Muhamad Nagib

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Muhamad Nagib
Muhamad Nagib (1952)
Lični podaci
Datum rođenja(1901-02-20)20. februar 1901.
Mesto rođenjaKartum, Anglo-egipatski Sudan
Datum smrti29. avgust 1984.(1984-08-29) (83 god.)
Mesto smrtiKairo, Egipat
ReligijaSunitski islam
Politička karijera
Politička
stranka
Arab Socialist Union
1. Predsednik Egipta
18. jun 1953 — 14. novembar 1954.
PrethodnikFuad II (Kralj)
NaslednikGamal Abdel Naser
Nagib sa Gamal Abdel Naserom prilikom otvaranja Sueckog kanala.

Muhamad Nagib (arap. محمد نجيب; Kartum, 20. februara 1901Kairo, 29. avgusta 1984), egipatski general, političar, i državnik, vršilac dužnosti prvog predsednika Republike Egipat.[1]

Rodio se u muslimanskoj porodici kao najstariji od devetero dece oca Egipćanina (Jusuf Nagib) i majke, sudanske Egipćanke (Zahra Ahmed). Mesto rođenja je glavni grad Sudana, Kartum. Potiče iz duge loze vojnih oficira, a otac mu je služio u egipatskoj vojsci stacioniranoj u Sudanu koji je tada bio dominion Kraljevstva Egipat. Otac nije htio da Muhamad bude vojnik jer bi onda bio samo marioneta u rukama britanske kolonijalne vlasti. Zbog toga je Muhammad učio je da postane prevodilac, diplomirao je pravo, a imao je magisterije iz politologije i civilnog prava. Doktorat nije nikad završio, jer mu je krenula vojna karijera.[2]

Vojnik je postao u inat ocu. Otac mu je umro kad je imao samo 15 godina, a porodica se tada preselila u Kairo, no Muhamad i njegov mlađi brat Ali ostali su da završe studije. Inače kao mladiću, prijatelji u igri su mu bili nojevi i majmuni. Kuća mu je bila ukrašena raznim trofejima kao što su slonove kljove, sagovi od tigrove kože, glave nosoroga i gazela na zidu. No, najviše se voleo igrati vojnicima. Sagradivši tvrđavu za igru u dvorištu, satima je osvajao svaki pedalj teritorija sa svojim vojnicima. Ženio se dva puta, no nije imao dece. Iz vojske je nekoliko puta želio istupiti, no ostavke su mu odbijane. Stvorio je ime i harizmu. Konačno je postao general-pukovnik te se priključio onome što je poznato kao Pokret slobodnih oficira. Ostali članovi pokreta su bili mladi oficiri, po godinama i činu, svi ispod 35. godine, a vukli su poreklo iz seljačkih i porodica niže srednje klase. Nagib je znao govoriti engleski, francuski, italijanski i nemački jezik. Naredio je da se na vojnim akademijama uči hebrejski jer je smatrao da su Egipćani izgubili rat protiv Izraela 1948. godine ne mogavši razbiti šifre. Grupa slobodnih oficira koje predvodi mladi pukovnik Gamal Abdel Naser izvela je puč 23. jula 1952. godine i svrgnula kralja Faruka I. Novi kralj trebalo je da bude njegov šestomesečni sin Fuad II. Naravno, stvoreno je Veće revolucionarne komande. Oni su hteli postaviti civilnog regenta i Vladu. Nakon što je Faruk I. svrgnut i proteran iz zemlje, Nagib je postao predsednik, premijer i predsednik VRK-a. Iako bi neko mogao pomisliti da je imao puno vlasti, on je zapravo bio marioneta jer je za svaku važnu odluku morao dobiti većinu glasova članova Veća.[3]

Nakon borbe za vlast, Naser je postao novi predsednik. Nagib je izolovan u vili, a oslobođen je tek 1982. godine kad je na vlast došao Hosni Mubarak. Umro je dve godine posle u Kairu. Kad bi se našao u opasnosti, uvek bi rano ujutro pola sata proučavao Kuran.[traži se izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Muḥammad Naguib president of Egypt”. Britannica. Pristupljeno 30. 1. 2021. (jezik: engleski)
  2. ^ „Muhammad Naguib”. New World Encyclopedia. Pristupljeno 30. 1. 2021. (jezik: engleski)
  3. ^ „Mohamed Naguib Digital Archive”. Bibliotheca Alexandrina. Pristupljeno 30. 1. 2021. (jezik: engleski)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]