nakon smrti. Pritiskom na mrtvačke mrlje one se gube u prvih 12 časova posle smrti. Nakon 24 časa mrtvačke mrlje se ne mogu potusniti pritiskom prsta, jer nastaje postmortalna hemoliza.[2]

Forenzičari takođe mogu na osnovu mrtvačkih mrlja da utvrde da li je telo nakon smrti bilo pomerano (npr, ako je telo nađeno licem okrenuto prema zemlji, ali je potamnjivanje prisutno na leđima, istražitelji mogu da zaključe da je telo prvobitno bilo okrenuto licem nagore).[2]

Prisustvo mrtvačkih mrlja je takođe znak da je osoba mrtva i da se ne počinje sa pokušajima oživljavanja, ili da se isti prekine ako je započet.[5]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Arambašić M i sar. Opšta patologija, Dečje Novine, Gornji Milanovac, 1990.
  2. ^ a b v Ćeramilac A. Patologija mehaničkih povreda, sudskomedicinski značaj. Medicinska knjiga Beograd-Zagreb, 1973
  3. ^ Handbook on Hyperbaric Medicine Autor: Daniel Mathieu Saradnik: Daniel Mathieu Izdavač: Springer, 2006 ISBN 978-1-4020-4376-5, 9781402043765, 812 страница
  4. ^ Krantz T, Thisted P, Strom J, Sorrenson MB. Acute carbon monoxide poisoning. Acta Anaesthesiol Scan. 1988;32:278-282.
  5. ^ Ristić M. Klinička propedevtika, Zavod za izdavanje udžbenika i nastavnih sredstava, Beograd 1990

Литература[uredi | uredi izvor]

  • Calixto Machado, Brain death: a reappraisal, Springer. 2007. ISBN 0-387-38975-X. str. 74.
  • Robert G. Mayer, Embalming: history, theory, and practice , McGraw-Hill Professional. 2005. ISBN 0-07-143950-1. str. 106–109.
  • Anthony J. Bertino Forensic Science: Fundamentals and Investigations South-Western Cengage Learning, 2008, ISBN 978-0-538-44586-3

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).