Napad na Djep

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka kod Djepa
Deo Drugog svetskog rata
Vreme19. avgust 1942.
Mesto
Kraj grada Djepa
Ishod Nemačka pobeda
Sukobljene strane
Kanada Ujedinjeno Kraljevstvo
Kanada i Britanija
Nacistička Njemačka
Treći rajh
Jačina
6.100 vojnika
30 tenkova
74 eskadrile
253 ratnih brodova[1]
2 pešadijska puka
7 obalskih baterija
30 PVO topova[1]
100 aviona bombardera
Žrtve i gubici
preko 4.000 mrtvih, ranjenih ili uhvaćenih
30 tenkova
1 razarač
33 desantna broda
106 aviona[1]
oko 600 mrtvih i ranjenih
48 aviona[1]

Napad na Djep, kodnog naziva Operacija Jubilej, dogodio se 19. avgusta 1942. kada su Saveznici napali francuski grad Djep. Preko 6.000 vojnika trebalo je da osvoji i drži grad, da testira nemačku odbranu i prikupi poverljive podatke. Takođe, napad je trebalo da namami nemački Luftvafe u veliki, otvoreni sukob. Napad se završio teškom katastrofom po Saveznike.[1]

Bitka[uredi | uredi izvor]

Uveče, 18. avgusta 1942, gotovo 240 različitih savezničkih brodova približilo se Francuskoj prevozeći invazione snage prema cilju. U zoru sledećeg dana počinje iskrcavanje na francusku obalu. Nemačke snage su zatečene i potpuno iznenađene. Iako nemačkim jedinicama zapoveda sposobni nemački general Kurt Cajcler, sam Djep, mesto iskrcavanja, brane nemačke drugorazredne formacije, što ipak Saveznicima neće olakšati posao.

Blizu francuske obale deo savezničkog invazijskog brodovlja naprosto je naletelo na jedan nemački konvoj. Odmah je došlo do razmene vatre i paljbe. Iako su nemački brodovi potopljeni, posade na obali su uzbunjene i faktor iznenađenja je otpao. Nakon iskrcavanja na zapadnom sektoru komandosi postižu uspeh uništenjem gnijezda obalske artiljerije kod mjesta Varengevil. No, kod gradića Pus, Kanađani su naleteli na usku plažu vrlo strmih litica načičkanu njemačkim fortifikacijama na obali. Iako se nekoliko vojnika uspelo popeti na obalu, velika većina ostala je u vodi do pojasa, pod paljbom puškomitraljeza i minobacača. Više od 200 vojnika kanadskih jedinica ovde je poginulo, a zbog snažne paljbe onemogućena je i pravovremena evakuacija, pa su Kanađani prisiljeni na predaju. Od 27 tenkova koji su se uspjeli iskrcati na obalu, samo 15 se probilo, ali su naletevši na protivoklopne prepreke zaustavljeni u napredovanju.

Kod mesta Porvi Saveznici su uspešno izveli iskrcavanje i prodrli tri kilometra u unutrašnjost gde su snažnom paljbom ipak zaustavljeni. Prisiljeni su na povlačenje i trpe velike gubitke. Uprkos očiglednom neuspehu akcije, saveznička komanda napravila je i drugu neoprostivu vojničku grešku. Na obalu su iskrcane rezervne snage koje takođe stradaju pod snažnom paljbom. Na posletku, oko 11.00 časova stiže naredba za prekid operacije pa su preživeli vojnici brodovima prebačeni u Ujedinjeno Kraljevstvo.

Posledice[uredi | uredi izvor]

Plaža u Djepu neposredno posle „Operacije Jubilej“.

Nakon samo nekoliko sati borbe gotovo 4.400 savezničkih vojnika je poginulo, ranjeno ili zarobljeno. Tokom iskrcavanja došlo je i do velike vazdušne bitke. Britanski RAF silno je nastojao pomoći i zaštititi jedinice na zemlji. U toj bici izgubljeno je 106 britanskih i 13 kanadskih aviona. Luftvafe je imao neznatne gubitke u avionima.

Iako vojnički pogrešno, Saveznici su nešto i naučili: došlo se do vrlo značajnih spoznaja o amfibijskom iskrcavanju, koje će se kasnije sprovesti u Normandiji. Savezničke formacije naučile su da treba izbegavati guste nemačke fortifikacije na obali, potreba za temeljnim planiranjem i pomorsko–vazdušno bombardovanje obale, potreba za obaveštajnom pripremom akcije, uvezivanje komunikacija između jedinica i izradu specijalnih vozila za desant. No, Nemci su takođe došli do nekih spoznaja, pa su kasnije nadogradili i ojačali Atlantski bedem.

Kako su najveće gubitke imale upravo kanadske jedinice, britanskom generalštabu upućena je zamerka da živote vojnika iz zemalja Komonvelta smatra mnogo jeftinijim od života britanskih vojnika.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Gažević, Nikola (1971). Vojna enciklopedija (knjiga 2). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 435—436. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]